Milorad Mikca Arsenijević je igrao na poziciji centrahalfa. Na tom mestu, tada a i sada, nalaze se stasiti fudbaleri, snažni u duelima, skočni i neustrašivi da “očiste” svoj kazneni prostor. Milorad je bio sušta suprotnost. Nije bio visok, ali je njegovo gipko telo postizalo nešto što oni veći i snažniji nisu mogli. Zbog toga je i dobio nadimak pod kojim će ostati zabeležen u istoriji srpskog i jugoslovenskog sporta - Balerina. 

Najbolje svetske fudbalere stavljao je “u džep”

Za reprezentaciju debituje 1927. godini na prijateljskoj utakmici sa Mađarskom. O ovom događaju iz prve ruke saznajemo zahvaljujući legendi srpskog sportskog novnarstva Miletu Kosu, koji je u svojoj knjizi "Asovi veka" zabeležio svoj razgovor sa Arsenijevićem:

 “To za mene nije bila samo fudbalska utakmica, osećao sam se kao vojnik na frontu, branio sam čast otadžbine. Da sve bude još teže, moj direktni rival, bio je slavni Ort, levo krilo koje su tada svi stručnjaci stavljali u “tim sveta”. Izuzetan tehničar, brz kao vetar, odličan dribler, lukav, duhovit… O njemu su se pričale legende. Imao sam tremu, ali sam rekao sebi: Mikice, sad ili nikad! Zaustavio sam najboljeg igrača”.

Nakon prvih 45 minuta Ort se žalio saigračima kako ne može da diše od Mikice koji ga je pratio u stopu, pa su napravili strategiju kako da ga učine neprimentnim na zelenom terenu. Nije im uspelo, jer je Mikica čuo i razumeo njihov dogovor. Arsenijeviću je po završeku utakmice autogram zatražio jedan dečak, a Orta je i pored pobede, bio iznerviran svojim lošim izdanjem tokom svih 90 minuta, pa je zlurado, onako sa visine dobacio da bi autogram i dobio kada bi se Arsenijević znao potpisati. Balerina mu je odgovorio na mađarskom, pa je ovaj ostao zabezeknut i otišao još ljući. Nije znao da je Balerina govorio 6 jezika.

U period od 1927. do 1936. godine odigrao je 52 meča u nacionalnom dresu. Sa Jugoslavijom 1928. godine učestvuje  na XI Olimpijskim igrama u Amsterdamu, kao i na legendarnom Svetskom prvenstvu u Montevideu 1930. godine. Za Balerinu je važilo da je bio hladnokrvan, jednostavan i pouzdan igrač.

Orden i od Kralja i od Tita

Decembra meseca 1936. godine u Parizu poslednji put je obukao reprezentativni dres u meču protiv Francuske, a definitivno je rekao “zbogom” aktivnom igranju fudbala nekoliko godina kasnije.

Za uspešnu sportsku karijeru kao i za uspeh na polju nauke, knez Pavle mu je u ime kralja Petra II 1937. godine dodelio Orden Svetog Save. Godine 1972. Josip Broz Tito ga je, iz gotovo istih razlogada, odlikovao Ordenom zasluga za narod. Od 1946. do 1954. godine tri puta je bio selektor i član selektorske komisije. Za to vreme fudbalska reprezentacija na dve Olimpijade 1948. i 1952. godine osvaja srebrne medalje i učestvuje 1950. godine na Svetskom prvenstvu u Brazilu. Rezultati sa nacionalnim timom svrstali su Balerinu u najuspešnijeg reprezentativnog trenera Jugoslavije svih vremena.

Milorad Mikica Arsenijević uspeo je da iz jedne ekonomski siromašne i ratom razrušene zemlje, za kratko vreme pozicionira reprezentaciju Jugoslavije na pijedestal, u sam vrh, evropskog fudbala. Kada se nakon 8 godina povukao iz rukovodstva reprezentacije, nastavio je amaterski da vodi nižerazredni beogradski Železničar, jer fudbal je bio deo njegovog života.

Balerina naučnik

Vreme kada je Balerina počinjao fudbalsku karijeru, “bubamara” se igrala iz ljubavi, amaterski. Treniralo se dva puta nedeljno, a fudbaleri su od kluba mogli da očekuju limunadu ili sok. Pravi predstavnik takvog poimanja fudbala je Milorad. Fudbal kao hobi, nauka kao zanimanje. I u jednom i u drugom dotakao je nebeske visine. Ona fudbalska zvezda zasijala je punim sjajem, naučna je krenula uporedo da “svetli” 1930. godine završetkom Elektrotehničkog fakulteta.

Fudbalske izazove zamenio je razvojem železničkog saobraćaja. Danas govorimo o brzim i super brzim vozovima na ovim prostorima, a zahvaljujući Balerini Kraljevina Jugoslavija je imala voz koji je “jurio” 146 kilometara na sat. Reč je o vremenu od pre 80 i više godina.

Piše stručne naučne radove, udžbenike za fakultet, a njegove zbirke zadataka i danas su na studentskim klupama. Bio je veliki zagovornik osnivanja Saobraćajnog fakulteta, koji je osnovan 1950. godine. Nedugo pošto je “okačio kopačke o klin”, završio sa profesionalnom trenerskom karijerom, utemeljio je i Saobraćajni institut. Posleratna elektrifikacija Jugoslovenske železnice usko je vezana za angažovanje Arsenijevića. Imao je dva doktorata, a predavao je i na Elektromašinskom i Saobraćajnom fakultetu. 

Porodica iznad svega

Njegovi savremenicu kažu da je Balerina pre svega bio porodični čovek. Sa suprugom Jelisavetom dobio je dvoje dece, Milana i Ružica. Preminuo je marta 1987. godine, a novine su prenele vest "Umro je Balerina!"

Njegova sportska zaostavština dugo je bila u zapećku. Pored pomenute knjige Mileta Kosa, filma i serije "Montevide, bog te video" u kojima ulogu Balerine igra Aleksandar Radojičić, važan spomen za buduća vremena ostao je upravo zahvaljujući Mikicinoj ćerki Ružici koja je predložila Zorana Šećerovu da napiše knjigu o njenom ocu kakav je zaista bio. Posle dugotrajne i mukotrpne potrage za oskudnim informacijama, sredinom 2021. je zvanično na svetlo dana izašla potpuna priča o neobičnom životu legende srpskog fudbala, nazvana jednostavno "Balerina".

U njegovu čast Saobraćajni fakultet organizuje ligu u fudbalu “Milorad Arsenijević Balerina”, a u Borči jedna ulica je nazvana po Mikici.