Kada bi ulice mogle da govore, Balkanska bi sigurno imala toliko toga da kaže. Ova ulica, nekada je bila simbol Beograda, poznata po najboljoj ćeten-alvi i sladoledu, ali i po zanatskim radnjama u kojima se moglo naći sve. Balkanska ulica je predstavljala jedan od najpoznatijih i najdostupnijih zanatskih centara za gradske dame i gospodu. Danas postoji svega nekoliko zanatskih radnji iz kojih ručno pravljeni šeširi podsećaju na nekadašnju otmenost i šarm ovog kraja.  

Foto: Novosti - U vreme kada u Balkanskoj nije bilo nijedne višespratnice

Balkanska ulica nekada

Nekada je Balkanska ulica imala poseban status. U Beograd se decenijama zvanično i dolazilo ovom strmom ulicom, jer je najveći broj putnika u prestonicu dolazio vozom, a potom sa Železničke stanice, peške ka Terazijama i ostatku grada.

Mnogi Beograđani se sećaju čuvenog majstora Voje koji je šio odela i kapute u svojoj krojačkoj radnji u gornjem delu Balkanske ulice. Neposredno ispod hotela "Moskva", pri vrhu ulice bio je jedan od prvih gradskih restorana brze hrane "Leskovčanin", koji je pravio i prodavao, po nekima, najbolje pljeskavice u gradu. Pred njegovim kioskom uvek je bila gužva i čekalo se u dugim redovima. Redovi su bili i ispred blagajne bioskopa "20. oktobar". U ruševinama višespratnice stradale u bombardovanju još 1941. godine, postojao je "Index bar". To je bio veliki prostor, sa sasvim posebnom atmosferom. Pored bioskopa, nalazilo se studentsko kulturno-umetničko društvo "Krsmanović", u čijim su se prostorijama održavale probe "akademskih" ansambala ovog društva: hora, orkestra i pozorišta. Gradski mangupi dolazili su na te večernje probe "Krsmanca" da se udvaraju studentkinjama, a zatim su prelazili u "Index bar".

Foto: Zbirka Kasine - Balkanska na razglednici s početka 20. veka

Balkanska ulica danas

Vremena su se poprilično promenila i to naročito od momenta kada je Beograd počeo da se razvija u velegrad. Tada je i Balkanska ulica izgubila na značaju. Tramvaji, trolejbusi, autobusi i taksisti su počeli redovno da saobraćaju gradom i Beograđani, ali i oni koji dođu u njega, nemaju više potrebu da pešače.

Danas se na mestu nekadašnje ruševine i "Index bara" nalazi prva beogradska takozvana "pametna zgrada" – čudo savremene nauke i tehnologije, koja se baš ne uklapa u ambijentalnu celinu ni Balkanske ulice ni Terazijskog platoa, a Bioskop "20. oktobar" je poodavno zatvoren.

Savremeni način života i potrošačko društvo dovelo je do otvaranja novih robnih kuća u kojima se prodaju sve one neophodne, kao i nametnute potrepštine, ali i do toga da zanatske radnje i male, porodične trgovine skoro potpuno nestanu. Nekolicina preostalih zanatskih radnji danas predstavlja istorijske spomenike jedne epohe, koja je ovu varoš svojevremeno učinila gradom.

Foto: Branibor Debeljković - Jedno dvorište u Balkanskoj, 1965. godine

Ovaj kontrast svetova i protoka vremena najupadljiviji je u gornjem delu ulice, ispod hotela "Moskva" gde je na desnoj strani nikla moderna višespratnica, sva u staklu, za koju samo konstruktor može da tvrdi da se "uklapa u ambijentalnu celinu". Ovaj objekat, u kojem su smešteni novi hotel i tržni centar kao da ima samo jednu dobru stranu: u toku sunčanih prepodneva reflektuje svetlost na staru jednospratnicu preko puta, stvarajući na njenoj fasadi zanimljivu igru svetlosti i senki.

U Balkanskoj ulici danas postoji jedna ćurčijska, dve saračke i dve tašnerske radionice, i nekoliko za proizvodnju i prodaju šešira. Gotovo da su ove radnjice jedina preostala zaostavština nekadašnjeg bogatog i raznolikog zanatskog miljea.

Foto: Pavle Kaplanec - Susret prošlosti i budućnosti na početku Balkanske - Hotel "Moskva" i prva inteligentna zgrada u Beogradu

Pogled u budućnost

Iako u Balkanskoj ulici nema pojedinačnih objekata koji su značajni u arhitektonsko-istorijskom smislu koje bi trebalo sačuvati, sa druge strane, ova ulica predstavlja važnu ulicu u centralnom gradskom jezgru kao zanatsko srce Beograda. Bilo bi lepo očuvati oazu zanatskog duha u Beogradu i obnoviti je. Povratak retro stila bi umnogome mogao da doprinese interakciji sa starim gradskim okruženjem, i podstakne zanatlije da otvore svoje radnje baš tu. Podsticanje zanatlija da otvore svoje radnje, ulilo bi nadu da će kvalitet ipak nadvladati kvantitet potrošačkog društva i uniformisanosti. Stari zanati se i te kako mogu osavremeniti i postati novi brend koji će dovesti do nove etape razvoja i do toga da ljudi ponovo prošetaju starom Balkanskom ulicom i osete duh prošlih vremena.