Beogradske muzičke svečanosti, popularni BEMUS, već više od pola veka predstavlja najznačajniji festival umetničke muzike kod nas. Svakog oktobra, zvuci klasike razliju se gradom i bar za trenutak rasteraju maglu i tmurne oblake rane jeseni. 

Tokom svog postojanja pratio je sudbinu Beograda – od kulturnog uzlete, preko burnih devedesetih do današnjih dana kada još jednom gradi svoje mesto na međunarodnoj muzičkoj sceni.

U slavu slobodarskog Beograda

Priča o BEMUS-u počinje pre tačno 51 godinu kada je povodom 25. godišnjice oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu odlučeno da se osnuje i muzički festival koji će ovaj važan datum najaviti na najbolji mogući način. Zato je i u prvim decenijama postojanja festival održavan od 7. do 19. oktobra svake godine.

Zahvaljujući kompozitoru Dejanu Despiću koji, pored svog bogatog i nadahnutog muzičkog stvaralačkog opusa, kao jedan od članova odbora festivala čuva i beleži istoriju festivala, saznajemo i zanimljivosti o otvaranju prvog BEMUSA, sada već daleke 1969. godine. Na čelu organizacionog odbora nalazio se Živojin Zdravković, koji je bio i prvi dirigent festivala, a otvaranje je otvoreno zvucima simfonijske poeme "Beograd" Dragutina Gostuškog. Tada, a i u prvim decenijama postojanja festivala, sa balkona Narodnog pozorišta fanfare su oglašavale otvaranje, a u Pionirskom parku vijorila se svečana zastava BEMUS-a.

Od početka je program bio prilagođen ukusu publike koja je preferirala klasičnu muziku, sa gotovo tradicionalnom odbojnošću prema alternativnim i modernim delima. Pored muzičkih koncerata, značajni deo programa predstavljao je i balet, narodno muzičko stvaralaštvo, kao i Međunarodno takmičenje Muzičke omladine.

Zlatno doba BEMUS-a

Tokom pet decenije svog postojanja, beogradski festival beleži gostovanja gotovo svih poznatih svetskih simfonijskih, operskih i baletskih ansambla i solista. Tako je Beograd bio domaćin Bečke filharmonije, Njujorške filharmonije, Berlinske filharmonije sa čuvenim dirgentom Herbertom fon Karajanom, Minhenske filharmonije, Kraljevskog Kohserthebau orkestra iz Amsterdama, Orkestra RAI… Na sceni su svoje piruete i skokove izvodili članovi uvek Baleta Morisa Bežara i Baleta Borisa Ejfana.

Uvek magični Boljšoj teatar gostovao je 1982. godine na 14. BEMUSU sa izvođenjem opera "Boris Godunov", "Evgenije Onjegin" i Verdijevim "Rekvijemom" u prepunom Sava centru. Upravo su i poslednje godine sedamdesetih i početak osamdesetih bile vrhunac festivala kada s pravom zauzima značajno mesto na međunarodnoj sceni, a među posetiocima se uvek tražila karta više.

Zbog velike posećenosti, BEMUS se organizovao na više lokacije, ali su Kolarčeva zadužbina i Dom sindikata (danas Kombank dvorana) bile tradicionalno rezervisane za najvažnija dešavanja.

Već krajem osamdesetih, kada dolazi i do prvih naznaka burnog razlaza jugoslovenskih republika, dolazi i do prvih problema sa organizacijom. U narednoj deceniji, između sankcija, blokade i ekonomske krize, organizacioni i programski odbor pokušavaju da održe kontinuitet održavanja festivala uz velika odricanja i žrtve. Zbog nemogućnosti ulaska u zemlju stranih umetnika, program festivala je redovno bio pod znakom pitanja do poslednjeg trenutka.

Ponovni "uzlet festivala"

Presudna tačka biće 2000. godine kada na čelo festivala dolazi Ivana Stefanović. Festival se ponovo okreće široj publici i polako vraća popularnost. Tih godina u Beogradu nastupa i čuvena Pekinška opera, osnovana 1790. godine. Sa velikim uzbuđenjem dočekan je i jubilarni 40. BEMUS koji je bio u znaku premijernog izviđenja opere "Maratonci" pokojne Isidore Žebeljan, koju mnogi smatraju jednom od najvećih savremenih srpskih kompozitora. Takođe, ovaj BEMUS označio je i veći upliv džez muzike u program, kao i izvođenjem integralnog izdanja "Ohridskih legendi" Stevana Hristića u interpretaciji Simfonijskog orkestra RTS-a pod dirigentskom palicom Bojana Suđića.

Još jedan jubilej, ovaj put 50. BEMUS bio je prava poslastica za ljubitelje klasične muzike. Još jednom Beograđani su bili u prilici da čuju originalnog Najdžela Kenedija i jednog od najlepših tenora današnjice Ramona Vargasa. Naredne godine Beograd je ugostio i Vanesu Mej. 

Nažalost, nepredviđene prilike nadvile su se nad BEMUS 2020. godine, usled pandemije  COVID-19, tako da je prvo odloženo, a zatim otkazano svečano otvaranje 52. izdanja festivala, kao i deo programa. Ipak, postoje obećanja da je ovo samo pauza, a nikako poslednji čin i da će se uskoro zvuci muzike ponovo razliti beogradskim ulicama.