Klub koji će postati Akademija osnovan je 1961. godine i bio je prvenstveno klub studenata likovne akademije. Slikar Milovan DeStil Marković je 1982. godine promenio njegovu koncepciju i nazvao ga Akademija. Tada je ovaj klub postao diskoteka u kojoj se puštala savremena rok muzika, mesto avangardnog klupskog zvuka i centаr stvаrаlаštva аlternаtivne, umetničke, muzičke i intelektuаlne scene. Ubrzo stiče kultni stаtus i znаčаjnu ulogu u formirаnju, promociji i аfirmаciji urbаnog i kosmopolitskog duhа Beogrаda.

Likovna akademija je tada bila pomodarski fakultet i većina studenata je bila iz veoma imućnih porodica koji su putovali po Evropi i svetu i donosili muzički uticaj i iskustva iz Amsterdama, Londona, Pariza i drugih metropola. Znali su kako izgledaju strani andergraund klubovi, kako su izgledale žurke, koja se muzika slušala. Želeli su da prenesu tu atmosferu u svoj klub i tako je ovaj prostor postao mesto novih tendencija u Beogradu.

Ono što za London predstavlja Marquee klub, ili za Njujork čuveni CBGB, to je u Beogradu bila Akademija – mesto u kom su se dogodile značajne epizode koje su ušle u istoriju Beograda, ali i mesto koje je povezalo i afirmisalo najznačajnije stvaraoce beogradske rok kulture, likovne umetnosti, filma i književnosti. Ovaj programski koncept rezultirаo je аutentičnim dogаđаjimа koje je pokrenulа Akаdemijа i time pomogla da se iz lokаlnog okruženjа stvori jаk uticаj nа аrtikulаciju аlternаtivnog pokretа. Klub ubrzo stiče znаčаjnu međunаrodnu reputаciju kroz prezentаcije brojnih umetničkih projekаtа i čestih gostovаnjа strаnih bendovа.

Klub Akademija je bio kultno mesto, ali ključna stvar je da je to bio klub koji je privlačio studente i kreativne ljude. Iako se posle odomaćio naziv Rupa, nije se baš tu lako ulazilo. Dveri Akademije bile su prostor sa kapacitetom za oko pet stotina ljudi, a prodavalo se i više od hiljadu karata za noć. Svake noći, veliki broj ljudi je stajao napolju, na platou ispred. Mladi ljudi su se nalazili oko devet ili deset sati ispred kluba, u Rajićevoj ulici, pa bi išli dalje. Nije bilo bitno da li dolaziš u Akademiju ili ne, ali tu su se svi okupljali.

Foto: Vice / Privatna arhiva Vite - Ispred vrata Akademije sa Slavišom Lazićem (drugi s desna)

Gužve ispred vrata

Popularnost kluba je dosta brzo rasla i sve više ljudi je želelo da uđe, iako među njima nisu svi bili studenti. Neki su bili željni provoda, a neki problema. Gužva u Rajićevoj ulici, ispred kluba, privlačila je ljude i što je više ljudi čekalo, to je više ljudi želelo da uđe što iz potrebe za provodom, to iz potrebe da budu viđeni u klubu u koji se ne ulazi baš lako. Na vratima kluba uvek je stajalo obezbeđenje koje je imalo zadatak da jednim pogledom odredi koga mora ili treba da pusti, a koga ne.

Posao obezbeđenja je bio opasan. Često su dolazili u situaciju da moraju da budu autoritet i da zaustave ljude koji su bili opasni, neretko naoružani i gladni dokazivanja. U jednom momentu je bilo neophodno dovesti profesionalno obezbeđenje. Umesto snagatora iz teretana ili istetoviranih robijaša kratkog fitilja, uprava kluba je donela odluku da na vrata postavi penzionisanog policajca Slavišu Lazića.

Jedno vreme su na vratima Akademije kao obezbeđenje radili Dragan Erić i Neven Dondur, evropski i svetski prvaci u kik-boksu. Dondur je naš selektor, a Dragan Erić je 2003. godine postao prvak Amerike u ful-kontaktu. Bio je telohranitelj Kortni Lav, udovice Kurta Kobejna.

Foto: FB stranica "Akademije"

Epicentar klupskog života, dobrog provoda i zborno mesto

Glavni razlog zašto je klub bio toliko popularan i stekao kultni status su bili upravo ljudi koji su ga posećivali i proslavili. U ovom prostoru ukrstile su se mnoge sudbine i karijere ljudi koji su tada, a i kasnije, obeležili muzičko-politički pa i kriminalni život Beograda i Srbije.

U to vreme redovno su dolazili svi koji su nešto značili u gradu. Redovni gosti su bili muzičari među kojima su se najčešće pojavljivali Srđan Šaper iz Idola, Gile iz Orgazma, Cane iz Partibrejkersa, Milan Mladenović iz EKV-a, Sonja Savić, Slađana Milošević i mnogi drugi. Čeda Jovanović je kao klinac redovno dolazio u klub i njega su zvali ,,onaj mali što liči na Uroša Stojiljkovića” koji je tada bio velika gradska faca.

Mnogi su počeli svoju karijeru upravo ovde, kao Žika Nikolić, popularni voditelj „Žikine šarenice” koji je na Akademiji organizovao kulturne događaje, pa i koncerte EKV-a. Svi veliki bendovi su se doslovno tukli koji će da svira tu, ali je ovaj klub pružao šanse i malim, tada nepoznatim bendovima.

Video: Zoran R. Vujović - Dokumentarni film "Akademija Republika"

Danak devedesetih

Najmračniji period kluba Akademije su devedesete i vreme kada je sunovrat u društvu doveo do sunovrata svega, pa i bezbrižnog provoda i odneo mnoge žrtve. Ružni događaji i pucnjave nisu zaobišle ni ovo mesto, a sve je kulminiralo jedne noći kada je jedan mladić ubijen.

Sve gori momci su se pojavljivali na vratima i zbog toga sve više policije u civilu je dolazilo u klubove. Ljudi su bili strašno besni, agresivni, nesrećni i očajni. To se pojačavalo iz dana u dan. Tih devedesetih godina, u klubu su se svakodnevno događale tuče. Ljudi su počeli da se plaše za sebe i druge. Oni koji nisu bili dovoljno jaki i sigurni u sebe su počeli da nose oružje, a to se nije završavalo dobro.

Nаkon pаuze krаjem devedesetih, Akademija od 2002. godine obnavlja svoje аktivnosti zаsnovane nа odabranim progrаmima i strаteškim nаčelimа iz prethodnog periodа snаžno se oslаnjajući nа nove generаcije i njihov stvаrаlаčki potencijаl koje realizuje kroz nove forme umetničkog izrаžаvаnjа.

Aleja zabave odlazi u prošlost

Klub Akademija u Beogradu zatvorio se 5. oktobra 2011. godine, 50 godina nakon nastanka. Akademija se vratila u stanje u kom je bila šezdesetih godina i postala podrum sa svega nekoliko prašnjavih sijalica, potpuno neupotrebljiva za bilo kakvu dalju kulturnu namenu.

Preduzeće Sens Art, koje je vodilo Akademiju od 2002. godine, predalo je ključeve kluba Fakultetu likovnih umetnosti, nakon bezuspešne borbe da izdejstvuje opstanak Akademije u bilo kom vidu, i pored podrške mnogih prijatelja, umetnika i javnih ličnosti.

Predstavnicima institucija skrenuta je pažnja i da je Akademija osnovana još početkom 1961. godine kao Klub studenata Univerziteta umetnosti u Beogradu i da je decenijama predstavljala okosnicu gradske kulture koja okuplja ljude koji stvaraju savremeni urbani duh i teže umetničkoj i intelektualnoj nezavisnosti. Nažalost, ljudi koji se pitaju ne smatraju da je Akademija deo kulturne baštine našeg grada koja je obeležila jednu epohu. Osim golog prostora, ostaju samo fotografije, sećanja, snimci sa koncerata i duh jednog prohujalog vremena.