Kao prestonica Srbije i grad sa četiri pobratima i više imenjaka, Beogradu kao da je nekako prešlo u naviku da bude „izvan sebe“. Ne, ne govorimo o egzodusu koji se dešava vikendom, o praznicima i leti, već o toponimima u dalekim destinacijama koji nose ime našeg grada ili njenih delova.

Upravo takav slučaj je sa beogradskim naseljem Voždovac, koji je svoj drugi dom našlo u gradiću Liksuri na ostrvu Kefalonija.

Vek i po srpsko-grčkog prijateljstva

Prilika da se Voždovac preseli na obale Jonskog mora bila je zaista posebna. Desilo se to 2017. godine u sklopu proslave 150 godina srpsko-grčkog prijateljstva, kada je odlučeno da jedna ulica u mestu Liksuri ponese ime beogradske opštine. Treba reći da ovo nije tek nasumično odabrano mesto. Voždovac i Liksuri potpisali su ugovor o bratimljenju još 1995. godine i od tada gaje bliske odnose pune poštovanja.

Bilo kako bilo, 3. oktobra 2017. godine, na ostrvu je osvanula plava tabla sa nazivom Voždovac na grčkom jeziku i engleskoj latinici. Ovom događaju su prisustvovali su predstavnici Voždovog predgađa, a predsednik opštine Aleksandar Mirković je sa svojim grčkim parnjakom i imenjakom, Aleksandrosom Parisisom, gradonačelnikom Kefalonije, svečano otkrio ploču.

Ali, zašto baš Liksuri i po čemu je ovaj gradić poseban?

Foto: Wikipedia

Četiri mitska kralja i dva razorna zemljotresa

Liksuri je mesto na poluostrvu Paliki, na zapadnoj strani ostrva. Drugi po veličini grad Kefalonije, zaliv deli sa glavnim gradom Argostolijem, sa kojim deli i zajedničku istoriju dugu čak 30 vekova. Naime, Liksuri su u 16. veku osnovali doseljenici iz antičkog grada Pali, koji su sa brda počeli da se spuštaju u priobalje. Drevni grad Pali, dobio je ime po jednom od četvorice sinova mitskog kralja Kefala, po kome je čitavo ostrvo dobilo ime. I Kefal je bio čudna zverka, sin boga Hermesa i njegove ljubavnice Herse.

Tačno vreme naseljavanja poznato je iz dopisa koje su lokale vlasti 1543. godine uputile Senatu Venecije, žaleći se na loše uslove. U to vreme Kefalonija je bila deo Mletačke republike koja je držala najvažnije tačke na trgovačkoj ruti kroz Mediteran.

Kao važna luka, doživeo je svoj turistički procvat još u 19. veku, kada u njemu boravi i kompozitor Rihard Štraus. Razlog je bio muzička škola Pali i Filharmonija, koji su osnovani daleke 1836. godine. Danas se ove institucije nalaze u okviru Jonskog univerziteta.

Turistički san srušen je čak dva puta, a oba puta razlog je bila priroda. Prvi zemljotres 23. januara 1867. godine, a od jačine potresa srušeno je čak 1000 kuća. Treba napomenuti da je u to vreme Liksuri imao nešto preko 5000 stanovnika. Brojke su još tragičnije kada se zna da je tom prilikom poginulo 200 ljudi, a samo 12 kuća ostalo neoštećeno. Tom priliko uništena su sva stara zdanja iz vremena Mletaka, tako da je današnji Liksuri potpuno novo naselje.

Drugi put je zemljotres zatresao domove Kefalonaca 9. avgusta u 1953. godine. Ovaj put jačina je zabeležena i iznosila je čak 7,2 stepeni Rihterove skale, a potresi su se nastavili i naredna tri dana. Napokon, još jedan udar usledio je 1983. godine.

Zbog ovoga je, u neku ruku, Kefalonija posebna i drugačija od drugih ostrva Jonskog mora. Zbog zone visokog rizika i uništavanja u zemljotresima, sačuvana je prirodna lepota i netaknuta priroda. A lepota je zapanjujuća. Visoke litice koje se zabadaju u more azurno plave boje, peščane plaže posute najfinijim peskom i blještavo belim kamenčićima, uzani putevi koji vrludaju uz obalu i miris četinarskih šuma.

Ozbiljnija urbanizacija počinje tek devedesetih godina, kada ovo ostrvo postaje destinacija za turiste iz Zapadne Evrope, ali u skorije vreme i naše.

A onda je Grčka došla u Beograd

Ali, tu nije kraj priče. Prijateljstvo Voždovca i Liksurija nije samo na papiru. Tokom prethodnih godina upriličene su brojne međusobne posete, a kako bi se odužio svoj jonskom pobratimu, Voždovac je dve ulice u Jajincima nazvao Liksuri i Kefalonijska.

Takođe, iste godine kada se Voždovac preselio na jug, isto je učinio i grad Šabac, koji je u glavnom gradu ostrva dobio svoju ulicu