Porodica Janić spada u red beogradskih zadužbinara koji su, iako sposobni veletrgovci i rentijeri, uvideli potrebu da svoje bogatstvo podele sa onima kojima je pomoć najpotrebnija, zaveštavajući imanja i novčana sredstva kroz donacije i zadužbine. Poreklom iz Lazaropolja, odnosno Mavrova u Staroj Srbiji, ili mesta koje se nalazi između Debra i Kičeva u današnjoj Makedoniji, nikada nisu zaboravili ni svoj rodni kraj i porodicu, koju su svesrdno pomagali. Ostalo je zabeleženo da su imali običaj da im se deca rađaju i žive do početka školovanja u Mavrovu. Takođe, Golub Janić je bio jedan od osnivača i vodećih finansijera četničke oslobodilačke akcije u Staroj Srbiji. Zadužbine su ostavili i Beogradu, a njihovo ime danas možete videti na pročelju Hotela "Balkan" na Terazijama. 

Samuilo Janić

Priča o Janićima počinje sa dolaskom oca Janeta i sina Samuila iz Stare Srbije u Beograd. Ovde započinju uspešan trgovački posao, koji svoj procvat doživljava posle Janetove smrti, kada se Samuilo udružuje za rođacima i proširuje poslove. Na osnovu oskudnih podataka, može se saznati da je u okviru svog dobrotvornog rada pomagao vredne beogradske mladiće koji će i sami postati uspešni trgovci. Istorija ga pamti i kao jednog od učesnika sukoba sa turskom vlašću u nakon incidenta na Čukur-česmi. Pored trgovine, bavio se i ugostiteljstvom, tako da je zabeleženo da je oko 1860. godine bio vlasnik kafane Ruska kruna, koja se nalazila u današnjoj Dečanskoj ulici. Bio je oženjen Sofijom Pejić iz ugledne beogradske porodice, sa kojom je imao sina Goluba i šest ćerki: Evgeniju, Agafiju, Magdalenu, Dailjku, Onisiju i Fotinku.

Foto: Wikipedia / Milan Jovanović - Bosiljka i Golub Janić

Golub Janić

Samuilov sin, Golub Janić rođen je 1853. godine, u skladu sa porodičnom tradicijom u Staroj Srbiji. Osnovnu školu i gimnaziju završava u Beogradu, a zatim, nošen slobodarskim žarom, dobrovoljno učestvuje u Srpsko-turskom i Rusko-turskom ratu. Po završetku vojnih pohoda, 1878. godine, pridružuje se ocu porodičnom poslu i okreće se trgovini. Ali trgovački posao nikako nije ugušio njegov ustaničke želje. Paralelno sa vođenjem u spešnih trgovačkih i rentijerskih poslova, bavi o se i pomaganjem srpskih oslobodilačkih pokreta u Staroj Srbiji (današnjoj Makedoniji i južnoj Srbiji). Politici se okreće posle očeve smrti, 1899. godine, a jedno vreme je bio i narodni poslanik. Politički je bio okrenut Obrenovićima i poštovan na dvoru zbog svog poznavanja prilika u južnoj Srbiji i Makedoniji. Samo zahvaljujući dojavi svog zeta u čijoj su se kafani zaverenici okupljali, izbegao je da pristustvuje atentanu na Aleksandra i Dragu 1903. godine, na čiji je poziv te večeri trebao da poseti dvor. Ostao je zapamćen kao osnivača Centralnog revolucionarnog tajnog odbora u Beogradu, ili Srpskog komiteta, koji je od septembra 1903. rukovodio prebacivanjem oslobodilačkih jedinica preko granice u okupirane srpske zemlje.

Posle zaplene oružja od strane države u Beogradu, 1905. godine povlači se iz Srpskog komiteta, ali ovde na prestaje njegov angažman. Zajedno sa Ljubom Jovanovićem i Josifom Studićem, osnovao je društvo Srpska Braća 23. januara 1905. godine. Golub Janić je bio prvi, doživotni i jedini predsednik Srpske Braće, čija je kancelarija bila u njegovoj kući, na Prestolonaslednikovom trgu 18, preko puta Hotela "Balkan". Upravo je Golubov Hotelu "Balkan" na Terazijama još od XIX veka bio štab i zborno mesto za okupljanje boraca i ustanika za oslobođenje Južne Srbije, kao i konačište za strane borce koji su dolazili u pomoć Srbiji. Ostalo je zabeleženo da je za komite i četnike stalno bio rezervisan veliki sto, a sama sala je bila ukrašena motivima i likovima iz nacionalne istorije. Kao i prethodna udruženja, osnovni zadatak Srpske braće bio je da pomaže slobodarski i nacionalni pokret u Staroj Srbiji i Makedoniji, kao i da pruža moralnu i materijalnu pomoć ugroženom srpskom narodu, svuda gde se ukaže potreba. Društvo se u stvari bavilo pripremanjem, naoružavanjem i prebacivanjem ustanika preko granice. 

Oslobođenje srpskih zemalja za koje se čitavog života borio nije doživeo. Preminuo je neposredno pre ulaska srpske vojske u Beograd, 1918. godine. Ženio se tri puta, a sa nijednom suprugom nije imao dece. Poslednja supruga, Bosiljka, testamentom je postala njegov isključivi naslednik. 

 Foto: Digitalna arhiva NBS - Staro zdanje Hotela "Balkan"

Porodične kuće, imanja i zadužbine

Porodična imanja Janića bila su koncentrisana oko Terazija. Najpoznatija imanja u Beogradu bila su Hotel "Balkan" na Terazijama, velika kafana Ruska kruna i imanje na uglu Dečanske i Skopljanske ulice, imanje Šumadija, više placeva, kuća i lokala u Dečanskoj ulici, zatim imanja u ulicama Kralja Milana, Kralja Milutina i Deligradskoj. Sve ove zgrade i imanja bile su namenjene isključivo rentiranju.

Golub i njegova supruga Bosiljka stanovali su na Prestolonaslednikovom trgu 18, današnje Terazije 17, 19, 23, naspram hotela Balkan. Kuća je podignuta oko 1870. godine. Osim za stanovanje porodice Janić, kuća je imala i jedno odeljenje za okupljanja učenika iz neoslobođenih krajeva. U prizemlju se nalazio i lokal, a bila je i sedište Društva Srpska Braća. Posle Bosiljkine smrti 1936. godine, testamenotom je bila predviđena za imovinu Fonda Sofije Samuila i Bosiljke Goluba Janića, a prilikom zidanja zgrade Savezne industrijske komore, danas Privredne komore Srbije, 1955. godine bespravno je srušena, što je bio predmet višedecenijskog spora.

Dobročinitelji velikog srca

Golub Janić je celog života učestvovao u dobrotvornom radu, pomažući različita udruženja i organizacije, a iste ideje gajila je i njegova supruga Bosiljka.

Posle Golubove smrti, kao jedini naslednik, Bosiljka je deo imanja ustupila ostalim članovima porodice Janić. Od ostatka imanja osnovala je tri zadužbine koje nose njegovo ime i imena članova njegove porodice - Zadužbinu Samuila i Goluba S. Janića pri Filozofskom fakultetu i Učiteljskoj školi u Skoplju, kojim su bili nagrađivani najbolji svetosavski radovi iz istorije i nasleđa Južne Srbije; zatim Zadužbinu Samuila i Goluba S. Janića pri Srpskoj kraljevskoj akademiji, čija je svrha bila izgradnja osnovnih škola sa domom za učiteljice u Južnoj Srbiji i današnjoj Makedoniji; te Fond Sofije Samuila i Bosiljke Goluba S. Janića iz čijih prihoda je trebalo da se obezbeđuje odeća za siromašne učenike iz Južne Srbije.

Najveća zadužbina bila je Zadužbina Samuila i Goluba S. Janića, osnovana 1928. godine, u čiji je osnivački kapital ušao Hotel "Balkan" u vrednosti od 7 miliona tadašnjih dinara i 540.000 dinara godišnjih prihoda. Od 1896. godine kada ga kupuju Samuilo i Golub Janić, hotel je doživeo više restauracija i proširenja. Staro zdanje hotela srušeno je 1935. godine u skladu sa planom obnove Terazija, a novo, neuporedivo veće zdanje, podignuto je po projektu ruskog arhitekte Andreja Papkova 1936. godine. Navodi se da je pred sam Drugi svetski rat zdanje imalo 100 soba i svoj Mjuzik hol. Danas je hotel privatizovan, a od sećanja na revolucionarne i burne događaje koji su u njemu planirani, ostalo je ime Balkan i natpis - "Zadužbina Samuila i Goluba Janića"