Legati su posebne celine kulturnih dobara koje je testamentom zaveštao njihov vlasnik, ili njegov pravni naslednik. Pojam legat se definiše kao deo ili celokupna ostavština data u nasleđe nekom licu ili instituciji, koji inače, po zakonu, ne bi imao pravo na to nasleđe. Pojam je nastao od latinske reči legatum  – što znači zaveštanje, ostavština.

Duga tradicija

Beograd ima dugu tradiciju sređivanja i obrade legata i ličnih fondova. Preuzimanje arhivske građe putem poklona ili otkupa poslednjih godina je redovna delatnost Istorijskog arhiva, muzeja, biblioteka i drugih institucija. Svakodnevno se postojeći fondovi dopunjavaju pojedinačnim spisima starih beogradskih porodica, fotografijma porušenih objekata, razglednicama, neobjavljenim rukopisima ili predmetima. Legati se čuvaju zbog svoje kulturne, naučne i istorijske vrednosti, ili zbog značaja i ugleda ličnosti koja je predmet posedovala. Institucija legata ima svoje korene u ličnim, ali i duhovno motivisanim dobrotvorskim radom legatora.

Prvi poznati legator, odnosno zadužbinar bio je veliki župan, Stefan Nemanja, jedan od najobrazovanijih vladara svoga vremena. Krajem XII veka, Stefan Nemanja bio je pokrovitelj izgradnje kraljevskog manastira Studenice. Od tada do današnjih dana neprekidno postoje različiti oblici i namena materljalnih i kulturnih zadužbina - legata. Oni ne predstavljaju samo akt dobročinstva prema sopstvenom narodu, nego i  svedoče o društvenom i političkom prisustvu darodavaca. Kao sastavni deo zadužbinarske tradicije srpskog naroda, naročito tokom XIX veka, legati su bili nezaobilazan činilac razvoja srpske kulture u tek novoosnovanoj državi nakon viševekovnog ropstva pod Osmanlijama.

U XX veku ovaj vid kulturnog dobročinstva ne samo da se nastavio, već se sve više širio. Skoro sve prosvetne i obrazovne ustanove tokom ovog veka bile su osnivane od dobrovoljnih priloga pojedinaca koji su ih potom neprekidno pomagali i osnivali nove. Zahvaljujući legatima, Beograd i Srbija obogatile su svoje muzejske kolekcije, biblioteke i arhivske fondove koji su time postali značajni činilac za kulturnu istoriju ali i za proučavanje individualnog stvaralaštva.

Kada neka institucija prihvati određeni legat, ona preuzima obavezu da ga, na za to propisan, standardizovan način, obradi, čuva i predstavi javnosti. Adekvatan način postupanja sa građom u okviru legata odnosi se, najpre, na poštovanje poslednje volje zaveštaoca. Zadatak insititucije kojoj je zaveštan legat je da obezbedi adekvatan prostor za legat, ukoliko on nije nepokretno dobro. Pored toga, na potrebno je obratiti naročitu pažnju, prilikom prijema, a zatim i obrade legata, na fizičko stanje građe pa se oštećeni primerci iz kolekcije, na odgovarajući način zaštićuju i po potrebi restauriraju.

Čuvari jednog prošlog doba

Darodavci su bile ličnosti najrazličitijeg društvenog statusa. Pored ministara i akademika, to su bili i lekari i apotekari, diplomate, trgovci, industrijalci, sudije, advokati, činovnici, pa čak i seljaci. Legati su bili namenjeni u najrazličitije svrhe - od naučne i kulturno-umetničke svrhe do fonda za izdržavanje đaka i studenata, ili nagrađivanje plemenitosti, za pomoć i negu bolesnika ili udomljavanje.

Iako su darodavci poticiali iz različitih društvenih i istorijskih epoha, legati predstavljaju socijalnu i kulturnu sliku društva u kome su nastali. Prema sadržaju legati koji su darivani Beogradu mogu biti pokretna i nepokretna kulturna dobra. Pod pokretnim legatima podrazumevaju se umetničko-istorijska dela, arhivska građa, filmska građa, stare i retke knjige, ili pojedinačni predmeti, grupa predmeta ili zbirka koja poseduje umetničku, naučnu, kulturnu, istorijsku i neku drugu vrednost na lokalnom, nacionalnom ili univerzalnom nivou. Pod nepokretnim legatima podrazumevaju se spomenici kulture, prostorno kulturno-istorijske celine, arheološka nalazišta i znamenita mesta koja su od posebnog umetničkog, kulturnog, naučnog ili istorijskog značaja. Legati se mogu čuvati u institucijama – muzejima, bibliotekama, arhivima, ali i u kućama i stanovima, ukoliko je to bila volja legatora.

Legati Beograda

Muzej grada Beograda u svom sastavu ima 23 legata sa 27.923 predmeta, Srpska akademija nauka i umetnosti vodi brigu o 27 poklona i legata, Istorijski arhiv Beograda ima četiri legata, Muzej primenjene umetnosti čuva 953 predmeta, Muzej pozorišne umetnosti sedam legata, a Etnografski muzej 2.600 predmeta materijalne kulture, 1.617 negativa ploča, 700 knjiga i časopisa. U fondovima Univerzitske biblioteke „Svetozar Marković” u Beogradu, nalazi se 24 legata sa 52.581 signatura. Muzej srpske pravoslavne crkve poseduje veliki broj manastirskih i crkvenih predmeta datih na čuvanje kao što su zbirka ikona, liturgijskih predmeta i knjiga. Prirodnjački muzej poseduje šest zbirki-poklona, Muzej afričke umetnosti čuva hiljadu predmeta iz Zapadne Afrike kao što su figure, maske i tapiserije.

Nažalost, danas se ustanove u Beogradu u kojima se nalaze legati, već nekoliko decenija, zbog lošeg ekonomskog stanja u Srbiji, suočavaju sa velikim materijalnim troškovima njihovog čuvanja. Tako je danas veliki broj legata čiji su predmeti smešteni u depoe, u kojima ostaju nepoznati ili nedostupni široj kulturnoj javnosti.