O Milanu Stefanoviću - Smederevcu, beogradskom trgovcu i njegovoj supruzi Darinki, danas se može naći malo ili nimalo podataka. Poneki novinski zapis o darivanju novca u dobrotvorne svrhe i jedna zgrada na Terazijama. Ipak, njihovo ime ostalo je zabeleženo u listi dobrotvora Beogradskog univerziteta za sva vremena. 

Nastanak zadužbinarstva u Srbiji

Zadužbinarstvo je s kraja 19. i početkom 20. veka bilo je u zenitu. Može se slobodno reći da je zadužbinarstvo u to doba bilo u neku ruku i "nacionalni plan", jer je nacionalna ideja bila u snažnom zamahu, i dobrostojeći ljudi hteli su da daju doprinesu razvoju i jačanju Srbije. 

Ukupno, pred Drugi svetski rat, dobrotvori su ostavili svom narodu 1094 zadužbine. Svi oni su znali da je čin kojim će se upisati u spisak narodnih dobrotvora najbolji način za ostavljanje "traga” o svom postojanju doprinos društvu. A kod Srba imenica dobrotvor ima više značenja. U rečniku piše da je to "čovekoljubac, dobročinitelj, filantrop, altruista, dobročinilac, milosrdnik… do pokrovitelj, štitnik, protektor, patron, tutor, branilac, čuvar, pokrovitelj, protektor." I iza svakog značenja ove imenice stoji da je biti dobrotvor nešto pozitivno, nešto humano. A ako je to na dobrobit budućim naraštajima, tada i ne čudi toliko snažna želja tadašnjih političara, viđenijih ljudi, industrijalaca, trgovaca, velikodostojnika, bogatih i manje imućnih da svom "otečestvu” darivaju i osnivaju zadužbine.

Sama istorija zadužbinarstva počinje sredinom 19. veka kada su osnovani Fond Tome Vučića-Perišića i Ilije Milosavljevića Kolarca, čija je svrha bila održavanje godišnjeg parastosa rodoljubima poginulim u Prvom i Drugom srpskom ustanku. Zahvaljujući zadužbinarstu, malo je verovatno da bi srpska kultura i nauka doživele procvat u državi između Orijenta i Zapada, a dobar primera za to je zadužbina koju je 1872. godine osnovao državni savetnik iz Beograda Stevan Magazović, čiji je fond bio namenjen za štampanje knjiga za siromašne učenike. Zato i ne čudi da je Beogradski univerzitet jedna od institucija koje su posebno napredovala zahvaljujući zadužbinarstvu. 

Foto: Wikipedia / Mickey Mystique - Zgrada rektorata BU

Zadužbine Beogradskog univerziteta nekad i sad 

Šta bi bilo kada bi se sva nekadašnja imovina Beogradskog univerziteta vratila pod njegovo okrilje? Na prvu "loptu", procena  je da bi BU bio među tri najbogatije institucije u Srbiji, a možda i šire. Zgrade, stanovi, poslovni objekti, rudna bogatstva, oranice, šume,… Ostalo je zabeleženo da je bio treći po bogatstvu u Evropi u prvoj polovini 20 veka.

Svest o zadužbinarstvu, ipak počinje polako s kraja 20. i početka 21. stoleća da se vraća. Tokom protekle dve decenije, Beogradskom univerzitetu zaveštano je više novčanih fondova i nekretnina. Jedan od razloga je što se vidi i napor Univerziteta da to ne budu uzaludna ulaganja.

Na Beogradskom univerzitetu trenutno iz fondova zadužbina stipendira se 150 studenata. Nagrađuju se i najbolji studenti, ulaže se u školarine, za doktorske studije, a najbolje naučno i književno delo nagrađuju se sa po 160.000 dinara.

U nameri da se sačuva vrednost zadužbinarstva i obnovi sećanje na velike dobrotvore i darodavce, Beogradski univerzitet je 2011. godine pokrenuo časopis "Zadužbinar".

Foto: Wikipedia / Ranko - Zgrada Smederevske banke 1995. godine

Poklon za budućnost Smederevca i supruge Darinke

Sama Zadužbina osnovana je testamentom od 22. maja 1933. godine, a imovina je obuhvatala zdanje u ulici Terazije 39 u Beogradu. Kao i druge zadužbine, prestala je sa radom posle Drugog svetskog rata, da bi rešenjem Ministarstva kulture RS 1996. godine obnovila rad, te odlukom opštine Stari Grad 2000. godine povratila pravo upravljanja i korišćenja zaveštanog stambenog i poslovnog prostora. 

Većini Beograđana ova zgrada je poznatija pod imenom Zgrada Smederevske banke, nazivom koji je dobila zbog filijale Smederevske banke koja se tu neko vreme nalazila, u poslovnom prostoru u prizemlju. Zgrada je sagrađena 1912. godine za potrebe porodice Stefanović. Projekat je rad arhitekata Isaila Fidinovića i Milorada Ruvidića. Smeštena na uskoj parceli u neposredoj blizini Vukove zadužbine, Igumanove palate i Zgrade protokola, sagrađena je na šest nivoa ukupne površine 2115 kvadratnih metara. Fasada je izrađena sa bogatim ukrasima u stilu secesije. Palata je i ključni objekat razvoja srpske moderne arhitekture, značajna i po tome što u razvoju srpske moderne arhitekture označava prekid sa tradicijom akademskog eklektičkog arhitektonskog izraza. Više puta 

Kako stoji u dokumentu o osnivanju Zadužbine, cilj postojanja Zadužbine je "podsticanje razvoja menadžmenta kao i drugih naučnih disciplina čiji je predmet unapređenje trgovine, a koje se izučavaju na Univerzitetu u Beogradu”. 

U okviru svoje delatnosti, Zadužbina godišnje dodeljuje 10 studentskih stipendija. Kako bi ispunili uslovi za dobijanje stipendije u visini od 100.000 dinara, pored drugih uslova, potrebno je da zainteresovani akademci imaju i prosečnu ocenu 9.00.