Kažu da iza svakog uspešnog muškarca stoji jaka žena, ali u ovom slučaju, bračni par Kostić koračao je ruku pod ruku kroz svet naučne i društvene elite Beograda, Srbije i sveta. Zbog svog izuzetnog ličnog i zajedničkog doprinosa srpskoj nauci, često su ih zvali "srpski Marija i Pjer Kiri". U drugom delu priče, osvrnućemo se na izuzetnu ličnost Smilje Kostić Joksimović i veliki naučni fond koji su darivali otadžbini. 

Prof. dr Smilja Joksić Kostić 

Bila je pedijatar, prva žena docent Medicinskog fakulteta, šef prvog Dečjeg dispanzera u Beogradu, osnivač Savetovališta za odojčad, pisac, autor više od 50 naučnih radova. Smatra se za jednu od najboljih pedijatara u Jugoslaviji. Bila je i direktor Tiršove univerzitetske klinike, a među savremenicima ostala je upamćena po “vojničkoj” disciplini, redovnim jutarnjim smotrama zaposlenih. Kada bi vikendom dolazila u Grocku, gde su imali kuću za odmor, čekali su je seljaci sa bolesnom decom da ih doktorka Smilja pregleda.

Priča o “beloj vili” Grockoj

Dubočinski breg, brdo sa koga „puca“ pogled na Dunav i posmatrača ostavlja bez daha. Kažu da je to jedan od najlepših pogleda na ovu reku sa područja Grocke. I jedna „bela vila“ podignuta tridesetih godina prošlog veka. Ovo bi mogao da bude početak jednog dela priče o bračnom paru Kostić. „Beli letnjikovac“ i „plavi“ Dunav tog doba, pričaju priču da su na jednoj lađi plovili Kostići i kada je Smilja ugledala kuću na brdu bila je oduševljena njenom lepotom. Upitala je supruga čija je to kuća, na šta je Aleksandar izvadio ključ i rekao – tvoja. 

Petnaestak godina ranije dr Aleksandar Kostić, kao vojni lekar i dobrovoljac u Prvom svetskom ratu, obreo se u ovom kraju. Ostao je zadivljen lepotom Dubočinskog brda i zarekao se da će tu da napravi kuću. Tako je i bilo. Plac za letnjikovac kupuje od familije Ilije Garašanina, koja je na obalama Dunava imala imanje, gajila vinovu lozu. 

Gradeći vilu za svoju Smiljku, otkrio je ostatke iz rimskog perioda. Tako je dr Kostić zakoračio i u svet arheologije, i za gotovo pola veka načinio značajnu zbirku vinčanske i starčevačke kulture, rimskog perioda, te paleoloških, arheoloških, numizmatičkih i drugih iskopina. Na taj način profesor Kostić je svojim arheološkim radom sačuvao i najstarije materijalne dokaze života na ovim prostorima. 

Bela vila je bila i prvi izgrađen letnjikovac na području Grocke, i biće mesto okupljanja srpske elite. I za vreme fašističkog aprilskog bombardovanja viđeniji Beograđani, kao što su članovi porodice Bajloni, krili su se u Kostićevoj vili. Ovo lepo zdanje bilo je više od pola veka mesto odmora, ali i mesto stvaranja bračnog para Kostić, i za kraljevinu i za posleratnu Jugoslaviju. Tu je profesor napisao i više od 200 naučnih radova 

Legat profesora Kostića

Godine 1978. profesor Kostić sve što je sakupio, a sakupio je impozantnu kolekciju artifakata, opštini Grockoj. Njegova, Dubočajska zbirka, kako je nazvana, sastoji se od paleoloških, arheoloških, numizmatičkih i drugih iskopina i predstavlja pravo istorijsko blago.  

Kostići su imali dva sina Ivana i Vojislava. Legat je 1983. godine ličnim stvarima bračnog para Kostić dopunio njihov sin, znameniti kompozitor Vojislav Voki Kostić. Od kraja 2018. godine „Legat Aleksandra Kostića“ dostupan je očima javnosti u galeriji biblioteke „Ilija Garašanin” u centru Grocke, kulturnom dobru koji je zaštićena ambijentalna celina od posebnog značaja za Srbiju.