U današnjem globalnom društvu gde su društvene mreže postale naša druga kuća, a virtuelni svetovi često zamenjuju stvarne ulice, pojava hikikomorija, ili povlačenja u potpunu izolaciju, izaziva radoznalost i zabrinutost. Bez obzira na to da li ste rođeni sa mišem u ruci ili tek ponekad odlazite "offline," hajde da zajedno istražimo šta se krije iza vrata tih zatvorenih soba.

Svako ima svoj razlog

Svi mi imamo trenutke kada želimo biti sami, odvojeni od gužve i buke, ali hikikomori ljudi to uzimaju na sasvim drugi nivo. Zašto? Razlozi su raznoliki. Od straha od društvenih očekivanja, preko borbe sa anksioznošću i depresijom, pa sve do jednostavnog gubitka interesa za spoljni svet. Nekada se povlačimo jer nam je potrebno vreme za razmišljanje, a ponekad to postaje dugotrajan beg od stvarnosti.

Nije sve crno-belo

Znate li onaj osećaj kada vam je potrebna pauza od sveta, i sigurnost potražite u  svom "sigurnom kutku"? Kod hikikomorija, taj siguran kutak postaje jedini svet koji poznaju. Zidovi postaju prijatelji, a ekran zamena za prozor u stvarnost. Ipak, ne može se sve svesti na crno-belo, iako sobe hikikomorija često jesu takve.

Dok su neki od nas odrasli uz zvuke klasične igre "Zmija" na Nokia telefonima, današnje generacije uranjaju u virtualne svetove s naprednim igrama i online zajednicama. Ali šta kad te zajednice postanu jedini oblik društva za nekoga? Hikikomori često biraju virtuelni svet iznad stvarnog, gubeći se u svetu igara gde su junaci njihovi alter egoi.

Znakovi da nešto nije u redu

Kako prepoznati da neko ulazi u zonu hikikomorija? Pazite na znakove. Povlačenje iz društva, gubitak interesovanja za stvari koje su ih ranije radovale, i izbegavanje ličnih kontakata - to su crvene zastavice. Ako primetite ove znakove kod sebe ili nekoga drugoga, važno je potražiti podršku.

Psihološka pomoć je danas lako dostupna. Psihoterapeuti su stručnjaci u razumevanju i podršci kod različitih izazova. Nemojte se plašiti da potražite pomoć - ponekad i najmanji korak može označiti veliku promenu.

Hikikomori fenomen nas podseća da svako ima svoj put i svoje izazove. Kroz razumevanje, podršku i otvoren razgovor, možemo zajedno raditi na stvaranju društva koje je inkluzivno i podržava mentalno zdravlje svih nas. Jer, na kraju dana, svi smo deo iste avanture pod imenom život.