Jovan Sekulić bio je naš istoričar umetnosti, osnivač i dugogodišnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Kao jedan od najznačajnijh srpskih i jugoslovenskih kulturnih radnika, odigrao je značajnu ulogu u očuvanju kulture i zaštiti spomeničke zaostavštine Beograda i Srbije.

Osnivač Zavoda za zaštitu spomenika kulture

Jovan Sekulić rođen je 5. februara 1921. godine u Beogradu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu na odseku za istoriju umetnosti, a profesionalnu karijeru započinje kao kustos Narodnog muzeja. U Narodnom muzeju je radio u periodu od 1953. do 1959. godine u Odeljenju novije jugoslovenske umetnosti. Zahvaljujući ovom angažmanu, dobija stipendiju za jednogodišnji boravak u Minhenu, gde je bio upućen kako bi istražio uticaj minhenske slikarske škole na rad srpskih studenata Akademije likovnih umetnosti. Međutim, njegova želja je bila da osnuje ustanovu zaštite spomeničkog nasleđa na području Beograda. Po povartku u Beograd, postaje načelnik Odeljenja za kulturu Skupštine grada Beograda 1959. godine. Već sledeće godine, uspeo je da realizuje svoju zamisao – Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je zvanično otvoren.

Direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika

Posle skoro dve decenije na čelu beogradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, postao je direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture 1978. godine.  Za samo šest godina, koliko je bio direktor ove institucije, uspeo je da osnaži i značajno unapredi rad zavoda na stručnom, kadrovskom i organizacionom nivou. Donošenjem Zakona o zaštiti kulturnih dobara 1977. godine, unete su izvesne izmene u načinu vođenja dokumentacije o kulturnim dobrima. Doprineo je uspostavljanju centralnih registara o svim vrstama kulturnih dobara, zalagao se za finansiranje istraživanja i obnovu spomenika. Zahvaljujći njegovom radu, posle dužeg vremena, ponovo su pokrenuta arheološka iskopavanja, pre svega srednjovekovnih sakralnih spomenika i manastirskih celina, kao i njihova restauracija.

Osnivač Zajednice zavoda za zaštitu spomenika kulture

Kao direktor značajnih institucija i vrsni stručnjak, Sekulić je unapredio saradnju zavoda sa ostalim institucijama. Jedna od inicijativa koje je pokrenou, bila je osnivanje Zajednica zavoda za zaštitu spomenika kulture. Cilj ove zajednice bilo je povezivanje sa drugim zavodima na teritoriji SFRJ. Izuzetnu pažnju posvetio je projektima obnove i zaštite srpskih vojničkih grobalja, spomenika i spomen-obeležja u drugim republikama. Izveo je brojne konzervatorsko-restauratorske radove na spomenicima Kotora, stare Budve, manastirskom kompleksu Gradište, Starom Baru i dvorcu kralja Nikole u Baru, i mnogim drugim. Radio je na zaštiti i restauraciji ikona iz fonda Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu.

Zaštita baštine srpskog porekla u inostranstvu

Nastojanje Jovana Sekulića da se obezbedi što bolja zaštita kulturnih dobara srpskog naroda, nije se ograničila samo na granice naše zemlje. Na njegovu inicijativu osnovan je Koordinacioni odbori za staranje i očuvanje dobara od posebnog značaja za istoriju i kulturu Srbije, koji je bio zadužen za prikupljanje podataka, evidentiranje i zašitu kulturnih dobara u inostranstvu. Tako je Republički zavod izveo radove na zaštiti srpskih vojničkih grobalja u Tunisu, na ostrvima Vidu i Krfu, na Zejtinliku i u Solunu. Najznačajniji projekat je bio uključenje odbora u rad na obnovi manastira Hilandara. 

Nakon odlaska u penziju, 1984. godine, nastavio je da piše. Objavio je dve knjige "Putevima zaštite spomenika kulture" (2001) i "Minhenska škola i srpsko slikarstvo" (2001). 

Jovan Sekulić je preminuo u decembru 2009. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Oni koji su ga poznavali sećaju ga se sa setom, svesni njegovog velikog ličnog doprinosa razvoju službe zaštite.