"Žena, a kompozitor?!", sve do sredine 20. veka ovu rečenicu ljudi bi izgovarali razrogačenih očiju i sa jasnim čuđenjem u glasu. Uprkos svemu, u ovakvim okolnostima, svoj put krčila je Ludmila Frajt (1919. – 1999.), prva žena kompozitor koja je, 1946. godine stekla diplomu u Beogradu.

Kao muzički urednik Avala filma, Radio Beograda i Jugoslovenske radio-televizije, doprinela je afrirmaciji žena u oblasti muzike i komponovanja, iako njena dela danas nisu predmet izučavanja na fakultetu, niti predstavljaju čest izbor urednika muzičkih programa.

Ludmila se, kao kompozitor, svrstava u impresioniste, a stvarala je horska, orkestarska i kamerna dela, muziku za filmove i radio-drame, elektro-akustička ostvarenja, kao i muziku za decu, koja joj je donela brojne nagrade.

Foto: Wikipedia - Ludmila Frajt u mladosti

Okružena muzikom od rođenja

Srpska kompozitorka Ludmila Frajt poreklom je Čehinja. Rodila se u muzičkoj porodici pa su note i instrumenti bili prvo što je čula i videla.

Njen deda Vaclav bio je član orketra slavnog kompozitora Bedžiha Smetene u kome je svirao fagot. Ludmilin otac Jovan bio je violinista, orguljaš, dirigent, kompozitor. Bavio se i muzičkim izdavaštvom – u Beogradu je osnovao izdavačku kuću Edition Frajt, koju je nakon njegove smrti 1938. godine preuzeo njegov sin Stevan, takođe muzičar. Zapravo, svih osmoro tadašnjih članova porodice Frajt bili su ljudi od nota.

U Beograd su došli 1903. preko Sofije, tražeći angažman. Muzički dinar nije bilo lako zaraditi, pa su Frajtovi odmah po dolasku u Beograd potražili Stanislava Biničkog, u to vreme dirigenta orkestra Opere u Narodnom pozorištu.

Prošli su audiciju i odmah se našli u orkestru, a nešto kasnije muzicirali su i kao članovi orkestra Kraljeve garde.

Muzičko obrazovanje

A onda je na svet 1919. došla mala Ludmila. U muzičkom moru počela je da pliva još od malih nogu, skupljajući znanje od roditelja i rodbine. Naravno, čim je dovoljno porasla, upisuje Muzičku školu u Beogradu, a jedan od profesora bio joj je čuveni Josip Slavenski, a potom, 1938. upisuje Muzičku akademiju u klasi Miloja Milojevića. Istovremeno je studirala kompoziciju, dirigovanje i klavir, učeći od najvećih imena toga vremena Konjovića, Hristića, Manojlovića.

U sticanju formalnog obrazovanja Ludmilu Frajt prekinuo je Drugi svetski rat, tako da je poslednju godinu, po završetku rata, provela pod nadzorom Josipa Slavenskog kod koga je i diplomirala kao prva žena-diplomac odseka za kompoziciju. (Mnogi je smatraju "drugom" smatrajući da titula prve pripada 10 godina starijoj Ljubici Marić. Međutim, Ljubica se školovala u Pragu što znači da je Ludmila ipak bila prva žena kompozitor koja je diplomirala u Beogradu).

Takođe, Ludmila Frajt je i prva kompozitorka elektroakustičke muzike na Balkanu i prva žena kompozitor filmske muzike.

Karijera Ludmile Frajt

Tokom studija Ludmila je postala veliki prijatelj sa Slavenskim koji joj je postao i kum na venčanju sa Milom Franovićem. Ludmilin život, činilo se, trebalo je da bude kao iz bajke. Nažalost, posle samo tri godine provedene u braku, Ludmila je, kao i mnoge nesrećne žene tog doba, izgubila supruga na Solunskom frontu.

Ipak, zahvaljujući podršci Slavenskog, istrajala je u svom muzičkom pozivu. Od 1944. do 1945. Ludmila Frajt je vodila dečji hor Pionirskog pozorišta u Beogradu, a od 1946. do 1952. godine bila je na čelu muzičkog odeljenja Avala Filma. Potom, od 1952. do 1958. radi na mestu zamenika glavnog urednika muzičkog programa Radio Beograda, da bi od 1958. do penzionisanja 1972. delovala kao sekretar muzičke komisije Jugoslovenske Radio-Televizije u Beogradu.

Sve vreme, paralelno, Ludmila se bavila komponovanjem. Na njen rad snažno je uticalo iskustvo koje je stekla praveći filmsku i muziku za radio drame. Volela je da eksperimentiše sa muzičkim sastavima i stilovima.

Na početku u svom muzičkom izrazu spajala je francuski i impresionistički stil i snažno proučavala srpski folklor.

U kasnijem radu, u vreme šezdesetih i sedamdesetih, približila se avangardi i multimedijalnosti, koristeći narodne instrumente, dečije igračke (u kompoziciji "Uspavanka" komponovanu za ženski glas i dečije igračke) i srebrne kašićice (u delu "Srebrni zvuci") u svojoj orkestraciji.

Za svoje stavaralaštvo Ludmila Frajt je više puta nagrađivana priznanjima za dela namenjena deci, dobitnik je Mokranjčeve nagrade, i dvostruki je laureat Nagrade Jugoslovenske radio-televizije, a 1994. je našla svoje mestu u Grouvovom rečniku žena kompozitora, koji je objavljen u Londonu.

Pored komponovanja, bavila se melografskim radom, a bila je i kolekcionar arhaičnih narodnih instrumenata.

Ludmila Frajt je niz godina bila organizator muzičkog života u Beogradu. Bila je idejni tvorac ciklusa javnih koncerata Radio Beograda, na kojima su nastupali i umetnici poput Zubina Mehte, Dmitrija Baškirova, Kristijana Ferasa, Džulijusa Kičena i drugih.

Preminula je u Beogradu u 80. godini života.