Mislim da nema TV kanala koji poslednjih pola veka nije emitovao, pa i više puta reprizirao dramu i TV-film "Šešir profesora Koste Vujića", i to u oba izdanja - TV drame iz 1971. godine koju je režirao Vladimir Andrić i rimejk iz 2012. godine koji je režirao Zdravko Šotra. I mnogi od nas su pomislili, gledajući ova ostvarenja, kako je Vitezović na vešt način, na jednom mestu, u jednom razredu, okupio mnoge značajne ličnosti, koje su obeležile ne samo srpsku kulturu, nauku, obrazovanje, već ostavili pečet i u svetskim razmerama. A u stvarnosti to je Prva beogradska gimnazija i generacija učenika: Milorad Mitrović, Jaša Prodanović, Jovan Cvijić, Pavle Popović i drugih velikana tog, a bogami i sadašnjeg doba. Malo je ko u njima, sem profesora Koste Vujića, prepoznao potencijale mladih ljudi, koji će Srbiji dati mnogo toga neočekivanog i možda nenadanog, ali dobrog, na dobrobit svoga naroda i celoga sveta. Koji će ove balkanske prostore približiti Evropi i svetu. Jedan od njih je Mihailo Petrović.

Reč je o Miki Alasu. Sorbonskom đaku, naučniku, matematičaru, univerzitetskom profesoru, akademiku Srpske kraljevske akademije, pronalazaču, pa strastvenom ribolovcu, muzičaru, svetskom putniku, boemu…

Foto: Wikipedia / SANU - Prvih 8 redovnih profesora Beogradskog univerziteta, 1905. godine

Među 100 najznamenitijih Srba svih vremena

Rođen je u Beogradu 6. maja 1868. u porodici Nikodima i Marije, kao najstarije od petoro dece. Posle završene Prve beogradske gimnaziju, studirao je na Filozofskom fakultetu na prirodno-matematički odseku. Školovanje je nastavio na prestižnoj francuskoj školi "École Normale Supérieure", Visokoj normalnoj školi, Naučni odsek. Na Sorboni je 1891. godine diplomirao matematičke nauke, a dve godine kasnije i fizičke nauke. Prisustvovao je prijemu kod predsednika Francuske republike 1893. i 1894. godine, kao student svoje generacije. Doktor matematičkih nauka postaje 1894. godine, odbranom disertacije "O nulama i beskonačnostima integrala algebarskih diferencijalnih jednačina", i to godinu dana pre roka. Tako je samo potvrdio svoje matematičko znanje, što nije promaklo naučnom svetu tadašnje Evrope.

Iste godine se vraća u Beograd i postaje redovan profesor Velike škole, koja je 1905. prerasla u Univerzitet gde je bio jedan od prvih osam redovnih profesora. Veoma je aktivan u naučnim matematičkim krugovina i već do 1897. godine napisao je dvadesetak radova. Dopisni član Srpske kraljevske akademije i Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu postao je 1897. godine. Dve godine kasnije postaje redovni član Srpske kraljevske akademije, kada je imao samo 31. godinu. Bio je počasni doktor na akademijama Varšave, Praga, Krakova, Bukurešta, gde je često i predavao. Na Svetskoj izložbi u Parizu godine 1900. dobio je zlatnu medalju za konstruisanje hidrointegratora. Postao je počasni doktor Beogradskog univerziteta 1939. godine. Te godine je nagrađen ordenom Svetog Save prvog reda.

Treba istaći da su svi doktori nauka iz matematike, koji su odbranjeni na Beogradskom univerzitetu od 1912. do Drugog svetskog rata, bili pod njegovim mentorskim radom. Tokom svoje bogate naučne karijere objavio je veliki broj naučnih radova, udžbenika. Osnovao je Srpsku matematičku školu.

Putopisac, nemirnog duha, znatiželjan u upoznavanju novih predela, bio na severnom i južnom polu, obišao je sve  evropske zemlje i ostavio putopise sa pomorskih putovanja. Ali uvek se vraćao u svoj Beograd i kod alasa u Savamalu. Svestranost je pokazao i kao romanopisac "Roman jegulje", a autor je i knjiga "Đerdapski ribolovi u prošlosti i sadašnjosti", "U carstvu gusara", "Kroz polarnu oblast", "Po zabačenim ostrvima", i drugih .

Foto:  Youtube screenshot - Mika Alas sa somom kapitalcem

Alas i boem

Mihailo Petrović Alas bio je veliki boem i jedna od najpopularnijih ličnosti prestonice.

Bio je ne samo ribolovac, nego i dobar poznavalac ribarstva u koje je bio usmeravana od malih nogu zbog lošeg zdravlja. A njegovo "ribarsko školovanje" počelo je kroz ribarsko šegrtovanje 1882. godine. Šest godina kasnije postaje ribarski kalfa, a diplomu ribarskog majstora stiče 1895. godine. Iako je doktorirao na Sorboni, najdraža mu je bila upravo ova "diploma ribarskog majstora" koju je položio kod alasa Savamale. Aktivno je učestvovao u donošenju prvog "Zakona o slatkovodnom ribolovu" na jezerima i rekama Srbije 1898. godine.

Njegova ljubav prema ribarenju nije se zaustavila samo na obalama Save i Dunama, pa je tako na međunarodnoj izložbi  u Torinu 1911. godine osvojio je zlatnu medalju za eksponate iz ribarstva. Kažu da nije "ribarska priča", lični rekord Mike Alasa ostvaren 1912. godine, bio je som težine 120 kg i kečiga od 200 kg. A kao ekspert po pitanju ribarstva, ribolova i reka učestvovao je u pregovorima za potpisivanje konvencije o ribolovu sa Rumunijom, kao i u procesu o zaštiti ribolova na Savi, Dunavu i Drini sa Austrougarskom. 

Foto: "Vreme", 1937. godine - Mika Alas (sa violinom) na proslavi završetka školske godine na okupljanju "Dekanski ćevapčići"

Ipak, pored toga što je bio veliki naučnik i čovek izuzetno priznat u akademskim krugovima, kažu da je bara-bara provodio vreme u druženju sa običnim ljudima, da "ljuduje" sa običnim svetom. Kažu da je bio jedan od najvećih beogradskih boema i najpopularnija ličnost prestonice između dva svetska rata. Violina je bila njegov instrument, a imao je i svoju muzičku grupu "Suz".


Grafika: Google doodles / Screenshot - Logo pretraživača Google povodom 145. rođendana Mihaila Petrovića Alasa, 6. maja 2013. godine

Matematičar i patriota

"Od svih naših naučnika

najveći je majstor Mika

kad se tiče krkanluka i

matematičkih nauka..."

Ove stihove o Miki Alasu, sročio je još jedan naš naučnik svetskog glasa - Milutin Milanković.

Mihailo Petrović bio je veliki rodoljub koji je učestvovao u Balkanskim i Prvom svetskom ratu kao oficir, a posle rata je bio rezervni oficir. Naša vojska angažovala ga je i kao kriptografa, a šifre koje je osmišljao korišćene su do početka Drugog svetskog rata. Na početku Drugog svetskog rata je zarobljen i završio je u logoru. Za njegovo oslobađanje angažovao se Jovan Karamta kao i njegov dugogdišnji prijatelj s kojim je putovao i ribario, princ Đorđe Karađorđević, pa je Mihailo pušten zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Umro je 8. juna 1943. u svom domu na Kosančićevom vencu u Beogradu.

Deveta beogradska gimnazija je dobila ime po njemu, kao i centralnobeogradska Osnovna škola "Mihailo Petrović Alas" na Jovanovoj pijaci. A na Dorćolu, u blizini Prve beogradske gimnazije jedna od ulica nosi njegovo ime.