Sticajem okolnosti, pojedina Protićeva nebeska otkrića ostaće upamćena upravo po istaknutim ovozemaljskim imenima. Objekat otkriven godine 1937. nosio je isprva oznaku 1550 – po rednom broju do tada otkrivenih asteroida. Osam godina kasnije, istorija je udesila još nekoliko neobičnih podudarnosti. Mala planeta je, naime, otkrivena 29. novembra, a kako je istog datuma 1945. „rođena“ i nova država SFRJ, Protićevo otkriće nazvano je po njenom prvom čoveku, Josipu Brozu Titu.

Tito, Simonida, Jugoslavija i njihovi zvezdani dvojnici

Nepunu godinu po pronalasku svemirskog Josipa Broza, beogradski astronom ubeležio je još dva – i to oba u istom danu. 30. marta 1938. godine, oko Sunca su zaplovili „1517 Beograd“ i „1675 Simonida“. Prestonica je sada dobila i svoje mesto pored sunca, dok je „Simonida“ dobila ime po najmlađoj srpskoj kraljici i supruzi kralja Milutina Nemanjića. Uskoro će se, i to već dogodine, ovoj listi pridružiti i ime jednog od cenjenih astronoma: asteroid „2348 Mišković“ nazvan je po Protićevom kolegi i tada direktoru beogradske Zvezdarnice.

Do kraja iste decenije, zvučni niz imena nastavila je i „1554 Jugoslavija“. Još jednim sticajem podudarnosti, Protić je ovaj asteroid otkrio 6. septembra godine 1940., na datum svog rođenja.

Trostruki direktor prestoničke Zvezdarnice

Ne napuštajući kancelariju ni narednih godina, Protića Drugi svetski rat zatiče u beogradskoj Opservatoriji. Ni nju, međutim, nisu zaobišla razaranja. Dve godine po oslobođenju prestonice, Vojislav Mišković napušta mesto direktora. Kao njegov zamenik tada stupa Milorad Protić, preuzevši na sebe i rekonstrukciju razorene Opservatorije.

Paralelno sa tim, nastavio je i proučavanja malih planeta u saradnji s Međunarodnom astronomskom unijom. Direktorske obaveze prepustiće 1948. godine Milutinu Milankoviću, a tri godine kasnije postaje i diplomirani astronom beogradskog Prirodno-matematičkog fakulteta. Već iduće, 1952., među svoja otkrića je ubeležio asteroid pod rednim brojem 2244, nadenuvši mu ime slavnog Nikole Tesle.

U međuvremenu je i njegovo ime postalo proslavljeno u naučnim krugovima, doduše još uvek u okviru zemaljskih granica. Pri Međunarodnoj astronomskoj uniji postao je član Komisije za male planete, komete i satelite, a na mestu direktora beogradske Zvezdarnice naći će se još u dva navrata: od 1956. do 1960., i između 1971. i 1974. godine. Uređivao je pored toga i bilten Opservatorije, koji i danas izlazi pod nazivom Serbian Astronomical Journal.

Tri generacije pod krovom Opservatorije

Nižući pronalaske koji su otkrivali još koje nepoznato parče univerzuma, astronomski dnevnik Milorada Protića izbrojao je 33 nova asteroida. Od toga, 10 ih se našlo u katalogu Međunarodne astronomske unije, što je Protića u srpskim naučnim krugovima stavilo na mesto najvećeg pronalazača malih planeta. U isto vreme, ljubav prema astronomiji preneo je i na svoje najbliže. Istim stopama pošli su kćerka Vojislava i unuk Vladimir, čime su se tri generacije Protića okupile pod istim krovom.

Odvojen tek jednim zidom iza koga beše velika biblioteka, svoj dom su uredili u beogradskoj osmatračnici. Tako su i naredne generacije stasale u pravom malom univerzumom globusa, knjiga i astronomskih instrumenata. U međuvremenu, još dva Protićeva novootkrivena asteroida ponela su imena njegove kćeri i unuka.

U međuvremenu, nizu poznatih „nebeskih“ imena umalo se pridružilo i njegovo. Predlog za to stigao je od belgijskog astronoma Anrija Debonja, koji je još 1983. godine u dalekom Čileu otkrio asteroid 1983 RT3.

Ipak, sluteći da bi zbog svoje skromnosti mogao odbiti predlog, njegovi unuk i kći mu to nisu ni nagovestili. Asteroid je prvobitnu šifru nosio gotovo dve decenije, ali je njegovo novo „krštenje“ preduhitrila Protićeva smrt. Slavni srpski astronom preminuo je oktobra 2001. godine u Beogradu. Dva meseca kasnije, 30. decembra, asteroid 1983 RT3 je i zvanično preimenovan kao „22278 Protić“. Iako o tome ništa nije doznao, Miloradu Protiću ukazano je zasluženo priznanje, čime je i njegovo ime naposletku zauzelo komadić svemira.