Devedesete su drmale Beograd. Sankcije su pritiskale punom težinom svetskih zabrana. U ovakvim okolnostima Beograd po prvi put dobija ženu za svojim kormilom. Bila je to Slobodanka Gruden, lekarka, magistar transfuziologije, koja je 2. juna 1992. godine zauzela fotelju gradonačelnika u nadi da će glavnom gradu obezbediti makar malo sveže krvi kako bi preživeo.

Beograđanka u Beogradu

Za razliku od većine prvih ljudi prestonice, Slobodanka Gruden (devojačko Milić) je rođena u Beogradu. I to pred početak Drugog svetskog rata, tačnije 2. jua 1940. godine. Najranije detinjstvo bilo joj je ispunjeno strahom i borbom za golo preživljavanje dok su joj roditelji bili u zarobljeništvu suočeni sa svim užasima koje je ono nosilo.

Ipak, Milići su uspeli da izguraju teške ratne i posleratne godine i čak pruže dobro obrazovanje Slobodanki. Po završetku osnovne škole, buduća gradonačelnica Beograda upisuje Petu beogradsku gimnaziju gde počinje i sa praktikovanjem društveno korisnog rada pri Crvenom krstu i glumom u pozorištu Boško Buha.

Kao dobra učenica i osoba sa velikom željom da pomogne drugima, Slobodanka upisuje Medicinski fakultet. Mada je razmišljala o upisivanju ETF-a, tas je prevagnuo ka medicini jer joj se majka teško razbolela.

Na fakultetu diplomira 1966. godine, dve godine nakon udaje za glumca Aleksandra Grudena, završava specijalizaciju 1976. i konačno postaje primarijus 1984.

Još tokom studija pristupa Savezu komunista i politički se aktivira na samom Univerzitetu gde upoznaje Slobodana Miloševića sa kojim će kasnije biti u Socijalističkoj partiji Srbije.

Političko napredovanje

U više mandata Slobodanka Gruden je bila sekretar opštinskih organizacija Saveza komunista. Bila je član Univerzitetskog komiteta i Opštinskog komiteta Saveza komunista Vračara, a izvesno vreme i predsednik Društveno-političkog veća Skupštine opštine Zemun. Godine 1986. je postala

Član Predsedništva SK Beograda postaje 1986. a već godinu dana kasnije, na Osmoj sednici CK SKS, bila je vršilac dužnosti predsednika Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda.

U narednim godinama Gruden postaje član Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, a nakon jula 1990. godine kada je SK Srbije transformisan u Socijalističku partiju Srbije, postaje član Glavnog odbora SPS.

Slobodanka Gruden juna 1992. godine dolazi do vrhunca svoje političke karijere nakon što je izabrana za gradonačelnika Beograda, čime je postala prva žena na čelu prestonice.

Teški dani za kormilom Beograda

Embargo i sankcije, nestašica lekova, prazni rafovi u prodavnicama... i prazna gradska kasa bili su problemi sa kojima se Slobodanka Gruden suočavala i borila svakog dana na vlasti. Ipak, uspela je da stvari održi na okupu kako se čitav sistem ne bi raspao.

Međutim, pojavili su se i novi problemi. Slobodanka Gruden dolazi u sukob sa Mirjanom Marković, suprugom tadašnjeg predsednika države Miloševića i predvodnicom stranke JUL. Mirjana počinje sa serijom tekstova u časopisu Duga u kojima snažno napada gradonačelnicu, a stvari se dodatno komplikuju nakon što je Slobodanka nagovorila Vuka Draškovića, vođu tadašnje opozicije, da prekine štrajk glađu koji je započeo nakon što su on i njegova supruga Danica bili uhapšeni.

Posle svega, Slobodanka Gruden odlučuje da podnese ostavku, a to i čini jula 1994. na šta je dobila aplauz od svih opozicionih i pozicionih poslanika.

Jednom lekar, uvek lekar

Nakon ostavke, Slobodanka Gruden izlazi iz politike i vraća se profesionalnom radu. Tokom karijere u medicini imala je različite funkcije. Tako je bila potpredsednik Sekcije za transfuziologiju u Srpskom lekarskom društvu, predsednik Stručne komisije za transfuziologiju pri Ministarstvu zdravlja Srbije, načelnica Službe za transfuziju KBC Zemun, predsednica Crvenog krsta Srbije, ...

U penziju je otišla 2001. godine sa 120 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima za sobom. Slobodanka Gruden je za svoje zasluge odlikovana Ordenom rada, a dobitnica je Zlatne značke Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije, 1982. i Zlatnog znaka jugoslovenskog Crvenog krsta, 1972. godine.

Iako je penzionisana, nastavila je da se bavi medicinskim radom koji joj je "u krvi".