Legenda kaže da, kada pronađete svoj životni poziv, reč nemoguće za vas prestaje da postoji. I kada vam sve lađe potonu, i kada shvatite da možda niko neće prepoznati vaš trud i zalaganje – ipak nekako nalazite snage da istrajete.

Stvar se, doduše, pomalo komplikuje kada od toga zavisi i sudbina jedne od najuglednijih državnih kompanija. Neuspeh vam se sigurno neće tek tako oprostiti; a na kraju krajeva, za vas ta opcija ni ne postoji. Nije postojala ni za gospodina po imenu Tadija Sondermajer; koji beše dovoljno hrabar da, u trenucima najvećih izazova, povuče veličanstven i do tada neviđeni potez.

Brujanje avionskih motora, početkom 20-tih godina prošlog veka, uveliko je paralo nebo nad Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca. Tadija Sondermajer već je bio iskusan pilot kada je 1927. osnovao nacionalnu avio-kompaniju Aeroput. I tek što je zaseo u upravničku fotelju – eto i prvog problema.

Foto: Wikipedia/Č. Janić i J. Simišić, "Više od letenja" - Aerodrom Beograd i prvi avioni Aeroputa

Akcije preduzeća, naime, odmah su na početku stopirane, i to je značilo da bi kompanija mogla otići pod ključ praktično odmah po osnivanju. Ne želeći to da dozvoli, Tadija je sa kolegom Leonidom Bajdakom rešio da svima dokaže veštine i sposobnosti jugoslovenskih pilota. Odlučio se na, do tada nikad izveden, etapni avionski let od Pariza do Bombaja u Indiji.

U svetu je u to vreme, inače, bilo popularno postavljati rekorde u oblasti vazdušnog saobraćaja. Sondermajerov predlog stoga je bio neviđeno hrabar, jer ovako zahtevnu rutu još niko nije prešao. Tadija i Leonid su u svoju avanturu pošli 20. aprila 1927., bivajući vrlo svesni izazova tokom preletanja beskrajnih nenaseljenih prostranstava Bliskog Istoka i Jugozapadne Azije. Stoga je i njihova letelica Potez 25 dobila set najsavremenijih navigacionih instrumenata.

Foto: Google Maps - Putanja prvog interkontinentalnog leta Pariz - Bombaj - Beograd

I baš negde na putu od Bagdada ka Bombaju, snažni vetrovi i pustinjske oluje u više navrata su ih skrenule sa predviđenog pravca. Kritične situacije nisu ih zaobišle ni u povratku, i nakon 14.800 pređenih kilometara, 14 etapa i 11 dana leta, Bajdak i Sondermajer napokon sleću na Bežanijski aerodrom.

Velika se prašina nakon toga podigla: dvojicu nebeskih heroja dočekalo je blizu 30 hiljada građana, a isto toliko akcija je u naredna 3 meseca upisano u Aeroput. Beogradska i jugoslovenska štampa danima su pisale o ovom događaju, jer to beše svojevrsni presedan u svetu avijatike – presedan koji je proslavio Tadiju Sondermajera i spasao Aeroput sigurne propasti.

A ko je zapravo bio Tadija Sondermajer?

Gospodin koji je, pre svega, bio suvereni vladar nebeskih prostranstava; a po svemu sudeći, i čovek sa odličnim smislom za biznis i marketing. Tadija Sondermajer rođen je 19. februara 1892. u Beogradu, a njegov otac, pukovnik Roman Sondermajer, u to vreme bio je prvi hirurg srpske vojske. Po završetku Druge beogradske gimnazije, Tadiju životni put najpre vodi u Nemačku, gde upisuje arhitektonski odsek Tehničkog fakulteta.

Tamo ga zatiče i početak Prvog balkanskog rata. Želeći da pomogne svom narodu tokom teških borbi, Tadija napušta fakultet i postaje dobrovoljac Srpske vojske.

To beše i prvi u nizu njegovih herojskih činova. Njih je nastavio da niže i kada je 1916. godine po prvi put stupio u avijaciju. Završivši izviđački kurs na Solunskom frontu, Sondermajer nastavlja da samostalno vežba upravljanje avionom, što mu ubrzo donosi i zvanje vojnog pilota.

Foto: Wikipedia - Sondermajer i Leonid Bajdak po povratku sa leta Pariz - Bombaj - Beograd

Silom prilika – tačnije, pošasti zvane malarija, koja je ozbiljno zapretila njegovom zdravlju – Tadija dospeva na ratište u Francusku. Ovde završava avio-akrobatsku školu i Višu školu gađanja, i kao najbolji vazduhoplovni strelac i jedan od 60 najboljih pilota, pridružuje se grupi zaduženoj za najteže borbene zadatke na Zapadnom frontu.

Čak dva puta Tadija tom prilikom uspeva da prevari smrt – najpre se akrobacijama spasao od napada tri nemačka lovca, a kada se njegova letelica po obaranju nemačkog aviona zapalila, Sondermajer nekim čudom ostaje živ uprkos teškim povredama. To ga nije sprečilo da kasnije stekne diplomu aeroplanskog inženjera na pariskoj Višoj aeronautičkoj školi, i postane jedini aktivni pilot-lovac u borbama na Zapadnom frontu. Njegova eskadrila je, naime, uspela oboriti 265 Nemaca, od čega su 2 pobede pripisane upravo Tadiji. Tim povodom su ga Francuzi odlikovali Legijom časti, a od predstolonaslednika Aleksandra dobio je orden Viteškog krsta.

Po povratku u Beograd, Tadija se posvećuje širenju aeronautičkih ideja i razvoju civilne avijacije. Tako Jugoslavija dobija i svog prvog inženjera vazduhoplovstva. I baš u periodu između 2 rata, Sondermajer stiče i najveće zasluge. Obaranjem rekorda za vreme leta Pariz-Bombaj, Društvo za vazdušni saobraćaj Aeroput je juna 1927. i u pravnom smislu ugledalo svetlost dana. Nakon toga, Sondermajer, kao direktor Društva, definitivno postaje najzaslužnijim za razvoj vazdušnog saobraćaja na ovim prostorima.

Njegovo ime se, međutim, nije često pominjalo u ondašnjim krugovima. Ipak, Tadija beše čovek svetskog glasa i kalibra, i jedan od retkih Srba koji je celih 11 godina bio podpredsednik Međunarodne vazduhoplovne federacije (FIA). Do početka Drugog svetskog rata, Francuzi, Srbi i Jugosloveni uručuju mu još niz odlikovanja: Karađorđevu zvezdu, Orden oficirskog reda, zlatnu i srebrnu Medalju za hrabrost, Albansku spomenicu, francuski Ratni krst... A sve su ih pratila i mirnodopska priznanja za zasluge u razvoju jugoslovenskog vazduhoplovstva.

Da li je „nebeski narod“ zaista zaboravio svog heroja?

Početak Drugog svetskog rata označio je za Sondermajera kraj jedinog perioda u kome je zapravo tretiran kako dolikuje. Sa novim borbama dolaze i nove neprilike, i to najpre kada ga, zbog sumnje da je Jevrejin, 1941. godine hapse Nemci.

Spaslo ga je to što mu je deda u to vreme bio biskup u Krakovu, ali ubrzo potom Tadija postaje sumnjiv britanskim vlastima. Ove ga optužuju da je bio nemački kolaborant, zbog čega mu oduzimaju odlikovanja i osuđuju ga na smrt.

Foto: Timetableimages - Red letenja Aeroputa iz 1939.

Kako je izbegao ovu presudu, do dana današnjeg nije poznato. Da stvar bude gora, optužbe za saradnju sa okupatorom stižu i sa jugoslovenske strane. Nije tada pomoglo ni što je Tadija učestvovao u borbama za oslobođenje Beograda, ni što se vlastima prijavio kao pilot dobrovoljac. Uhapšen je krajem oktobra 1944., oduzeta su mu sva građanska prava, i ponovo je osuđen na smrt.

Tadijina porodica je narednih godinu dana pokušavala da dokaže njegovu nevinost. Naposletku je ipak oslobođen, građanska prava su mu vraćena – ali u pilotsku kabinu više nikada nije seo.

Zapravo, jedino što mu je posle smene vlasti bilo dozvoljeno jeste honorarno službovanje u građevinskom preduzeću „Polet“. Ovde je kao inženjer radio sve do odlaska u penziju. To je verovatno i razlog zbog koga je, po svedočenju njegove porodice, retko kada pričao o svom životu pre Drugog rata. Jedino – i poslednje – priznanje stiže mu 1967. godine, i to od rukovodstva nekadašnjeg Aeroputa, a sada Jugoslovenskog aerotransporta (JAT). Naime, na godišnjicu osnivanja preduzeća, Tadiji je na kućnu adresu stigao buket od 40 ruža. Brojka je bila simbolična: toliko godina proteklo je od osnivanja do danas jedinog srpskog avio-prevoznika, ali i jednog od najčuvenijih letova u istoriji vazduhoplovstva.

Foto: Beograd.com - Bista Tadije Sondermajera na u uglu Palmotićeve i Ulice Koste Stojanovića

Tadiji je, kako kažu, bilo neizmerno drago zbog ovog (zasluženog) znaka pažnje. A samo 4 meseca od obeležavanja jubileja, Sondermajer umire 10. oktobra 1967. u Beogradu. Od tada se njegovo ime ponovo retko pominje – sve dok rukovodstvo Jat Ervejza, na osamdesetogodišnjicu osnivanja kompanije, nije pokrenulo inicijativu da jedna od prestoničkih ulica ponese Tadijino ime.

Inicijativa je napokon realizovana 1. novembra 2017. godine kada je ovaj zaboravljeni heroj beogradskoj, srpskog i jugoslovenskog neba dobio ulicu na Novom Beogradu, na mestu gde se nekada nalazio stari Beogradski aerodrom.