Vreme koje izdvajamo za hobi je vreme samo za nas. Baveći se hobijima, udaljavamo se od svakodnevnog užurbanog i zahtevnog tempa. Hobi nam omogućava da se odmorimo, oslobodimo i uživamo u onome što volimo. To vrlo dobro zna Dragutin Milovanović, strastveni kolekcionar četvorotočkaša. Njegova kolekcija uključuje modele različitih proizvođača. Uredno složene u regalu čuva celokupan Zastavin program, ali i Ferrarijeve najpoznatije primerke.

Strast prema automobilima vidi se u svakom Dragutinovom pokretu. Pre nego što uzme bilo koji model iz svoje kolekcije, on pažljivo stavlja rukavice. Na dohvat ruke mu je četkica kojom briše prašinu sa svojih ljubimaca. I sam pogled na njih čini Dragutina zadovoljnim i ponosnim. To je doživotno prijateljstvo i strast koju je negovao svakoga dana, iz godine u godinu, od detinjstva do današnjeg dana.

Ljubav za ceo život

Neka čudesna privlačnost i ljubav prema automobilima se kod Dragutina rodila još u detinjstvu. Živeo je u Ulici Maksima Gorkog i u komšiluku je bio jedan dečak koji je od svojih rođaka dobijao minijaturne automobile na poklon. Tako je Dragutin zavoleo automobile i kamione i posle osnovne upisuje Saobraćajno tehničku školu. Rado se seća tih vremena, kada se drugačije živelo i kada su ljudi uglavnom mogli sami da poprave manje kvarove na svojim automobilima. Skoro svaki vozač je tada znao da zameni svećice, očisti karburator, promeni gume, proveri ulje. Ako i nije umeo sam to da uradi, uvek bi na ulici bio tu neko od komšija. Danas je sve drugačije. Mehanika je ustupila mesto elektronici koja i nije bas naklonjena laicima.

Dragutin ima oko 300 modela malih automobila od kojih je više od 180 Ferrarijevih koji su urađeni u razmeri od 1:18, što znači da je model 18 puta manji od originala. Dragutin kaže da postoje i automobili koji su 43 puta umanjeni, ali on više voli veće zato što imaju znatno više precizno urađenih detalja. Kaže da nema sve što je ova kultna fabrika proizvela, ali ponosno naglašava da ima sve modele formule jedan i sve modele Testarosse od 1984. do 1994. Među svim ovim automobilima, postoji i jedan poseban, napravljen je 1969. godine, koji je urađen u samo jednom primerku, po specijalnoj porudžbini i imao je oznaku Ferrari 512 S.

Osim Ferrarijevog programa, Dragutin ima i umanjene tipove celokupnog programa kragujevačke Zastave. Tu su svi tipovi Fiće, Stojadina, pa nadalje. Fascinantno je da Dragutin zna svaku priču o svakom pojedinačnom modelu, motoru, mašini i godini proizvodnje. Njegovo opširno znanje o svakoj maketi ukazuje na njegovu upornost, strpljenje i strast prema automobilima. Kao i svaki kolekcionar, Dragutin zna puno o kvalitetu izrade svojih modela. Tako on ističe jedan model iz 1961. godine – Ferrari 250 GT, na kom je svaki točak urađen od brušenog aluminijuma, ima minijaturne, originalne žičane felne, kožna sedišta i drveni volan kao na originalu. Tu je još jedan model kultnog vozila iz bivše Jugoslavije. Svima nam je poznat film "Nacionalna klasa", a Beograđani se sećaju i trke Fića na Ušću sa posebno ojačanim motorima.

Naravno da cela Dragutinova porodica učestvuje u njegovoj strasti. Ovakva kolekcija zauzima celu sobu njihovog zajedničkog životnog prostora. Bilo je, naravno i momenata kada bi se naljutili na njega – nekada je bilo potrebno izdvojiti dosta novca za maketu. Međutim, njegovo zadovoljsvo i radost kada kupi novi model bi ih brzo odljutio. Ćerka Ivana očevu kolekcionarsku strast najbolje razume, pošto je i sama umetnik. Ona se uspešno bavi kolažima i njeni radovi su izlagani u galerijama u inostranstvu.