U noći  31. oktobra na 1. novembar 1918. godine nebo nad Beogradom je gorelo. Dok su dugi vatreni jezici gutali drveni most koji je spajao Beograd i Zemun, a gust dim prekrivao savsko priobalje, Beograđani su sa olakšanjem i uzbuđenjem čekali jutro. Poslednji očajnički potez Austrijanaca značio je samo jedno - "Dolaze naši!"

Deset dana kasnije, 11. novembra 1918. godine, tačno u 5:45 ujutro, u železničkom vagonu blizu francuskog gradića Kompijen potpisano je primirje između sila Antante i Nemačke. Time je okončan Veliki rat, čija je prva žrtva bio upravo Beograd. 

Prvi pucnji

Kao i mnogo puta do tada, Beograd se krajem jula 1914. godine našao na samoj liniji odbrane slobode i nezavisnosti. U noći kada je Austrougarska odbila uslovno prihvatanje Julskog ultimatuma od strane Srbije i objavila rat mladoj kraljevini, 28. jula 1914. godine, sa austrougarske topovnjače "Bodrog", ukotvljene na samom ušću Save u Dunav, otpočelo je bombardovanje Beograda. 

Tokom narednih sati je sa leve savske strane i brodova besomučno bombardovan grad. U prvim satima rata stradale su čitave ulice na Dorćolu i Savamali, dok su značajno oštećene zgrade u Pop Lukinoj i Knez Mihailovoj, pre svega Saborna crkva, Državna štamparija, hotela "Grand", "Srpska kruna", "Bristol". 

Građani su se skrivali u podrumima i pećini na Tašmajdanu, strah se kotrljao ulicama. Oni koji su pohitali put Železničke stanice, kako bi spas pronašli u vozovima koji su građane vozili na sigurno u Topčider, bili su zasuti kišom granata i dum-dum metaka, protivno svim pravilima ratovanja. Te noći je stradao i Železnički most koji je spajao Zemun i Beograd. Sa sobom je poneo posadu austrougarskog paroborda "Alkotmanj" koji je prevozio vojnike za napad na beogradske obale, kao i neprijateljske vojnike koji su se u tom trenutku našli na mostu.

Posle prvobitnog šoka, uspostavljena je linija odbrane koja je uspešno odbijala neprijateljske napade sve do 30. novembra 1914. godine kada je naređeno povlačenje i evakuacija Beograda kako bi se ojačao front srpske vojske na Kosmaju. 

Foto: Pinterest - Austrougarski monitori napadaju Beograd

Trinaest dana pakla

Ne verujući svojoj ratnoj sreći, Austrougari su umarširali u Beograd 2. decembra 1914. godine, gotovo čitav dan posle povlačenja srpske vojske. Dočekalo je ih je tek 20.000 nevoljnika, razrušen grad i pustoš. 

Ipak, to ih nije sprečilo da odmah krenu u pljačku, ludačko slavlje i zulum. Sledećeg dana, 3. decembra, komandant Pete armije austrougarske vojske general Liborijus fon Frank naređuje podizanje vešala na Terazijama, i započinje hapšenje i egzekuciju rodoljuba. 

Ovi dani pakla potrajali su, srećom, kratko. Zbog lakomislene odluke generala Oskara Poćoreka, da krene u dalji prodor ka Kosmaju. umesto da uspostavi liniju odbrane prema srpskoj armiji, dolazi do sloma austrougarske ofanzive. Samo deset dana posle povlačenja iz Beograda, srpske snage pod vođstvom general Mihaila Živković pregrupisane su i kreću u akciju oslobođenja prestonice. 

Munjevitom akcijom srpskih snaga, Beograd je po prvi put u Prvom svetskom ratu oslobođen 15. decembra 1914. godine. Srpska pobeda simbolično je označena kada je kralj Petar I nogom zgazio žuto-crnu austrougarsku zastavu koja se prethodnih trinaest dana vijorila na zgradi Starog dvora. Poražena i ponižena austrougarska vojska povukla se iz Srbije, a ostrašćeni i osvetom zaslepljeni Poćorek je smenjen 22. decembra. Istu sudbinu je doživeo i privremeni okupator Beograda fon Frank. 

Nažalost, biće ovo samo kratki predah u ratu koji će s pravom poneti epitet - Veliki rat. 

U nastavku sutra, pročitajte kako je Beograd žive tokom godina okupacije i kako je dočekao konačnu slobodu...