Mnogi smatraju da Zemun polaže "autorska prava" u procesu stvaranja cionizma. Kažu da je sve počelo od zemunskog rabin Jehudu Alkalaja koji je, inspirisan srpskom borbom protiv Turaka, postavio osnove cionističkog pokreta.

Ideje rabina Alkalaja

Jedna o priča koja se tek povremeno spominje o značajnim datumima ili državnim posetama je priča o rabinu Jehudi Alkalaju koji je živeo u Zemunu još u 19. veku. Njegove ideje o konačnom povrtku u domovinu posle vekova progona i izgnanstva bile okosnica i inspiracija pokreta koji  će ih i ostvariti sredimo 20. veka, decenijama posle njegove smrti.

Zemunski sefardski rabin Jehuda ben Šaloma Haj Alkalaj, rođen je u Sarajevu 1798. godine, školovao se u Jerusalemu i 1825. godine, sa 27 godina, dolazi u Zemun. Pripisuju mu da je duhovni otac cionističkog pokreta, opisujući ga kao čoveka vere i čoveka od akcije. Smatra se da je uz poznavanje Kabale, mistične jevrejske filozofije, na formiranje njegovih ideja uticalo i buđenje nacionalnog pokreta srpskog življa u obližnjoj Turskoj, koji su se pobunili protiv okupatorske vlasti početkom 19. veka. Prvi srpski ustanak smatrao se prvim narodnim ustanakom koji je najavljivao kraj dugogodišnje okupacije srpskih teritorija.

Foto: Wikipedia - Rabin Alkalaj sa suprugom

Mesto ga nije držalo. Sa samo tridesetak godina, 1830. godine, po dolasku u Zemun počinje svoj misionarski rad, gradi sinagogu i školu za decu, te počinje da oko sebe okuplja Jevreje koji su se u pogranični grad sjatili sa svih strana. Zemunski rabin Alkalaj, spade u one koji su među prvima napravili iskorak u pokretanju ideje o povratku Jevreja u Palestinu, te piše: "Nema oslobođenja bez volje za oslobođenjem, bez predanosti celini, bez odluke za promenu vrednosti i promenu života".

U Zemunu, Alkalaj pokreće društvo sa temeljnom idejom povratka jevrejskog naroda "Erec Izrael" -  "Zemlja Izrael". U Beogradu 1934. godine objavljuje delo "Čujte o Izraelu" u kome Alkalaj, pored ostalog, poziva na okupljanje sve "dece Izraela". Društvo širi aktivnost u jevrejskim zajednicama u najvećim mestima Srbije, a istovremeno Alkalaj kreće sa svojim misonarskim radom po Evropi. Propoveda ideju otkupa palestinske zemlje kako bi se omogućio povratak izgnanka u domovinu u Berlinu, Lajpcigu, a u Londonu gde osniva društvo "Mir Jerusalima". Zadesio se i u Amsterdamu, te u Francuskoj gde 1860. godine osniva Svetsko društvo Jevreja. 1871. godine, posle gotovo pedeset godina, dospeva u Jerusalim, gde osniva Opšte jevrejsko udruženje za naseljavanje Zemlje Izraela.

Alkalaj je bio plodan pisac koji je svoje ideje iznosio jasno i precizno u nizu radova. U knjizi "Božja sudbina" ispisuje svoj politički plan o uspostavljanju suverene domovine na zemlji Izraelskoj, a u štampanju i objavljivanju knjige pomaže mu Jakov Hercl, otac Benjamina Zeeva Teodora Hercla, ličnosti koja će u cionističkoj i izraelskoj istoriji biti upisana kao vizionar države Izrael i njen tvorac. Napisao je na ladinu i hebrejskom 53 knjige i publikacije.

Rabin Jehuda Alkalaj umire 1878. godine u Jerusalemu i sahranjen je na Maslinovoj gori. 

A zašto baš sefardi?

Posle pada Jerusalema, deo Jevreja našao je svoje utočište na Iberijskom poluostrvu. Ovaj mirni suživot koji je izrodio bogatu kulturu i uticao na razvoj španske države, prekinut je 1492. godine  ediktom Alhambra, koji su izdali kraljevski par Ferdinand II i Izabela I, kada Španska inkvizicija počinje "obračun" sa Sefardima, Jevrejima sa Iberijskog poluostrva. Sam naziv ove grupe Jevreja potiče od španskog naziva "los sefardím", koji doslovno označava Španiju. Tačan broj onih koji su spas od inkvizicije potražili širom Evrope, Afrike, pa čak i u Otomanskom carstvu ide i do 250.000 duša. Sefardi u nove zemlje nose sa sobom svoj ladino jezik, tradiciju, kulturu kao i običaje Iberijskog poluostrva.

Prvi Sefardi u Beograd dolaze sredinom 16. veka, gde se naseljavaju u dunavskoj Jaliji, danas centralnom delu Dorćola. Od tog vremena, jevrejska zajednica delila je sudbinu srpskog naroda. U Zemunu je situacija bila donekle drugačija. Prema arhivskim dokumetima, 1726. godine u Zemunu su živeli Jevreji Josif Isak i Isak Mojsej, iako se smatra da su pojedinačne jevrejske porodice živele u varoši podno Gardoša još u srednjem veku. Sa sigurnošću se zna da je 1739. godine iz Beograda dvadesetak aškenaskih porodica prešlo reku i nastanili se u Zemunu. Iste godine osniva se Jevrejska opština u Zemunu. U vreme Alkalajevog dolaska u Zemun, ovde je već postojala uređena i bogata jevrejska zajednica. 

Foto: Wikipedia /Carl Pietzner  - Teodor Hercl

Ko je bio Teodor Hercl?

Nesumnjivo da su vizije zemunskog rabina doprle i do porodice Hercl koju je, kako se veruje, kasnije preuzeo i razradio Teodor Hercl. Otac Teodora Hercla, Jakob rođeni je Zemunac, koji se sredinom 19. veka sa porodicom preseljava u Budimpeštu, gde se 1860. godine rodio Teodor. Rabin Alkalaj, kao neko ko je prvi pokrenuo ideju o povratku Jevreja u Palestinu, kroz druženje sa porodicom  Hercl, neizbežno je uticao i na mladog Teodora. Tome u prilog ide i činjenica da je Alkalaj venčao Herclove roditelje. 

Radeći ka austrijski novinar i publicista, susretao se sa stvarnim položajem jevrejskih zajednica  u Evropi. Posebno je na njega utisak ostavila politička "Afere Drajfus" koja je politički uzdrmala Francusku. Alfred Drajfus, oficir, Jevrejin, osuđen je na kraju devetnaestog veka na doživotnu robiju zbog špijunaže za Nemačku. Nekoliko godina kasnije, 1906. godine oslobođen je optužbe i rehabilitovan. Mnogi su tvrdili da je osnov presude i robijanja Drajfusa bilo to što je Jevrejin. I dan danas ova afera se uzima kao primer nepravednih optužbi i osuda nedužnih ljudi.

Ta i takva Evropa samo je dodatno učvrstila uverenja Hercla u značaj nacionalnog pokreta za jevrejski narod. Snažno zastupa svoju političku ideju povratka Jevreja u zemlju Izrael, sada objedinjenu pod nazivom "cionizam", koji je 1885. godine skovao Natan Birnbaum. U knjigama "Stara zemlja, nova zemlja" i "Država Jevreja", opisuje uslove  života Jevreja u Evropi. Kao novinar - dopisnik posetio je i Zemun, i tom prilikom upoznaje dela rabina Alkalaja. U "sudaru" sa rabinovim delom, koje je snažno živelo među zemunskom jevrejskom zajednicom, potpuno ga prihvata i zaokružuje ideju prvim cionističkim kongresom održanim u augustu 1897. u Bazelu u Švicarskoj, kada je osnovana Svetska Cionistička Organizacija. Teodor Hercl izabran je za prvog predsednika, a on u svom dnevniku zapisuje da su na kongresu "postavljeni temelji moderne jevrejske države".                                                          "Ako nešto stvarno želite, to nije samo bajka", zapisao je Hercl i te su reči postale maksima cionističkog pokreta u svetu.

Hercl je umro 1904. godine u Beču u 44. godini života, a 45 godina potom njegova vizija i san postali su java: 14. maja 1948. godine  osnivana je država Izrael. Herclova poslednja želja da bude sahranjen u Jerusalimu ispunjena je 1949. godine, a grob mu se nalazi na gori Hercl. Grad Tel Aviv dobio je ime po hebrejskom prevodu naslova njegove knjige "Stara nova zemlja". A i grad i letovalište Herclija u Izraelu, nosi naziv po njemu.

Jevrejsko groblje u Zemunu

Teodorovi deda Simon Hercl i baka Rivka sahranjeni su na Jevrejskom groblju u Zemunu. Na grobu dede Simona, uz crvenu mermernu ploču na kojoj su uklesani datum rođenja i smrti, uz nekoliko kamenčića postavljenih tu kao stari jevrjejski običaj, napisano je na hebrejskom jeziku, a u prevodu znači: "Ovde počiva čovek drage duše i veoma poštovan čuvao je... ko, kao vođe božje vojske skroman, koji je sa poštovanjem živeo u svoj zajednici, i na polju vere za naslednike koje je ostavio za sobom prijatan... poštovanjem i putem kojim odzvanja".

Grob Simona Hercla, nezaobilazna stanica svih Jevreja koji posećuju Beograd. Alkalajeva sinagoga, u kojoj je su se po prvi put razvile ideje pokreta koji će jevrejskom narodu doneti nadu, stradala je 1943. godine. 

Ipak, Zemun se odužio svojim nekadašnjim sugrađanima. I Jehuda Alkalaj i Teodor Hercl dobili su ulice u ovoj beogradskoj opštini.