Jutro 28. jula 1938. godine bilo je vedro i skoro savršeno bez ijednog oblačka. Iz pravca Zemunskog aerodroma začulo se tiho zujanje koje se ubrzo pretvorilo u riku motora. Iznad glava radoznalaca vešto se šepurio avion pod komandom Gordona Maunsa, američkog letačkog asa i nekadašnjeg rekordera u broju lupinga.

Dok su okupljeni tapšanjem pozdravljali uspon za 24. luping po redu, neko je uzviknuo: „Bežite!“. Predenje motora pretvorilo se u zlokobno zavijanje dok se sa visine od preko 1000 metara letilica nekontrolisan uputila ka zemlji.

Američki avanturista koga su voleli balkanski vladari

Prve godine avijacije bile su ispunjene entuzijastama koji su poput modernih Ikara želeli da dotaknu nebeske visine i Sunce. U vreme bez strogih propisa, zabrana i granica, gotovo svako je mogao da „skokne“ sa jednog na drugi kraj planete i potpuno promeni tok svog života, menjajući imena, zanimanja i životnu storiju. Jedan od njih bio je i Gordon E. Mauns, američki letački as koji je krajem jula dospeo u Beograd na svoj poslednji letački pohod.

Rođen krajem XIX veka u Luistonu u severnom delu američke države Ajdaho, najveći deo letačke karijere proveo je u Portland u susednom Oregonu. Iz retkih podataka o njegovom životu, može se saznati da je dvadesetih godina prošlog veka bio šef Vojne vazduhoplovne škole Hil i jedan od začetnika avijacije u Oregonu. U to vreme počinje da se interesuje za korišćenje aviona u reklamne svrhe, te se može pohvaliti sa nekoliko patenata kojima je bio opisan novi način „vučenja“ reklamnih panoa na avion. Napokon, 1929. godine napušta vojnu službu i posvećuje se poslu test pilota i prodavca aviona u američkoj kompaniji „Consolidated Aircraft“.

Foto: Wikipedia - Rumunska verzija Fleet F-10G kojim je upravljao Mauns

Pored ove čisto poslovne strane, Mauns je bio i pasionirani ljubitelj sportskog letenja. Početkom tridesetih posebno su bile plodne za akrobatsko letenje, te se beleži da je 1930. oborio rekord u broju uzastopnih spoljnih lupinga koji je do tada držao Teks Rejkin. Umesto 18 Rejkinovih, Manus je tokom leta 1. jula iste godine izveo čak 22 opasna zahvata. Rekord je potrajao samo par dana, pošto je već 6. jula Dejl Džekson u Čikagu izveo 36, a do kraja godine letači su izvodili i skoro 50 lupinga.

Poslovi ga vode put Evrope, gde kao promoter aviona kompanije "Fleet" (dela Consolidated Aircraft) obilazi Španiju, Dansku, Švedsku, Poljsku i konačno Rumuniju, gde pravi svoju bazu. Istovremeno radi kao instruktor rumunskih vojnih pilota za šta dobija posebno priznanje od rumunskog kralja Karolja. Putuje Balkanom, promovišući svoju kompaniju i družeći se sa vladarima balkanskih državica, te u svojim izveštajima piše sa divljenjem o Kemalu Ataturku. 

Pakleni julski dan

Upravo su ova poslovna putovanja dovela američkog asa sredinom jula 1938. godine u Beograd. U želji da pokaže sve prednosti svog dvorilca, odlučuje se za akrobatsku predstavu pred specijalnom komisijom jugoslovenske vojske. U jutro 28. jula 1938. godine, nešto posle 8 časova, poleteo je sa zemunskog aerodroma na svom avionu "Fleet F-10G". U to vreme, zemunski aerodrom nalazio se u ravnici ispod Bežanijske kose, na mestu današnjeg Airport Citya, mesto koje je zbog svoje otvorenosti bilo posebno pogodno za avijatičare. 

Kao i prethodnih dana, let je u početku protekao mirno. Iskusan avijatičar je sa lakoćom upravljao letelicom, dok se avion okretao, presijavao na suncu i kao ptica koja juri svoj plen jurišao ka zemlji. Jedan za drugim ređali su se, peti, šesti, deseti, dvadeseti juriš u nebo i propadanje ka zemlji. U trenutku kada je po 24. put avion oštro uzleteo, samo iskusno oko moglo je primetiti da nešto nije u redu. Umesto kontrolisanog propadanja, "Fleet" je krenuo naglo da propada sa visine od preko 1000 metara. Još veća zebnja usledila je pošto je bilo očigledno da Mauns ne iskače iz aviona.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / "Vreme", 1938.  

Napokon, na samo desetak metara iznad zemlje, činilo se da će ishod biti pozitivan. Poslednjim naporima, Gordon je uspeo da ispravi avion i usmeri ga ka železničkoj pruzi Zemun-Beograd. Nažalost, bilo je kasno. Iako je svojim umećem pokušao donekle da ispravi i spusti avion na bezbednu razinu, zrakoplov se u trenutku iskrivio i desnim krilom zakačio zemlju. Usledio je udar i levim delom aviona, da bi se konačno kljunom zabio u zemlju. Zbog brzine zaleta, avion se nije samo zakucao u zemlju, već je tubajući nastavio da se rola još nekih trideset metara. 

Još uvek u šoku, prisutni posmatrači potrčali su ka smrskanoj gomili gvožđa i drveta. Pokušaji da se nesrećni pilot izvuče bili su uzaludni. Smrt je nastupila gotovo momentalno. 

O uzrocima nesreće beogradske novine pisale su i narednih dana, a kao mogući razlog navedeno je da je prilikom pravljenja lupinga prilikom naglog zaokreta pilot za trenutak izgubio svest. Dok je došao sebi i pokušao da spasi život, bilo je već kasno.