Sredinom 19. veka Beograd ne samo da nije imao pozorišta, već ni glumci nisu postojali kao profesionalni umetnici. Predstave su održavane u zadimljenim kafanama i improvizovanim pozornicama u blatu, dok su  pod svetlom fenjera i sveća, artisti dočaravali fantaziju i likove.

Baviti se glumom i izlagati se pogledima publike, u to vreme, beše nezamislivo za žene. Jednostavno, to se kosilo sa moralnim načelima i manirima damskog ponašanja, te su sve role igrali muškarci. Tako beše sve dok se nije pojavila Julka Pančevka, koja je, zbog tamnog tena, od milošte prozvana Garava Julka.

Bila je to žena koja je utabala stazu budućim pozorišnim divama i "povukla nogu" onovremskim damama da se, isprva doduše stidljivo, okušaju na "daskama koje život znače".

Julka Pančevka sreće diletante

Julka Pančevka beše pomalo misteriozna žena. O njoj se malo zna. Zapravo nepoznato je čak i njeno pravo prezime, da li je imala porodicu i čime se bavila pre glumačke karijere.

Ono što se zna jeste da je u Beograd došla iz Pančeva pod nerazjašnjenim okolnostima. Julka je verovatno imala problema da brzo pronađe dobar posao kojim bi se izdržavala pa je, iz nužde, prihvatala da radi u kafanama.

Najverovatnije je tako upoznala veseljake iz prvog beogradskog diletantskog društva tokom jednog od njihovih nastupa.

S jedne strane, Julka Pančevka bila je očarana njihovim performansom, s druge, bila je žena znatno naprednijih shvatanja od svoje okoline. Zato ne treba da čudi što je lepuškasta Julka odmah pristala na ponudu da se priključi timu i postane jedina glumica u prvoj beogradskoj diletantskoj grupi.

Foto: City magazin / Arhivska fotografija - Stara carinarnica u koja je služila kao zgrada prvog pozorišta u Beogradu

Okončana potraga

Julka Pančevka bila je pravo otkrovenje za prvo pozorišno društvo u Beogradu. Njihova epska i, do tada uzaludna, potraga za glumicom, napokon je bila završena. A njeno angažovanje posebno je obradovalo dvojicu glumaca kojima je Julka Pančevka, svojim pristankom, spasila čast.

A zašto je Julka bila "ozeblo Sunce" koje su glumci čekali?

Imali su diletanti pozamašnih muka da zasite svoje umetničke potrebe. Stalna pozorišta nisu postojala srednom 19. veka, ali je uprkos tome postojalo interesovanje javnosti. Predstave su isprva igrane u Đumrukani, carinarnici kraj Save. Međutim, kako bi se izašlo u susret publici žednoj predstava, osnovano je prvo beogradsko diletantsko društvo.

Predstave koje će se igrati bile su odabrane, nije bilo problema sa nalaženjem tezgi, organizacija je bila odlična samo...

Glumica "ni od korova". Niti jedna dama koja je držala do svog ugleda nije se htela petljati u te pozorišne "kerefeke", a stvar je bila dodatno otežana neophodnošću da potencijalna glumica ipak poseduje kakav-takav talenat.

Isprva, rešenje je bilo da činovnici/glumci Svetozar Bantić i Nikola Sarafkostić stave rumenilo na obraze i karmin na usne, obuku se u haljine i preuzmu ženske uloge na sebe. Vodeći se parolom "sve za umetnost", Bantić i Sarafkostić prihvatiše ovaj teret na sebe. Ali, pod jednim uslovom - da ih niko ne naziva seka Persama! To bi ipak bilo previše balasta na teret koji su se složili da povuku.

Srećom, pojavom Julke Pančevke, za ovim nije bilo potrebe.

Brašno za damu

Julka se odlično pokazala kao glumica. Međutim, genetsko nasleđe dalo joj je tamniju put koja nije bila u skladu sa potrebama pozornice. Tako je Garava Julka pred svaku predstavu morala da prođe kroz poseban šminkerski tretman – posipala je lice, vrat i ruke brašnom i utrljavala ga u kožu kako bi što vernije oslikavala lik junakinje koju je igrala. Po pravilu ženski likovi u to vreme uvek behu nežne i krhke žene, porcelanskog tena.

Posledica je bila lako spadanje ovog "pudera" tokom nadahnutih Julkinih performansa, razotkrivanje njenog tamnog tena i rušenje pozorišne iluzije i magije. Tako je karijera Garave Julke trajala relativno kratko, svega nekoliko godina, posle kojih se ova nesuđena glumica povukla sa scene.

O daljem životu Julke Pančevke zapravo se ne zna. Ipak, iako je njena zvezda sijala samo kratko, svojim plamenom "zarazila" je druge. Iako ih je bilo veoma malo, posle Julke pojavile su se nove hrabre Beograđanke, rešene da se oslobode predrasuda u ime kulture i umetnosti.