Mada često zamišljamo da su razni bombastični naslovi i razne cirkuske (rijaliti) atrakcije izrod današnjeg vremena, stvari su u stvari sasvim drugačije. Čak i u vreme kada se broj dnevnih i nedeljnih novina u Srbiji mogao nabrojati na prste jedne ruke, naslovnice su obilovale epitetima “najveći”, “najbolji”, “ne biste verovali”, “priča se”…

Ovakav pristup nije bio stran ni Svetoliku, Boži i Peri Saviću, braći koji su u čaršiji već bili poznati kao čudaci koji vole novotarije. Za pojasom su već imali osnivanje velesipedskog društva, jedne od prvih knjižara u Beogradu, poslastičarnice, prve namenski sazidane sale za bioskop, kao i lista “Mali žurnal”. Zahvaljujći njima, na put oko sveta krenuo je Milorad Rajčević, prvi srpski svetski putnik.

Zato ne treba da čudi da je znatiželjni novinar ovog lista, u potrazi za sledećom vešću koja će zauzeti centralno mesto na naslovnici, u jednom zaglušujućem lupanju čekića nanjušio pravu poslasticu…

Čudno rovarenje na Pozorišnom trgu

Tih dana gradom se prenela vest da se u gosn Koste Milojkovića u Kralja Petra 52 nešto čudno dešava. Od jutra do sutra odzvanjali su udarci čekića, a na pitanje šta se to dešava, majstor Kosta bi se samo zagonetno nasmešio.

Razlog tajnosti bio je veliki posao koji je među sedam stranih ponuđača osvojio baš on. U pitanju je bila izgrada kase koju je za potrebe trezora naručila Uprava fondova, tada najveća novčana institucija u državi. Svojim “portfolijom” obuhvatala je najvažnije javne fondove – crkveni, školski, udovički, bolnički, šumski i druge.

Iako osnovana još za vreme kneza Mihaila, dugo je tavorila bez stalnog sedišta, seleći se iz jedne u drugu zgradu. I tako sve dok početkom XX veka nije doneta odluka da se na mestu nekadašnje Stambol kapije, a zatim i kafane Dardaneli, sagradi nova palata. Arhitekte su bili Nikola Nestorović i Andra Stevanović, koji su spretnom kombinacijom sopstvenih stilova sazdali zgradu koja je iskazivala moć i snagu ove bankarske ustanove.  U okviru zgrade nalazili su se i sefovi u kojima su čuvane dragocenosti, a tokom narednih decenija, sve do vremena kada je palata postala dom Narodnog muzeja, više puta je dograđivana i preuređivana, što zbog potreba samih institucija, što zbog oštećenja u ratovima.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - "Mali Žurnal", 1911. 

Neprobojna kasa

Vratimo se na trenutak na gospodina Milojković koji je, kako piše novinar “Malog žurnala” u izdanju iz jula 1911. godine, bio pravi čovek za ovaj posao. Posao je učio u Minhenu, a u radnji Kralja Petra zapošljavao je i 2 radnika i pet šegrta koji su mu pomogli u izgradi kase koja je trajala čitavih devet meseci.

E, sad… bez imalo preterivanja, može se reći da je spomenuti sef bio zaista pravi džin. Dugačka 5,7 metara, široka četiri i visokoa 4,8 metara, mogla je slobodno da izdaje kao manji stan. Bila je teška 30 tona, obložena metalnim pancirom debljine 70 mm. Gigantska vrata bila su teška 2600 kilograma i otvarala su se sa četiri ključa. Njena konstrukcija sastojala se od preko 4600 delova.

Unutrašnjost sefa nije bila ništa manje upečatljiva. Sastojao se od dva nivoa, na kojima su bila raspoređena 52 trezora sa po dve brave. U slučaju potrebe da se baš svi trezori odjednom otvore, u sefu su mogla komotno da stoje 52 čoveka.

Izrada kase, najveće na Balkanu, trajala je devet meseci i predstavljala je tek polovinu samog projekta. Bilo je predviđeno da se smesti u posebnoj prostoriji na prvom spratu zgrade Uprave fondova na Pozorišnom trgu. Ova soba bila je duga 9 metara, široka 4 metra, a između kase i zidova smeštena je i ojačana armiranobetonska zaštita debljine 10 centimetara. Debeli metalni zidovi kase i čelične šipke gusto pobodene u beton činile su, kako je napisao novinara, “da joj ni Škodini topovovi ne bi mogli nauditi”.

Za sam kraj sledila je i napomena da svi radoznalci mogu da svrate do radnje gospodina Koste i uvere se u svetli primer srpske industrije i srpskog zanatlijstva. Ulaz je bio besplatan.

A onda je jednog jutra kasa natovarena na 60 kola i preneta u Uprave fondova gde je neko vreme čuvala ono što se čuvati mora – novac. U međuvremenu je novac spiskan, a od kase je ostala samo jedna slika na kojoj ponosni majstor pozira ispred svog remek-dela.