Ovaj period godine nam je relevantan za temu o kojoj danas pričamo iz dva razloga. Najpre, Narodni muzej u Beogradu i ujedno prvi zvanični u čitavoj zemlji, otvoren je 10. maja 1844. godine. A ako se vratimo u naše vreme, uskoro slavimo još jedan veliki datum za srpsku kulturu - nakon mnogo godina (decenija!), 28. juna 2018. godine vrata muzeja biće ponovo otvorena!

Pre no što se rodila ideja o osnivanju prve muzejske ustanove u državi, centralno mesto na Trgu republike imala je kafana Dardaneli, središte boemskog Beograda u XIX veku. Kada kažemo "boemski Beograd", ovog puta mislimo na na umetnike i intelektualce, na zadimljene ćoškove i filozofske rasprave. To znači da je rušenje Dardanelija izazvalo ozbiljne polemike javnog i nejavnog mnjenja svog vremena, ali je tadašnji ministar prosvete Jovan Sterija Popović bio rešen da podigne monumentalni spomenik srpskoj kulturi. Narodni muzej, tada poznat pod imenom Muzeum serbski, iste godine počinje da sistematizovano prikuplja artefakte, na snagu stupa njihova zaštita i počinje prikupljanje prve izložbene kolekcije.

Prva zaokružena kolekcija u vlasništvu muzeja, koja je brojala 79 predmeta, formirana je 1848. godine. To su mahom bile stare knjige, povelje, pečati, stare kovanice, posude i slični predmeti korišćeni u svakodnevnom životu Srbije kroz vekove. Narednih godina Muzej će nastaviti u sličnom tempu, kako bi do 1871. muzejski fond brojao skoro 13 hiljada artikala, raspoređenih u 19 odeljenja. Samo dve godine kasnije, postaće bogatiji za četiri slike prve srpske školovane slikarke, Katarine Ivanović a zatim i prvog kustosa (jezikom onog vremena - pokazivača) koji je iste godine kroz izložbu proveo tačno 401 posetioca, što je bio priličan broj za sedamdesete godine XIX veka.

Foto: OldBGD / Arhivska fotografija - Zgrada Uprave fondova početkom 20. veka

Nomadske zbirke

Sama zgrada Muzeja kakvu znamo, međutim, biće izgrađena tek 1903. godine, i to za potrebe Uprave fondova a tek 1952. će postati dom Narodnom muzeju. Ovaj grandiozni projekat delo je Nikole Nestorovića i Andre Stevanovića, arhitekata koji su osvojili prvo mesto na konkursu koji je u ove svrhe raspisao grad.

Epitet "grandiozni" dobija sasvim novo značenje kada ga postavite u varoš koju je Beograd predstavljao na samom početku XX veka. Svojevrsni dvorac za svoje vreme, sa svojim kupolama, renesansnom fasadom, velelepnim stepeništem i ulazom je zapravo nikao na ostacima "turskog Begrada" - pri kopanju temelja naišlo se na bunare, tajne prolaze koji su vodili ka Stambol kapiji, raznorazne predmete i posude. Međutim, bombardovanje u Drugom svetskom ratu i sve što spada pod njegov diskurs je odnelo značajan deo ovog zdanja. Kada je rat bio gotov i kada je za to izdvojen novac, zgrada je rekonstruisana a u nju, konačno, ulazi najveća kulturna ustanova grada u dato vreme - Narodni muzej.

Godine 1952. se velelepnom zdanju dodaje još elemenata koja će odgovarati novoj nameni zgrade i prelasku sa ekonomske na kulturnu instituciju. Projektovanje je dodeljeno Vojinu Petroviću koji je beogradskoj palati dodao još jedno krilo i atrijum, dve nove sale i dva grandiozna stepeništa. Sobe na spratovima su povezane i od kancelarijskog tako pretvorene u izložbeni prostor.

Foto: OldBGD / Arhivska fotografija - Deo postavke Narodnog muzeja nalazio se u zgradi predratne Beogradske berze (desno) u kojoj je danas smešten Etnografski muzej

Pre nego što će se useliti u zgradu na Trgu republike, Narodni muzej je menjao svoje sedište nekoliko puta. Najpre se nalazio na Dorćolu, u Kapetan Mišinom zdanju. Kako se zbirka progresivno širila, u potrebi za većim prostorom Muzej prelazi u dve zgrade preko puta. Njih se, nažalost, niko živ ne seća i to do doslovno - porušene su još tokom Prvog svetskog rata. Ni zbirke muzeja nisu doživele bolju sudbinu budući da su zgrade opljačkane a artikli zaplenjeni od strane ratnih neprijatelja. Između ratova Muzej praktično nije radio, ali je za pohranjivanje ostataka poseda Muzeja iznajmljena kuća u Ulici kneza Miloša 28. Nekoliko godina kasnije rađa se potreba za proširenjem Muzeja i njegovim deljenjem na segmente, kada je otvoren Muzej kneza Pavla koji je objedinio delove zbirki Historijskog i Muzeja savremene umetnosti. U tom trenutku čitava postavka je smeštena u još jedno velelepno zdanje Beograda, poznato kao Novi dvor, a danas dom Predsedništva Srbije.

Kada je i drugi rat bio gotov, Muzej se ponovo deli u nedostatku odgovovarajućeg objekta - deo odlazi u zgradu Berze koja se nalazila na Studentskom trgu, deo u Konak kneginje Ljubice. Konačno, na polovini XX veka, Narodni muzej dobija svoj stalni dom. Najveća rekonstrukcija dogodila se 1965. godine kada su ratne godine već bile dovoljno daleko u prošlosti. Podignita je centralna kupola, nekadašnja sala sa šalterima je preobraćena u biblioteku, dodato je još stepeništa a ulazu iz Vasine ulice je dodeljena uloga glavnog ulaza.

Foto: Pavle Kaplanec - Muzej Vuka i Dositeja u nekadašnjoj zgradi Velike škole

Istorija počinje pre 27 vekova

Neobično je kako svi Muzej vezujemo za zgradu u kojoj se nalazi. A on je daleko nestalnija, takoreći likvidna celina podložna stalnim promenama. U slučaju Narodnog muzeja Srbije, to je preko 400 hiljada ranih predmeta od arheološkog, umetničkog, istorijskog i kulturnog značaja. Povezani su tako da predstave razvoj civilizacije na području naše zemlje, od praistorijskog doba sve do naših dana. Zbirke su organizovane u četiri odeljenja: za arheologiju, za srednji vek, za noviju umetnost i numizmatiku. U njih spadaju i fizički izdvojeni muzeji - Galerija fresaka, Muzej Vuka i Dositeja u zgradi Velike škole na Dorćolu i spomen-muzej Nadežde i Rastka Petrovića.

Kada kažemo "400 hiljada primeraka" između ostalog mislimo i na vinčanske figure i kulturu Lepenskog vira, koji datiraju iz VII do V veka pre nove ere, na Beogradsku mumiju (o kojoj smo pisali!), srednjevekovne ikone, novac i freske, slike najistaknutjih umetnika i najvredniji artikal u vlasništvu Muzeja - Miroslavljevo jevanđelje, najstariji rukopis na ćirilici nastao u XII veku.

Međutim, spomen Narodnog muzeja danas najčešće izazova kolutanje očiju sagovornika. To i nije tako čudno budući da je Muzej "privremeno zatvoren" previše od 15 godina. Da završimo ovaj tekst optimistično - uskoro ćemo ipak moći da se vratimo u njegove prostorije, a neki će u njih kročiti i prvi put.