U priči o izgubljenim beogradskim dvorovima retko kada se spominje Gospodarski konak, mesto u kome je boravio i stolovao knez Miloš u prvim danima nezavisne Srbije. To ne treba da čudi jer danas o dvoru postoji tek poneki zapis, nije ostala nijedna fotografija a na njegovom mestu već devet decenija nalazi se velelepna zgrada Patrijaršije.

Ovo zdanje zanimljivo je i po još nečemu. Bila je to prva zgrada kupljena državnim novcem i u vlasništvu mlade države.  

Klica iz koje se razvio srpski Beograd

Iako je dogovorom između Marašli-Ali paše i Miloša Obrenovića okončan Drugi srpski ustanak i uspostavljena dvojna uprava nad Beogradom i Srbijom, ovaj proces nije išao baš tako lako. Naime, iako je sporazumom bilo predviđeno da se Miloš sa svitom preseli u Beograd, te uspostavi Narodna kancelarija, bilo je potrebno čak dve godine da se ova zamisao ostvari. Nepoverljiv u Turke, Miloš se držao Rudnika gde je u Crniću ima svoje uporište. I ne samo to, umesto Beograda za prestonicu Srbije bira Kragujevac.

Preseljenje će ipak uslediti početkom 1818. godine kada pada odluka da se preko puta devastirane Crkve Sv. Mihaila, preteče današnje Saborne crkve, kupi plac od trošku državne kase. Ovo je bila prva nepokretnost mlada srpska države. Za kupovinu imanja i izgradnju Konaka plaćeno je pozamašnih 15.000 groša.

Položaj nije slučajno izabran jer se u to vreme najveći deo trgovačkog i putničkog transporta obavljao preko Savskog pristaništa. Roba bi potom bila transportovana uz savsku padinu do današnjeg ugla Uzun Mirkove i Kralja Petra, odakle se prema Dunavu i Dorćolu spuštala trgovačka i zanatlijska četvrt Zerek. Ovaj prazan plato bio je idealno mesto za formiranje novog, srpskog, gradskog centra u kome će se tokom narednih decenija nalaziti i Saborna crkva, prva knjižara i prva štamparija, prva apoteka, prva škola,...

Između Orijenta i Evrope

Iz zapisa Joakima Vujića saznajemo da je Gospodarski konak bio jednospratno zdanje sazidano od dasaka, drvene građe i naboja u orijentalnom stilu. Sazidan je na mestu gde se nalazio južni deo starijeg zdanja Mitropolije beogradsko-karlovačke. U prizemlju su se nalazile sobe i prostorije za služitelje, dok je sprat bio predviđen za smeštaj kneza i njegove porodice. Na uređenju se nije štedelo, te se u kasnijim zapisima navodi da su bile ukrašene vešto izvedenim drvenim duborezom. U jednoj od lepo uređenih soba nalazila se slika Miloša sa ćerkom Jelisavetom.

Zdanje je ponelo naziv Gospodarski konak jer je u njemu boravio knez za vreme svog boravka u Beogradu. U njegovom odsustvu tu je boravila kneginja Ljubica sa decom, te Milošev brat Jevrem sa porodicom. Po protokolu, dvor je čak imao i svog upravitelja koji je vodio računa o njemu kada niko od članova vladarske porodice nije bio u Beogradu.

Vremenom se gradi prvo Konak kneginje Ljubice, te Milošev konak na Topčideru, kao i konak za mlade kneževe na uglu današnjih ulica Admirala Geprata i Kneza Miloša. Zanimljivo je da je od građe preostale prilikom gradnje konaka u Topčider izgrađen još jedan manji objekat u kome se nalazila pisarnica.

Od dvora preko štamparije do bogoslovije

Gospodarski konak bio je svedok brojnih istorijskih momenata, o kojima svedoči Ljubomir Durković Jakšić, navodeći da je baš u njemu knez Miloš abdicirao u korist starijeg sina Milana i povukao se na svoje posede u Vlašku. Iz njega je i knez Mihailo napustio Srbiju posle smene dinastija 1842. godine.

Dolaskom na vlasti kneza Aleksandra Karađorđevića, menja se i svrha konaka. Umesto sedišta vladara i Narodne kancelarije, gornji sprat se ustupa za potrebe bogoslovije, dok se u prizemlje smešta Državna štamparija. Ovo će potrajati do 1847. godine kada je na molbu Mitropolita počela obnova Gospodarskog konaka kako bi se stari deo Mitropolijskog doma, te dve zgrade koje je sazidao Miloš preuredili za potreba smeštaja učenika i profesora Beogradske bogoslovije.

Ispostavilo se da je konak u toliko lošem stanju da je svaka popravka bila neisplativa, pa je odlučeno se sruši i nanjegovom mestu napravi nova zgrada za potrebe Mitropolije i Bogoslovije. Ova novija zgrada Mitropolije nalazila se na mestu Gospodarskog konaka sve do 1934. godine, kada je srušena i na njenom mestu sazidana današnja zgrada Patrijaršije.

Za razliku od Gospodarskog konaka i stare zgrade Mitropolije, zgrada zidana između 1847. i 1850. godine, ostala je zabeležena na fotografijama i slikama. Slikar Kosta Hakman je neposredno pre rušenja zgrade, po nalogu patrijarha Varnave, na platnu zabeležio kako Mitropoliju, tako i manju zgradu u dubini dvorišta za koju se po predanju tvrdilo da je u njoj čuvana Karađođeva glava da njenog odnošenja u Carigrad.