Kada ste poslednji put prošetali Zerekom? Ako ne znate gde je Zerek, možda će ovako biti jasnije – da li ste u skorije vreme "udarili đir" duž Vasine, spustili se Francuskom, pa skrenuli u Cara Dušana i popeli se uz Tadeuša Košćuška? Da ste to uradili, prošli ste bi širom granicom Zereka, mesta na kome je, u vreme Turaka, nastao i sa koga se širio Dorćol.

Ovaj deo Beograda na uzvišici iznad reke, ime je dobio baš zahvaljujući konfiguraciji terena. Prevedeno sa turskog na srpski jezik, Zerek bi značilo Vidikovac, a u 16. i 17. veku bio je pravi trgovački centar koji su stvorili Dubrovčani uživajući u pogledu koji je sa uzbrdice pucao ka reci (solitera i dugačkih zgrada u to vreme nije bilo, a deo uz obalu, podno tvrđave često je Dunav plavio).

Kada su primorci otkrili Zerek

U 16. veku centar Beograda bio je oko Saborne crkve, a današnja Ulica kralja Petra beše sabirni centar za ljude svih vera i nacija. Od Srba, Turaka i Jevreja, preko Cincara, pa do Jermena, od svake vere našao se trgovac koji je tu držao dućan i poslovao u miru i slozi sa komšijama.

Sasvim logično, veliki protok ljudi i novca, privukao je i trgovce iz Dubrovnika koji su brzo preuzeli glavnu ulogu u privrednom životu tadašnjeg turskog Beograda. Svoju koloniju Dubrovčani podigli su baš u Zereku, a Ulica kralja Petra po njima bi nazvana Dubrovačka.

Tu su podizali svoje kućerke na sprat u mediteranskom stilu. Donji deo bio je rezervisan za lokale, a na spratu se živelo, pa je gazda uvek bio tu kad mušterija pozvoni.

Inače, na ćošu Kralja Petra i Uzun Mirkove sve do početka 20. veka još su se nalazila dva dućana – poslednji svedoci dubrovačke čaršije.

Inače, kako već dolikuje, stari Zerek je bio krcat i kafanama – čak ih je bilo 25 na broju u jednom trenutku, a služile su, kako za okrepljivanje naroda, tako i za sklapanje poslova i razmenu različitih valuta.

Možda bi se Ulica Strahinjaća Bana, popularna Silikonska dolina iz 90-tih, mogla smatrati modernim nastavljačem kafanskog života Dorćola.

Predratni Beograđani nekada su pripovedali kako pamte da se u Zereku nalazilo mnoštvo starih turskih kuća, nasađenih u krivudavim sokacima. Svaka je imala malu prodavnicu u kojoj se obično prodavao tekstil na veliko i malo. Šta god da je modistima toga vremena bilo potrebno, Zerek je imao.

Međutim, posle Prvog svetskog rata stvari su se drastično izmenile pa je ovaj kraj grada prestao da bude trgovački centar, a prodavnice su se redom pogasile.

19. vek na vrh Dorćola

Da ste se šezdesetih godina 19. veka našli na uglu Uzun Mirkove i Kralja Petra ugledali bi ste dućane, vazda poznatih trgovaca.

Na prvom ćošku od vrha na dole bio je bakalnin Jovan Papa Nasko, a pored njega dućan koji je otvorio Guša Bodi, a koji je prelazio s kolena na koleno nekoliko generacija. Inače, Gušina ćerka Anka beše jedna od najobrazovanijih mladih žena svoga vremena.

Nekoliko koraka niže radnju je imao Jova Kujundžić. Inače, Jovin sin Janićije kasnije će promeniti ime u Milan, dobiti nadimak Aberdar po zbirci svojih pesama i postati ministar prosvete.

Nekoliko lokala niže imao je svoju prodavnicu i Dimitrije Kumanudi čiji je sin Kosta bio predsednik Narodne skupštine, a na kraju je bila Taletova kafana, koju je držao otac književnika Pere Taletovog.

Suprotna strana ulice počinjala je kućom Nikole Šonda čiji je otac imao fabriku čokolade, a onda su se nizali lokali Dangalo pamuklijaša, Mate Jovanovića i Fiče jorgandžije...

Tu je bila i čuvena poslastičarnica Pelivan, a potom Hodžina kafana posle koje je pogled padao na poljanu na kojoj je podignuta Bajrakli džamija.

Naokolo je sve bilo takođe puno različitih zanatlija, kafana, magaza i bakalnica, sve do Dušanove ulice gde su prodavani meso i riba.

Nušić o Zereku

Ovim delom Beograda pozabavio se čuveni Branislav Nušić u knjizi "Stari Beograd", gde navodi da su se na Zereku sabrale sve zanatlije i radnje na detalj.

"Dok u Glavnoj čaršiji preovlađuje potpuno hrišćanski elemenat - Srbi i Cincari - dok se u toj čaršiji nalazi svega jedan nehrišćanin, Ruso, saraf, dotle je Zerek mešavina svih vera i svih rasa: Srba, Cincara, Turaka, Jevreja, Jermena i Bošnjaka Muslimana, ako ove treba izdvojiti kao zaseban elemenat.

Uostalom, Zerek je i najstarije beogradsko naselje. Svi Turci, erlije, tu su imali svoje kuće sakrivene u duboke bašte. Sem njih, a ispod Dušanove ulice pa sve do Jalije bila je poznata jevrejska mahala. Jedva pokoji Cincarin starosedelac ako je tu ranije imao kuću. Tek od odlaska Turaka iz Beograda počeli su Srbi i Cincari (a naročito ovi poslednji) da otkupljuju turska imanja i da naseljavaju Zerek".

Nušić se pozabavio i značenjem samog naziva, nalazeći da je njegovo poreklo veoma zanimljivo. Naime, kako je pronašao, "zejrek" znači mudar, pametan, trezven, bistar.

"Ona se kao pridev dodaje imenu čoveka koga cene kao mudra i pametna. Tako će reći: Zejrek-Mahmud, Zejrek-Ismail itd. To tumačenje pretpostavlja da je u tome kraju Beograda stanovao nekada kakav zejrek i bio toliko popularan da je svoje ime prostro na ceo kraj".

Ipak, ovo je "proizvoljno i neozbiljno tumačenje" procenjuje Nušić, navodeći da su Turci naselja nazivali po ličnom imenu čoveka, ne po njegovim ličnim osobinama.

"Zejrek je verovatno termin koji obeležava izvesan oblik ili formaciju tla. Interesantno je da i u Carigradu postoji mahala koja se zove Zejrek i da i ona počiva na padini kao i naš Zerek. Postoji i u Maloj Aziji mesto koje se zove Zerek. Izgleda vrlo verovatno da su stanovnici toga mesta u Aziji naselili onu mahalu u Carigradu, kada su ga Turci osvojili i izabrali sebi sličan teren kakav je onaj u njihovome gradu. Tako je isto moguće da su ti Zerečani iz Carigrada došli zatim u osvojeni Beograd i istovetnome terenu dali ime Zerek".

Danas se Zerek promenio. Nestala je ona trgovačka vreva i šarenilo, a kraj je postao mirnije mesto za život sa visokim zgradama i fakultetima.