Skoro čitav vek pre nego što će postati omiljeno okupljalište studentarije, iz ovih ili onih razloga, Akademski plato između Filozofskog fakulteta i Rektorata bio je stecište sasvim drugačije skupine Beograđana. Nekada je na ovom mestu, poznatom po svojoj burnoj tradiciji, bio čuveni Grand hotel, jedan od najlepših primera secesije u Beogradu s početka XX veka.

Duh Evrope u Beogradu

Da su Beograđani uvek znali sebi da ugode svedoči i primer Akademskog platoa na čijem su se mestu u vreme Rimljana nalazile terme, odnosno bazeni sa toplom vodom. Ova lokacija nije slučajno odabrana, jer se u rimsko vreme na području Studentskog trga i Akademskog platoa nalazilo razgranato rimsko naselje u nastavku kastruma na mestu Beogradske tvrđave.

Ipak, malo je verovatno da je ovaj podatak znao beogradski kafedžija Mijailo Ristić kada je šezdesetih godina XIX veka podigao han na tom istom mestu. U to vreme, han se nalazio na izuzetno prometnoj lokaciji, samom obodu Pijace svetog Andreja. Han je uspešno poslovao naredne četiri decenije, usput promenivši ime u kafanu Prestolonaslednika srpskog Aleksandra.

Na samom prelazu vekova han kupuje Dušan Milićević, koji će starom mestu udahnuti duh novog veka – kafana Prestolonaslednik postaje Grand hotel.

Projekat izgradnje hotela poveren je "privatnom" arhitekti Milanu Antonoviću, švajcarskom i nemačkom đaku, koji je iza sebe već imao projekte Palilulske osnovne škole, velelepne Palate "Ankera" na Terazijama i izuzetno zdanje Društva za ulepšavanje Vračara na Cvetnom trgu. Antonović je bio poznat po upotrebi čitavog niza arhitektonskih stilova, te stručnjaci u njegovim projektima pronalaze elemente eklektičke renesanse, akademizma, ali i tada vrlo popularne secesije.

Prilikom izgradnje zdanja Grand hotela, Antonović se odlučio za secesiju, kombinujući na fasadi floralne i geometrijske reljefne elemente, a isti stil je primenjen i prilikom uređenja unutrašnjosti hotela. Zidovi hotela bili su obloženi drvenom oplatom i svilom, ogledalima, goblenima i raznobojnim staklom, unoseći tako pravi duh Evrope. Hotel je bio zamišljen kao dvospratno zdanje, u čijem se prizemlju nalazila velika kafana, restoran i sala za čitanje. Na prvom i drugom spratu se nalazilo 36 velikih i, za to vreme, luksuzno uređenih soba. Posebnu atrakciju predstavljala je terasa na prvom spratu koja je pružala nesmetani pogled na Dunav, kao i zimska bašta koja je tokom čitave godine pružala pun ugođaj posetiocima i predstavljala pravu atrakciju zbog svog staklenog krova.

Iako se često navodi da se hotel nalazio u Knez Mihailovoj ulici, adresa pod kojom se nalazi u oglasima je Čika Ljubina ulica broj 18. Zanimljivo je da je paralelno sa izgradnjom Granda, počela i izgradnja Palate "Zora", takođe Antonovićevog dela. Deceniju kasnije, na drugoj strani Knez Mihailove ulice nići će zdanje Srpske akademije nauka.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - Studentski park početkom XX veka, Grand hotel se nalazio na slici levo od Kapetan-Mišinog zdanja

Elitni hotel za veseljake

Tokom prve tri decenije svog postojanja, ovaj hotel je s pravom nosio naziv Grand. Od same izgradnje bio je uvršten u grupu hotela prve kategorije, a ovaj status će zadržati sve do svog zatvaranja 1930. godine. U jednom izveštaju sa krunisanja kralja Petra I, navodi se da: "Mnoge su kuće bile nakićene zelenilom, ćilimima i zastavama. Najljepše su bile iskićeni: Grand Hotel, Uprava fondova i Pozorište"

Bio je poznat kao mesto na kome su odsedala domaća i strana elita, strane diplomate i dopsinici. Zabeleženo je i da je baš u njemu boravila delegacija Narodnog vijeća iz Zagreba prilikom proglašavanja ujedinjenja Države SHS i Kraljevine Srbije, decembra 1918. godine. U sećanjima savremenika ostao je zapamćen kao pravo mesto za kartaroše i ljubitelje drugih društvenih igara, koji su se skupljali u kafani hotela i do ranih jutarnjih sati ostajali kao igrači ili kibiceri. Oni, pak, koji su više voleli da se nasmeju i zabave na drugi način, mogli su da uživaju u prestavama modernog varijetea. 

Ipak, nisu samo veseljaci bili viđeni u Grand hotelu. U jednom oglasu iz 1902. godine u Malim novinama piše da je:

"Društvo za suzbijanje alkoholnih pića preseljeno u ‘Grand hotel’. Upravni odbor ovoga društva drži redovno svoje sednice tamo svakog četvrta u 6 časova u veče. Obraća se pažnja članovima da u ovo vrem dolaze i polažu svoje članske uloge blagajniku društva."

Foto: Wikipedia - Nikola Smolenski - Grand hotel 1919. godine

Od hotela do fakulteta

Kako su i da li su veseljaci i trezvenjaci mirno koegzistirali, danas ne možemo da znamo, ali ono što znamo je da je već od sredine dvadesetih godina počela da se menja upotreba zgrada Grand hotela. U početku su se prostorije u prizemlju izdavale raznim zanatlijama, da bi od tridesetih godina XX veka hotel bio zatvoren i pretvoren potpuno u poslovni objekat. Razlog za ovo bio je taj što je tokom okupacije u Prvom svetskom ratu unutrašnjost hotela bila gotovo potpuno devastirana, tako da je malo učinjeno za njegovu obnovu. Ovome svedoči i fotografija iz 1919. godine koja prikazuje hotel u prilično oronulom stanju. 

U novinama pronalazimo da je se u njemu jedno vreme nalazila filijala Založnog zavoda, nekoliko advokatskih kancelarija, salon lepote koji je nudio trajnu parnu ondulaciju, apoteka koja je prodavala Jordan gorku vodu koja je lečila sve bolesti. Tu se nalazila i mala umetnička galerija, prodavnica namštaja od kovanog gvožđa, a bilo je predviđeno da bude preseljeno sedište Prvostepenog Beogradskog Trgovačkog suda. Do Drugog svetskog rata u ovom zdanju svoje sedište je imalo Opšte jugoslovensko bankarsko društvo.

Tokom rata, zgrada nije pretrpela veća oštećenja, a po nekim navodima je u posleratnom periodu ponovo otvoren hotel, samo daleko svedenijeg enterijera. Svoju konačnu sudbinu doživeo je 1968. godine kada je iz nepoznatih razloga srušen, a na njegovom mestu izgrađena je nova, modernistička zgrada Filozofskog fakulteta.