„Ako hoćeš da dobro jedeš, treba ulagati u akcije. Opet, ako hoćeš mirno da spavaš, treba ulagati u državne papire.“

Danas možda zvuči utopijski, ali nekada su novci bili sigurni u rukama države. Svi koji su želeli miran san, dobili su ga nakon što su razni trgovački poslovi, mahom sklapani po sistemu „ja tebi, ti meni“, stali pod jedan krov. Tada su mirno mogli da spavaju, pre svega, delatnici u srpskoj privredi, pa i oni čiji su glavni brendovi bili kukuruz, pšenica, krompir i ostala jestiva dobra.

Štaviše, srpska prestonica je među prvima u Evropi dobila uredno organizovani rad cele privrede. Na prelazu 19. i 20. veka, Srbija je imala državnu samostalnost, vladare koji su nastojali da je približe razvijenom zapadnom svetu i ekonomski napredak. To je omogućilo i organizovanje uređenog sistema za celokupnu privredu pod nazivom Beogradska berza.

Zvanično, prvi sastanak koji je označio njeno osnivanje desio se 21. novembra 1894. godine. Nezvanično, ideja se prvi put pojavila 70 godina ranije.

Zbog čega Srbiji (ni)je bila potrebna berza?

’30-tih godina 19. veka, Kneževina je još bila relativno daleko od značajnijeg prosperiteta. U zemlji sa prilično slabom ekonomijom nije bilo razloga da se razmišlja o otvaranju ustanova koje će posredovati u trgovanju. Uostalom, i trgovina je mahom bila usmerena ka „napolju“, pa je roba (uglavnom poljoprivredna) najpre odlazila u Peštu i Beč.

Sem toga, mali seljaci su sa svojim skromnim seoskim imanjima zauzimali najveći deo privrede. Viškovi na tržištu su bili isto tako skromni. Tek je sredinom veka nastalo prostora da se trgovci i privrednici okupe oko ideje organizovane trgovine. Prvi put je bilo reči o otvaranju industrijskih postrojenja, a najuticajniji beogradski trgovci su Knezu predložili osnivanje berze.

Tako bi, smatrali su, razmena robe postala brža i lakša, te bi i srpska ekonomija dobila vetar u leđa. Srpsko trgovačko udruženje tada je prvi put iznelo inicijativu da se donese Zakon o javnim berzama.

Suve šljive, čekovi i kapital u svim oblicima: skromni počeci Beogradske berze

Početkom novembra 1886. godine, Narodna skupština sastala se radi usvajanja predloženog Zakona. Kralj Milan Obrenović ga je i zvanično proglasio, a 1894. se prvi put sastala i Osnivačka skupština Beogradske berze. Tako su tokovi robe postali regulisani i kontrolisani, a isto je važilo i za čekove, bonove, papirni i kovani novac i sve hartije od vrednosti.

Prvi sastanci usledeli su nakon imenovanja uprave i berzanskih posrednika. Izvoznici su za početak diskutovali o trgovini hranom i suvim šljivama, a sedište berze nalazilo se u hotelu „Bosna“. Ipak, trgovina će se značajnije razviti tek narednih decenija, a do tada je ova mešovita berza za sve poslove imala samo jedno odeljenje.

Tamo gde će se vek i po kasnije useliti Jugoslovenska kinoteka, odvojilo se i drugo odeljenje. Valutna berza prelazi u prostorije hotela „Srpska kruna“, i u njoj se trgovalo valutama, akcijama i obveznicama. Odeljenje za mešovitu robu ostalo je na starom mestu, ali sa novim imenom Produktna berza.

Foto: Lokalna samoorganizacija - Srušeni hotel "Bosna" gde se nekada nalazila prva berza

„Ako hoćeš mirno da spavaš, uloži u državne papire“

U tadašnjoj Evropi, cene koje je diktirala prestonička berza postale su orijentiri i posrednicima na drugim evropskim berzama. Međutim, do Prvog svetskog rata berzanska trgovina bila je relativno slaba usled još uvek nedovoljno razvijene ekonomije. Evropske valute su bile jače, pa se isključivo trgovalo stranim novcem – pre svega austrougarskim krunama i francuskim francima.

Razvoj Berze su tada sprečavale i visoke takse i porezi. Mnogi su u berzanskim transakcijama videli prostora za špekulaciju, ali su se i ovdašnji seljaci mahom držali tradicionalne trgovine. Mali trgovci u Srbiji neposredno su sklapali poslove sa onim velikim, austrougarskim. Početkam 20. veka, na berzi su dominirale državne hartije od vrednosti, što je bilo u skladu sa trendom gde su, spram akcionarskih društava, privrednici mnogo više verovali državi.

Stoga su se posrednici držali proverenih sredstava: pre svega, državnih obveznica i sigurnih vrednosnih hartija. Sem toga, ulaganje u državne papire je u ono vreme bilo nepisano pravilo. Svoje akcije je na berzi imalo 40 preduzeća i 140 novčanih zavoda, ali je zbog nedovoljnog finansijskog kapitala trgovanje akcijama i dalje bilo skromno.

Godine najvećeg procvata Beogradske berze

Nakon četvorogodišnje pauze koju je nametnuo Veliki rat, Beogradska berza nastavlja sa radom. Okolnosti su bile teške a privreda razorena, ali se uređenjem pojedinih pravnih procedura došlo do novih rezultata. Prioritet je sada bilo osavremenjivanje Berze, i to od prostora i uslova za rad, novih tehničkih mogućnosti, modernih sredstava za komunikaciju, pa sve do neometanog rada berzanskog suda.

Otuda se Berza 1934. godine useljava u novu zgradu na Kraljevskom trgu. Ovo je bila dekada u kojoj je rad Beogradske berze u pravom smislu dostigao vrhunac, baš kao što su i svetska i domaća ekonomija napokon doživele procvat. Međutim, iako je Berza do tada potpuno preuzela trgovinu državnim obveznicama u celoj Kraljevini, i dalje se više špekulisalo stranim valutama.

Zahvaljujući dobrom poslovanju, Beogradska berza je u ovom delu Evrope postala jak finansijski centar. I tek što je privreda nakon svetskog rata ponovo stala na noge – kako u svetu, tako i kod nas – prilike se ponovo preokreću usled svetske ekonomske krize.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije 

Krize, ratovi i konačno gašenje berze

Uz udarac koji su tih ’30-tih godina pretrpele domaća privreda i trgovina, tako se sunovratio i promet na Beogradskoj berzi. Kapital je bio oskudan a kamate sve veće, pa je i trgovina akcijama na jugoslovenskim berzama bila više nego skromna.

Pritom, država je tih godina uzela pod svoje i veći deo poljoprivrede. Tako se sada više špekulisalo proizvodima ovdašnjuh seljaka: pšenicom, ječmom, kukuruzom, pasuljem, orasima i suvim šljivama. Čak ni to nije promenilo dobri, stari običaj da se viškovi direktno razmenjuju između domaćih nakupaca i stranih trgovaca.

Ubrzo će i Drugi svetski rat učiniti svoje. Aprila 1941. godine na Beogradskoj berzi zabeležena je poslednja transakcija. Kada su sukobi uzeli maha, mnogim poznatim članovima Berze, kao i bankarima i trgovcima, izgubio se svaki trag. Oni koji su ostali, proglašeni su neprijateljima režima od strane posleratnih vlasti.

„Neprijateljima“ je potom oduzeta sva imovina. Pritom, većina dokumenata iz stare zgrade Berze je potpuno uništena. Zvanično, institucija je postojala do 1953. godine, kada ju je srpska Vlada i formalno ukinula.

Treće (i poslednje) rađanje Beogradske berze

Krajem ’80-tih godina prošlog veka, preko 30 banaka sa eks-jugoslovenskih prostora osnovalo je Jugoslovensko tržište kapitala. Osnivačka skupština zasela je 1989. godine, čime je Beogradska berza nakon više od 3 decenije po treći put počela sa radom.

Osim državnih obveznica i hartija od vrednosti, roba kojom se trgovalo ’90tih ponovo su postali kukuruz, pšenica, šećer i ulje. Kako je i poslednja decenija prošlog veka bila obeležena ekonomskim izazovima, Berza se intenzivnije pokreće tek od 2000. godine. Novi milenijum doneo je još jedno osavremenjivanje sistema i pokretanje saradnje sa ostalim berzama u okruženju.

Prvi indeks zvanično je objavljen krajem 2004. godine, a u međuvremenu se Beogradskoj berzi pridružuje sve više ovdašnjih preduzeća. Od nekadašnje trgovine hranom i suvim šljivama, berza danas drži korak sa savremenim privrednim tokovima. U skladu sa svetskim (pa i domaćim) trendovima koji su joj diktirali rad, tako je i berza od kraja 19. veka prošla svoje uspone i padove. Uprkos tome, prestonica se i dalje može podičiti time da je baš u njoj nastala jedna od najstarijih berzi u Evropi.