Dok su oči jugoslovenske javnosti bile usmerene kao Evropi i ratu koji se osećao u vazduhu, tog decembra 1939. godine studenti Beogradskog univerziteta krenuli su u protest koji će ostaviti duboki trag u političkom životu Kraljevine.

Kulminacija višegodišnjih tenzija između vlade i Univerziteta biće protest održan 14. decembra 1939. godine, na kome je učestvovalo skoro 50.000 studenata, radnika i građana, boreći se za bolje uslove života, protiv nadolazećeg fašizma i za autonomiju fakulteta.

Studentski pokret u Kraljevini Jugoslaviji

Od samog ujedinjenja Jugoslavije, počinje i snažna politička aktivnost studenata na univerzitetima u Kraljevini. Centralni i najaktivniji pokret formiran je na Beogradskom univerzitetu sredinom dvadesetih godina. U početku je pokret bio okrenut borbi za poboljšanje materijalnog položaja studenata i očuvanju autonomije fakulteta. To je  period u kome su grade prvi domovi studenata, studentske menze, biblioteke, organizuju stručna udruženja studenata, fondovi za pomoć siromašnim i bolesnim studentima, radi na poboljšanju zdravstvenog i imovinskog stanja studenata.

Sa uvođenjem Šestojanuarske diktature i pogoršanjem unutrašnjih odnosa u Kraljevini, studentski pokret potpada pod uticaj ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, i studentska borba na ovaj način poprima političku crtu. Ovo je postalo sasvim izvesno posle 1934. godine, kada KPJ na Univerzitetu preuzima vlast nad studenskim udruženjima koja su formirana početkom tridesetih i stupa u otvoreni sukob sa kraljem. S druge strane, vlada pomaže Organizaciju nacionalnih studenta (ORNAS), koja se sa revolucionarnim pokretom pod okriljem KPJ bori za prevlast.

Reakcija vlasti

Sledeći pokušaj Vlade da osujeti borbu studenata bio je pokušaj uvođenja "studentske policije", ali je ovaj potez izazvao veliki štrajk, koji je zahvatio je sve Univerzitete u Jugoslaviji. U ovim sukobima 4. aprila 1936. godine poginuo je student  Žarko Marinović, što je izazvalo burnu reakciju javnosti zbog čega je došlo do ukidanje ORNAS-a, odustajanja vlasti od uvođenja ove mere, ali i smene dotadašnjeg rektora.

Novoizabrani rektor uveo je nove oblike saradnje sa studentima, koji su bili više zastupljeni prilikom utvrđivanja iznosa školarina i upisnina, prilikom organizovanja nastave i ispitnih rokova. Tada je pokrenut i list "Student".

Foto: "Vreme", 1939. 

Vreli decembar u Beogradu

Višegodišnja netrpeljivost kulminirala je početkom decembra 1939. godine, kada je posle protesta i tuče na Pravnom fakultetu krajem novembra, uprava Univerziteta odlučila da se Univerzitet zatvori i sve aktivnosti pomere na mesec dana. Odgovor na ovu odluku bila je najava studentskih protesta prvo za 4. decembar, a potom za 5. decembar, ali su u oba slučaja protesti bili sprečeni.

Usled rastućeg nezadovoljstva zbog zabrane protesta, studenti su pozvani da se 14. decembra okupe na Slaviji, kako bi krenuli u šetnju protiv policijske samovolje i sve rastuće ratne tenzije u društvu. Istovremeno, KPJ je pozvao radnike beogradskih preduzeća da se okupe istog dana na istom mestu.

Demonstracije su počele uveče 14. decembra, kada je u ulicama koje su vodile ka Slaviji počelo okupljanje većih grupa studenata. Tačno u 19 časova, na trg su stupile vođe demonstracija uzvikujući parole protiv rata, skupoće, i samovlašća policije. Na samoj Slaviji i okolini postojali su snake policije i žandarmerije, ali nedovolje da bi se kontrolisale demonstracije, jer vlasti nisu bile sigurne u tačno vreme i mesto održavanja protesta. Dodatna panika nastupila je kada su demonstracije počele da se uvećavaju jer se radnicima i studentima priključio veliki broj građana.

U panici, uprava policije odlučila se na očajnički potez. Pozvani su novi odredi policije i žandarmerije koji se odmah upuštaju u sukob sa građanima. U razbijanju protesta korišćene su pendreci i bajoneti, a zatim i bojevna municija. Kao odgovor, nastala je opšta tuča u kojoj su se demonstranti branili kamenicama i letvama otkinutim sa ograda okolnih kuća. Gotovo 50.000 učesnika demonstracija preplavilo je ulice između Slavije, Čubure i Bulevara kralja Aleksandra sve do Starog đerma. Najžešći sukobi desili su se oko Pravnog fakulteta, Tehničkih fakulteta, te u tadašnjoj Prištinskoj ulici na Vračaru.

U ovim krvavim sukobima koji su trajali samo dva sata, ranjen je veliki broj žandarma i policajaca, a od pretpljenih batina i puščanih metaka smrtno je stradalo 10 osoba, od čega 8 studenata. Prave razmere sukoba ni danas nisu poznate, pošto je u akciji čišćenja policija teško ranjene sklanjala sa ulice. Zna se i da je uhapšeno 30 studenata i više desetina radnika.

 Foto: Wikipedia /  Goldfinger - Spomen tabla u nekadašnjoj Ulici 14. decembra

Posle Drugog svetskog rata, nekadašnja zadužbina Luke Ćelovića na uglu Zagrebačke i Karađorđeve ulice u Savamali, pretvorena je u studentski dom koji je neko vreme nosio naziv "14. decembar".

Zbog stradanja studenata ovog dana, tadašnja Prištinska ulica na Vračaru dobila je naziv 14. decembra, kao znak sećanja na njihovu borbu. Početkom XXI veka, ova još jednom menja naziv i danas se zove Ulica cara Nikojala II.