U narodu je ključalo. Svima je bilo dosta Turske čizme koja je tlačila Beograd. Vožd Karađorđe i ustanici razradili su plan za oslobođenje grada i 13. decembra 1806. godine (30. novembar po starom kalendaru), na Svetog Andreja Prvozvanog, sproveli ga u delo.

Na pragu Beograda bilo je 25.000 srpskih vojnika sa svega 40 topova, dok ih je u gradu čekala turska vojska sa artiljerijom od još 300 cevi.

Plan napada na Turke

Strategija je bila krenuti direktno na gradske kapije. Samo preko njih se moglo ući u šancem i nasipima opasani grad. Valjalo je na snažnijeg protivnika krenuti pre zore, a kako bi element iznenađenja bio na strani ustanika, naređeno je da se koristi samo hladno oružje.

Karađorđe je napravio raspored jedinica:

  • Prva kolona sa 3.000 boraca, pod komandom Miloja Petrovića Trnavca, imala je da krene na Sava-kapiju koja je postavljena kod Velikih stepenica.
  • Druga kolona sa još 3.000 boraca predvođenih Simom Markovićem, trebalo je da prodre kroz Varoš-kapiju koja se nalazila na današnjem Kosančićevom vencu.
  • Treću kolonu vodio je Vasa Čarapićsa zadatkom da osvoji Stambol-kapiju na mestu današnjeg Narodnog pozorišta.
  • Stanoje Glavaš i Vule Kolarac sa svojim ustanicima imao je da udari na Vidin-kapiju u Dušanovoj ulici.
  • Sima Marković i ustanici iz beogradske nahije su raspoređeni pored Save.
  • Karađorđe je komandovao sa Tašmajdana gde je utvrđen logor, a zatim sa vojskom i Jankom Katićem, zauzeo položaj pored Markovića.
  • Kod Careve ćuprije bio je Milan Obrenović sa Rudničanima.
  • Mladen Milovanović i kragujevački odredi bili su kod Hajdučke česme.
  • Vasa Čarapić sa Gročanima uhvatio je Carigradski drum.
  • Dolazak Milenka Stojkovića u Beograd se očekivao nakon što je vojevao u Požarevcu.
  • U opsadi Beograda su učestvovali i Luka Lazarević i Prota Matija Nenadović koji su imali da pritiču u pomoć gde treba.
  • Buljubaša Konda, koji je iz Beograda prešao na stranu ustanika imao je, sa Uzun Mirkom Apostolovićem, posebno važnu ulogu – da uđe u grad i otvori kapije. Inače, o Kondi su mediji iz Pariza pisali kao o Turčinu koji je prebegao na Srpsku stranu, mada se zapravo radilo o hrišćaninu-Cincaru koji će odigrati ključnu ulogu u osvajanju Beograda.

Grafika: Konstantin N. Nenadović / Život i dela velikog Đorđa Petrovića Kara-Đorđa Vrhovnog Vožda, oslobodioca i Vladara Srbije i život njegovi Vojvoda i junaka: Kao gradivo za Srbsku Istoriju od godine 1804 do 1813 i na dalje

Varka na kapiji

Napad je otpočeo dva sata posle ponoći. Bio je Bajram i ustanici su igrali na kartu turske nespremnosti. Prvi je nastupio Konda Bimbaša koji je, kao prebeg iz osmanlijskih redova, odlično poznavao kakva je straža na bedemima.

Zajedno sa Uzun Mirkom i još petoricom vojnika, Konda je krenuo da se, u potpunoj tišini, prebacuje preko gradskih zidina kod Sava kapije. Avaj, kada su već bili s druge strane zidina, primetila ih je patrola Turaka. Ipak, Konda Bimbaša se brzo i dobro snašao rekavši da su sa njim ljudi Uzun-bega. Pomislivši da se radi o Turcima, patrola nastavi svojim putem.

Sedmorica ustanika potom požuriše ka Sava-kapiji. Tamo savladaše stražu i podigoše teška vrata kapije, a saborci zatim uđoše u grad.

Brzo su napredovali ka obližnjoj Varoš-kapiji koju zauzeše i otvoriše.

Foto: Wikipeida / "Istorija Beograda", Balkanološki institut 1995, strana 153 - Raspored ustanika prilikom oslobođenja Beograda od Turaka

Napad sa svih strana

Ustanici su počeli da nadiru kroz kapije. Začuli su se pucnji, ali usnuli Turci pomisliše kako vojska slavi Bajram, pa Karađorđe brzo zauze donji grad zarobivši 70 Turaka, 22 topa i još vatrenog oružja.

Vasa Čarapić je hrabro jurišao i smrtno je pogođen. Poslednjim snagama povikao je "Ne bojte se! Eno peva Čamdžija!" kako bi osokolio saborce.

Čamdžija je zapravo bio nadimak izvesnog Milosava koji je čamcem prevozio ljude preko Save, zakleo se da će prvi ući u Beograd i uspeo u tome. I ne samo to, nakon što je preskočio zidine, tamo gde je danas Ruski car, uzjahao je top i zapevao: "Hej braćo Srbi, krila sokolova k meni, k meni, ja sam na jendeku!"

Pesma je osokolila njegove saborce, a čuo ju je čak i Karađorđe koji povika: "E, sverova Milosav, po duši ga. Juriš, junaci, i mi da ne budemo poslednji".

Borba za Beograd trajala je 10 sati, tokom kojih je poginulo 300 Turaka i 54 srpskih junaka. Nažalost, Turci su se zatvorili u beogradsku tvrđavu i ustanicima beše nemoguće da je osvoje. Ipak, pod nastavljenom opsadom, 8. januara 1807. godine Turci napuštaju tvrđavu i predaju je u srpske ruke, a Beograd nakon tri stoleća postaje centar Srbije. 

Foto: Pavle Kaplanec - Spomenik ustanicima u Prvom srpskom ustanku

12 beogradskih ustanika

Na mestu gde se nalazio logor ustanika danas se nalazi Karađorđev park. Ovde je smešteno nekoliko kamenih spomenika koji označavaju poslednje počivalište vojnika koji su dali svoje živote za slobodu Beograda. Ovde su sahranjeni svi izuzev Vase Čarapića, Zmaja sa Avale, koji je sahranjen u manastiru Rakovica.

Ovih spomenika bilo je 12 ali većina ih je oštećena tokom radova na metrou ispod parka.

Karađorđev sin, knez Aleksandar Karađorđević podigao je na ovom mestu, 1848. godine, prvi spomenik u Beogradu. Spomenik je visok pet i po metara, a na vrhu se nalazi krst i natpis "U slavu i čest Srb-junacima za otečestvo hrabro izginuvšim 1806. godine."