U susret novoj 2019. godini, prisetimo se još jednom kao su omladinci davne 1871. godine videli Beograd u kome danas živimo. Tekst je prvobitno objavljen u Srpskom omladinskom kalendaru čiji je tiraž iznosio rekordnih 7500 primeraka. Autor teksta je do danas ostao anonim, iako se govorkalo da je u pitanju neko od vođa progresivne socijalističke srpske omladine. 

Dok smo se u prvom delu bavili komunalnim i ekonomskim pitanjima tadašnjeg-današnjeg Beograda, u ovom delu je osvrt na obrazovanje, duhovnost i zabavu... 

 

Školovanje i škole dostupne su svima i veoma prestižne, a profesori sve plaćeniji i plaćeniji.

Svemu ovom životu i radu sve veći polet daje škola, koja je opšta briga sviju društava i građana učenih i neučenih, ali jesu zaveštanja na škole prve pošte u svakoj testamenti. Na školu što više ostaviti najveća je čast i slava. Školske su zgrade ponos građana. Sve škole prepunjene su svakovrsnom učevnom opremom, koja je uz sve veću učiteljsku platu poglavita težnja u zavetima u čemu se svi nadmeću.

Učitelji su prvi i najvećma plaćeni činovnici, ljudi po znanjima i ponašanju najprimereniji i u najvećem uvaženju.

Katedra ima za svaku stručicu od nauke i radnje zasepce u navećem razgrananju koje danas ne umemo ni zamisliti. Za svaku katedru ima fondovi skupljeni iz dotičnih zaveštanja za koje se brinu na to sklopljena društva.

Osnovne škole divno razvijaju talente uz umne i telesne snage. Sve su osnovne škole čisto hrišćanske bez konfesije. U nižim razredima su žene isključivo učiteljke i vaspitateljke koje su izvele veštinu vaspitanja i prvog učenja na visok stepen savršenstva.

Srednjih škola, osim realgimnazija muških i ženskih, ima nebrojno i drugih praktičnih, jutrenjih i večernjih: ekonomskih, industrijskih i trgovačkih muških i ženskih, s radnjama, svako po svojoj struci.

Tu su baška škole za negu svake vrste od stoke... i različite rudarske. Knjige za ove škole to su najumnije izrađene nauke u tim strukama koje svaki rado čita i grabi se čim koja izađe. Jer je u njima praktična jezgra od dotičnih znanja napisana prosto, razumljivo i zanimljivo. Ali i za spisivanje tih izlažu se nagrade s kojima se može vek potreba podmiriti pa i vek rada na spisivanje žrtvovati.

Kod ovih škola imamo primetiti da se mrtvi jezici ne uče, ali tim više žive i da je antropologija s dijetetikom uz nauke prirodne najpoglavitija od opštih nauka, koja je sve običaje izmenula.

Velika škola ima dva glavna odelenja, muško i žensko, sa akademijama: filosofsko-pedagoškima, svešteničkom, pravničko-političkom i lekarskima, sa odelenjima po svojim strukama za bolesti ljudske kao i one na stoci i bilju i akademije tehničke sa odelenjima agronomskim, trgovačko-industrijskim i veštačkima, po svojim strukama sa daleko čuvenim školama: arhitečkom, slikarskom, rezačkom i livačkom, i velika škola gimnastička, pevačka, sviračka i dr.

Osim ovih katedara ima svaki dan u veče pri trpezama priređena od različitih društava ne samo zabavna nego i naučna i tehnička predavanja i ima, osim varoške javne biblioteke, i pozajimaonice od knjiga i listova za čitanje.

Uz to stoje otvoreni kabineti i muzeji: zoološki, mineraloški s geološkima, srpski i opšti; kabineti fizikalni s meteorološkim i astronomskim; kabineti istorički od starina srpskih i slovenskih, grčkih i rimskih, misirskih i orijentalnih i preistoričkih, al najvećma privlače muzeji anatomsko fizijološki i patološki o zdravlju i bolestima muškim i ženskima, dečijim i staračkima, kao i od stoke i bilja, gde se na verno po naravi načinjenim a uveličanim preparatima i slikama vide sve promene na oruđima, što ih izvedu dijetski i drugi prestupi jelom, pićem, nazebom i dr. Il povrede i otrovi. Isto su tako puni kaibineti psihološko fizionomički za poznavanje duševnih svojstava po ličnim i drugim telesnim crtama.

Tako su pune i sobe gledača i slušača na izložbama od različitih tehničkih i veštačkih struka, u kabinetima za istoriju kulture opšte, a osobito za istoriju od pojedinih kulturnih struka, veština i zanata sa njihovim spravama, izvodima i slikama od njihovih najznatnijih muževa, što su u onom pravili epohe.

Foto: Politikin Zabavnik - Osnovna škola "Kralj Petar I", prva osnovna škola u Beogradu, izgrađena je 1906. godine, na mestu na kome se i u 19. veku nalazila škola

Obrazovanje i nauka učinile su da ljudi procvetaju u svakom pogledu.

To sve zajedno, al poglavito prirodne nauke tako su izmenule, raširile i ulepšale sve poglede i pojmove ljudske o veri i moralu, o bogu, čoveku i svetu, o sreći i budunosti ljudskoj, da se naši današnji pojmovi o tome ne mogu ni isporediti s onima, pa tako su i ljudi u svemu savršeniji od nas.

Svaki je ubeđen o bezgraničnosti sveta, puno daleko većih i savršenijih svetova od zemlje, koji su svi puni živih stvorenja, među kojima u onom nepreglednom nizu nečini čovek, kako se danas misli, završnu nego početnu tačku od stvorenja svesnih i umnih. Svi veruju u određene čoveka na bezgranično usavršavanje, na nebrojnim svetovima, sa sve savršenim oruđima; i koliko veruju na lepšu sudbinu i sreću onog daljega života, toliko je drže i u uživanju ovoga, ali u prirodnom življenju, uza samo ono i onoliko potreba telesnih, bez kolikih i kojih se ne može biti, a sve što je preko toga drži se za bolest i veliku nesreću.

 

I duhovne vrednosti su izuzetno visoke u ljudima. Zapravo toliko da su svi ljudi zaista jednaki.

Pojam o duhovstvu i svetinji božijoj daleko je viši i čistiji i tako ispunjava um i dušu da su svi oni spoljašnji dodaci u različitim hrišćanskim i drugim veroispovestima postali izlišni, te onako jedan po jedan otpada i vera Hristova izlazi sve čistija. Hrišćanske veroispovesti izjednačile se te ni crkve se ne razlikuju po konfesiji nego samo po narodu i jeziku. Praznici su većom stranom otpali. Samo je nedelja dan za javno suđenje i raspravljanje upravljačkih poslova opštinskih i zemaljskih. Sve sekte i redovi od hrišćanskih sveštenika izgubili se, svi su jednoga reda. Manastiri i njihove fupdacije pretvorene su u dobrotvorne zavode novijeg doba.

Na onom lepšem osećanju osnovan njihov moral, daleko je čistiji i tvrđi i taj sobom je najveća nagrada za dobra dela, kao i kazna za nevaljala. Ljubav je s dana u dan sve svesnija, jača i veštija.

 

Sudovi, vođenje države, sloboda štampe... Sve funkcioniše besprekorno.

Zakone i naredbe građanske, koji su vrlo skraćeni, svaki uči i zna, pa i drži. Sve parnice presuđuju se javno i brzo. Nema smrtne kazne, nema tamnica, nema zakletve. Prevara je naveći zločin. Svi krivci smatraju se kao bolesnici te se, u dotičnim zavodima, uče, vaspitavaju, doteruju, pa ako koji ponovo padne u zločinu, on se već posle teško pušta iz zavoda, nego se onde drži pristojno i u korisnom zanimanju.

Uprava zemljom stvar je opšta. Poreze su pale na najmanje cifre. Vojnički je stalež ukinut. Sud sastavljen od naroda raspravlja parnice međunarodne jedino nadmoćjem, bez oružja i bojeva. Stalnih činovnika je vrlo malo, svi se postavljaju na kratko vreme, slobodnim biranjem, počasno, besplatno, jer redak se odaje stalno na hleb, u kome ni najveća plata ne iznosi ono, što svaki može da drukče zasluži, pa da je slobodan i bez opšte odgovornosti. Štampa je sasvim slobodna, nema ni siledžija vlasnih, da se protu njih hvata partaja i baveštava opšta svest tim dugim putem; niti ima siledžija literarnih i političkih, što svojom voljom tiranišu publiku, nego šta ko ima na koga u pogledu znanja i veštine, to se svršuje kod na to međusobno određenih sudova, bez javnog sramoćenja i opadanja ili hvalisanja, jer nema ni opadača iz publike za njih.

To su ukratko njihovi pojmovi i pogledi, što su ih lepše nauke izvele u varoši i u svoj zemlji.

Foto: Milena Arsenić - Beograd danas

Na kraju, u Beogradu pažnja je posvećena i zabavi i relaksaciji građana.

Najposle, što se tiče zabava u varoši, tu su srpska i druga pozorišta, komička i istorička od prošlosti i budućnosti i druga muška i ženska igrališta i zabavljišta.

Za provođenje osim gajeva varoških na pijacama, otvoreni su publici i prihvatni cvetnjaci i gajevi u varoši i u okolini, na sremskoj i banackoj strani, osobito oni uz divne letnje stanove na visinama i po dolovima na Vračaru i Topčideru od Save do Dunava celom kosom i u vrh Avale gde je svuda puno sve lepše od lepših mesta za izlazak na najdivnije poglede, kude se osim drugih podvoza najviše izlazi jašeći na konjima, koje je kao i veslanje na Savi i Dunavu jedna od najmilijih i najzdravijih zabava za muško i žensko tako, da je puno polje jahača.

Podalji su izlazi u Smederevo 1 sat, a tako i u Šabac, Rumu i Mitrovicu, Karlovce i Novi Sad, Titel i Bečkerek, Vršac i Belu Crkvu i dr. za koje žice ima različitih društava za podvoz suvim i vodom, jer sa sviju tih strana stiču se putevi Beogradu i vre svet na njima tamo i amo, kao oko najveće od sveta pijace.

 

I? Šta vi mislite o ovakvom Beogradu? Šta vam se najviše dopada u Beogradu budućnosti kakvim ga je videla negdašnja omladina?