Kraj Drugog svetskog rata knez Pavle Karađorđević dočekao je u Južnoafričkoj republici gde se nalazio u kućnom zatočeništvu. Odmah po dolasku na vlast, komunisti su njemu i čitavoj porodici Karađorđević promtno zabranili povratak u domovinu, dok je Pavlu nalepljena etiketa "izdajnik naroda". Razlog za to bilo je to što je "vodio spoljnu politiku približavanja silama Osovine".

Evropljanin u Africi 

Na svoju slobodu Pavle Karađorđević čekao je još godinu dana od završetka rata. Iz kućnog zatvora je pušten 1. juna 1946.

O svojim zatvoreničkim danima knez Pavle pisao je svom prijatelju Bernardu Berensonu s jeseni 1945.

"... Budućnost moje zemlje izgleda tamno, ali šok koji sam doživeo nije za mene iznenađenje, iako zbog toga nije bio ništa manji. Moram da priznam da nikada nisam bio manje siguran šta će biti sa ostatkom sveta? Inače, živimo u predgrađu Johanesburga i imamo mali vrt.

Živimo mirno, s malo ljudi se viđamo, ali mnogo čitamo. Mislim da bih poludeo bez te moje strasti prema slikarstvu i knjigama - naročito u Keniji, gde smo proveli više od dve vrlo teške godine. Cenim što Unija nije tako egzotična zemlja, ali mislim da nikad ne bih mogao da postanem dobar Afrikanac - u mojim godinama. Tek sad shvatam koliko sam Evropljanin..." - pisao je Pavle.

Početkom 1947. Pavle je, nakon više godina, bio u prilici da vidi prijateljska lica. Britanski kralj Džordž i kraljica Elizabeta posetili Johanezburg i tom prilikom primili u audijenciju kneza Pavla i kneginju Olgu. Činilo se da će život kneza Pavla i njegove porodice postati nešto bolji.

Već na startu 1948. komunisti su popustili kampanju protiv Karađorđevića pa je porodica uspela da se, sa novim pasošem i vizom, preseli u Ženevu gde ih je dočekao prijatelj Bernard Berenson.

 Foto: Wikipedia - Knez Pavle sa sinovima

Novi početak

Život u Švajcarskoj zahtevao je velike svote novca. Pavle je, nakon samo nekoliko nedelja, bio prinuđen da prodaje neke od najvrednijih umetnina koje je imao. Dodatna otežavajuća okolnost bila je njegova bolest.

Naime, knez je imao probleme sa jetrom pa Berensonu 9. aprila 1949. piše:

"Moje lečenje će potrajati, a švajcarci se tope. Mnogo se bojim da ću morati da se rastanem od jedne moje slike. Šta mi savetujete i možete li mi u ovome pomoći u SAD?"

"Prijatelj se na muci poznaje" - kaže stara poslovica. Pavle je dobio novac - tada ogromnih 100.000 dolara, a Nacionalna galerije u Vašingtonu izuzetno delo slikara El Greka - Laokon.

Sa ovim novcem Pavle je platio lečenje i odlučio da porodicu preseli u Pariz.

Već 1952. godine, iako tužnim povodom, ponovo biva prepoznata njegova plava krv. Naime, tada je pozvan u Vindzorsku palatu na sahranu svog prijatelja kralja Džordža VI.

"Osećao sam se kao duh koji se vraća posle toliko godina i prohujalih događaja. Nailazio sam na čudestan prijem i svi su bili neverovatno ljubazni prema meni", naveo je u pismu koje je poslao Berensonu 24. marta 1952.

Sledeće godine Pavle biva pozvan i na krunisanje britanske kraljice Elizabete II.

Stvari su išle nabolje za Pavla kada je njegovu porodicu zadesila velika tragedija. Njegov sin Nikola poginuo je u saobraćajnoj nesreći kod Londona.

Od ove tragedije nikada se nije u potpunosti oporavio. Spas je pronalazio u umetnosti kojoj se stalno okretao. Prikupljao je slike i druga umetnička dela, koja je, pred kraj svog života, razdelio muzejima i galerijama koje su uživale njegovo poštovanje.

Foto: Wikipedia / Knez Pavle sa ćerkom Jelisavetom

Dug put do kuće

Knez Pavle Karađorđević je preminuo 14. septembra 1976. godine, u Američkoj bolnici u Neiju, kraj Pariza. Njegovo telo položeno je u Lozani na groblju Boa-de-Vo, gde je ležalo sve do 28. septembra 2012. godine.

Tada je ekshumirano i, zajedno sa telima knjeginje Olge i njihovog nastradalog sina Nikole, prebačeno u Sabornu crkvu u Beogradu, a zatim na Oplenac gde su sahranjena 6. oktobra iste godine uz najveće državne počasti.

Naime, krajem 2011. godine doneta je odluka o rehabilitaciji kneza Pavla Karađorđevića, dok je njegova supruga rehabilitovana 2013.

* Naslovna fotografija: Kamara.si/Gorenjski muzej

 

Pročitajte i:

Knez Pavle Karađorđević (1. deo): Osnivač Muzeja savremene umetnosti

Knez Pavle Karađorđević (2. deo): Od Trojnog pakta do zatočeništva