Nazivan je velikim patriotom. Ipak, zbog pokušaja da sačuva zemlju od Drugog svetskog rata prišivana mu je etiketa izdajnika i čoveka koji šuruje sa Hitlerom. Knez Pavle Karađorđević bio je vladar i zaljubljenik u umetnost koji je išao od sjaja do očaja skončavši kao izgnanik u zemlji od čijeg je uticaja pokušavao da udalji Kraljevinu Jugoslaviju.

Mladost kneza Pavla Karađorđevića 

Pavle Karađorđević rođen je u Sankt Peterburgu 1893. godine od oca kneza Arsena i kneginje Aurore Pavlovne Demidov di San Donato. Iako "plave krvi" nije bio pošteđen porodičnih problema. Roditelji su mu se razveli 1895. godine pa je odlučeno da će Pavle odrastati u Evropi, u kući svog strica kneza Petra Karađorđevića u Ženevi.

Kada je napunio osam godina, počeo je da pohađa nastavu u školi gospođice Brehbul. Istu onu u koju su išli njegovi rođaci kneginja Jelena i kneževi Đorđe i Aleksandar.

U narednim godinama njegov stric Petar postaje kralj Srbije, a Pavle Karađorđević, zajedno sa ocem, 1904. dobija srpsko državljanstvo, postaje član Kraljevskog Doma, dolazi u Beograd i upisuje Drugu beogradsku gimnaziju. Maturirao je 1912. a već naredne godine ga upisuju na studije istorije umetnosti univerziteta Oksford, a istovremeno dobija i čin konjičkog potporučnika.

Foto: Wikipedia / Fragmenti prošlosti - Venčanje Pavla i Olge Karđorđević

Prateći svoju dužost, iako tek student, Pavle Karađorđević se, na jesen 1914. godine, priključuje ratnim dejstvima. Već januara naredne godine dobija hepatitis te svoju borbu nastavlja radom u Crvenom krstu i diplomatskim misijama u Italiji i Engleskoj. 1916. priključio se glavnom štabu, a zatim februara sledeće godine pružio svoj doprinos u planiranju prolećne ofanzive.

Po završetku Velikog rata, Pavle se vraća na Oksvord u Koledž Hristova crkva, a u Londonu upoznaje kneginju Olgu, kćerku grčkog princa Nikole. Venčali su se 1923. godine, a kumovao im je vojvoda od Jorka, budući kralj Britanije Džordž VI. Godinu dana kasnije dobili su sina Aleksandra, a 1925. porodica se useljava u Stari dvor u Beogradu 

 Foto: Univerzitetska bilioteka "Svetozar Marković" / Beogradske opštinske novine, 1937.

Posvećen umetnosti

Još kao momak Pavle Karađorđević se veoma interesovao za umetnost. Bio je to svet koji ga je fascinirao toliko da mu je posvećivao svaki trenutak koji je mogao i ulagao veliki trud u prikupljanje različitih umetnina.

Zabeleženo je kako je Pavle, kao student Oksforda, svojim kolegama, prijateljima i rođacima poverio često govorio o svojoj želji da, jednoga dana, postane upravnik muzeja:

"Moja zemlja Srbija, nema ni jednu umetničku galeriju, a već mnogo godina želim da otvorim galeriju u Beogradu" - pisao je knez Pavle u svojim pismima.

I na svojim planovima vredno je radio prikupljajući prvenstveno umetničke slike. Tako je na proleće 1927. u kolekciji već imao pedesetak slika, a dve godine kasnije osnovao je Muzej savremene umetnosti u Konaku knjeginje Ljubice.

Međutim, nakon što se 1933. godine kralj Aleksandar sa porodicom preselio u novopodignuti dvor na Dedinju, Stari dvor pretvara u muzej, a kneza Pavla imenuje prvim čovekom svih muzeja u državi.

Pavle Karađorđević ostvario je svoj najveći dečački san. Ali, avaj. Snovi ipak ne traju večno.

U drugom od tri dela priče o knezu Pavlu, pročitajte kako su tekle njegove godine u ulozi namesnika maloletnog Petra II Karađorđevića