Pred kraj 1933. beogradsku čaršiju zatresla je vest o ratu između ujedinjenih prestoničkih kafedžija, s jedne, i najvećih pevačkih zvezda noćnih lokala toga doba, s druge strane. Uzrok? Krajnje jednostavan. Ugostiteljima je prekipelo da pevačice skupo plaćaju pa su rešili da zaštite svoje buđelare i stanu na kraj njihovom egu.

Plan napada kafedžija imao je samo jednu taktiku – bojkot.

"Sve se može kad se male ruke slože"

Do ideje bojkota došlo se nakon nekoliko meseci protestovanja i svađa između pevačica i vlasnika kafana. Dok su one argumentovale da će bez njihovih nastupa biti manje gostiju, a time i profita, dotle su kafedžije insistirale na da su pojedine zvezde suviše plaćene i da to nikako nije isplativo i dobro za posao.

Kako bi se izborili sa umetnicama ugostitelji su rešili da proglase jednogodišnji bojkot tokom kog neće angažovati pevačice.

Na ovu odluku kafedžija vokalne umetnice odmah temperamentno reaguju. Jedna, možda najpoznatija, kako piše "Vreme" novembra 1933. godine, nije krila svoje ogorčenje protiv kafedžija:

"Oni misle večito da pevamo za njihov račun. Plate im sada izgledaju velike, iako mnogi od njih rade zahvaljujući samo nama."

Druga pevačica odmah je dodala:

"A šta ćemo posle tri godine ili četiri kada ne bude više glasa ni ušteđevine. Da prosimo? To nećemo dozvoliti pa ma ne pevala nijedna od nas u Beogradu."

Umetnice su složno tvrdile da interesi kafedžija nisu nikada bili u skladu sa interesima pevačica. Kako su navele to što oni plate pevačicama po nekoliko stotina dinara za noć ne znače kafedžijsku humanost već rukovođenje najosnovnijim interesima. U prilog tome išla su i takmičenja pevačica iz čitave zemlje za koja se kafedžije veoma interesuju i voljni su čak i da plate kako bi neka kandidatkinja bila prva.

Uz sve to, navele su umetnice, one su u ova, ne tako vesela vremena, jedina atrakcija za zabrinute Beograđane i svojim sevdalinkama raznose njihove brige.

Na sve ovo kafedžije su tvrdile da su visoke cene stvorile same pevačice svojim trikovima. Kako su tvrdili, neke od zvezda same su sebi pisale laskave ponude i pokazivale ih svojim poslodavcima zahtevajući povišicu.

Foto: Digitalna Narodna Biblioteka Srbije / "Vreme", 1933, screenshot

Taktičko saopštenje

Zajednica kafedžija bila je uporna. Njihova profesionalna ustanova izdala je jedno nekompromisno saopštenje:

"Uprava Udruženja gostioničara u Beogradu umolila je sve svoje članove koji drže, ili koji nameravaju da drže muzičke kapele i pevačice da ne sklapaju ugovore i ne uzimaju muzičke kapele dok se prethodno ne obaveste o njima u upravi udruženja u Jug Bogdanovoj ulici broj 28, gde će dobiti sva prethodna potrebna obaveštenja u pogledu tih ugovora."

U nastavku se upozorava da se gostioničari uopšte ne upuštaju u pregovore sa muzikantima i pevačicama koja su na poslednjoj sednici Udruženja bojkotovani i čiji je spisak objavljen u listovima.

"Ta bojkotovana lica su najpoznatije zvezde noćnog beogradskog neba: Maca, Sofka, Paula i ostale."

Bojkot se mogao prekinuti samo pod jednim uslovom. Naime, kafedžije su odredile stalnu tarifu po kojoj bi se plaćali svi poznatiji svirači i pevačice. Ukoliko umetnici pristanu na to, bojkot bi bio prekinut.

Inače, cena je imala da bude određena uzevši u obzir sposobnost pojedinih pevačica, a ne njihova reklama. Svi ugovori bili bi zaključivani preko gostioničarskog udruženja tako da bi se izbegle sve licitacije koje su dovodile do toga da jedan broj zvezda bude plaćen i po 300 dinara za veče.

Foto: Digitalna Narodna Biblioteka Srbije / "Vreme", 1933, screenshot

Jedan dan bojkota

Imajući Udruženje iza sebe, kafedžije su bile u ogromnoj prednosti s obzirom da su beogradske dive prilično nonšalantno shvatile čitav sukob. Naime, nekoliko agilnijih prvakinja pokušale su da naprave protestni zbor u hotelu "Nacional" gde se nalazilo sedište Saveza muzikanata. Ali, na njemu su se pojavile samo tri pevačice.

Skup je zato pomeren za naredni dan, ali i tada se pojavilo samo njih sedam. Što je još zanimljivije, ove pevačice sele su da popiju kafu, a potom su im se kavaljerski pridružile kafedžije, iste one koje ih bojkotuju, i platile im piće. Sve to jasno je govorilo o neorganizovanosti i, može se reći, neozbiljnosti umetnica koje su bile osuđene na poraz.

Čim su ugostitelji proglasili početak bojkota, bilo je jasno da je bitka već dobijena.

Sa spiska bojkotovanih kafedžije su uklonile nekoliko umetnika koji su ili već nastupali za manje od 50 dinara za veče ili su im, u međuvremenu, uputili molbe i pristali na niže tarife. Među njima su bile i ondašnje zvezde Milica Šaponja zvana Amerikanka, Tatjana Belova, Cica zvana Bela zvezda, Mile Siimć zvani Jagodinac, braća Smić i Perica Dobošanović.

Nakon samo jednog dana bojkota pevačice i muzikanti su pristale na kafedžijske uslove i proglasili kapitulaciju. Rat je bio završen, a prestonica je ponovo mogla da opušteno uživa u u noćnom životu.