“Kada ima volje, ima i načina”, tim rečima najbolje se može opisati delovanje jednog taze udruženja, čija nakana je bila da navede čela Beograđana da se mreškaju, obrve vinu, kako se naposetku zatelebali u nešto što dolazi iz afro-američkih kvartova. Evo kako je popularizovan džez u Beogradu.

Prvi džez taktovi u Beogradu

Odmah po osnivanju 1953. godine, Udruženje džez muzičara Srbije je grozničavo zavrnulo rukave i prionulo se na posao sa kristalno jasnim zadatkom na umu - raspiriti znatiželju za džezom, muzičkim žanrom koji je pelcer uzeo iz bluza i regtajma, te iz Nju Orleansa prevalio hiljade i hiljade kako nautičnih tako i kopnenih milja da bi došao do Evrope i Beograda. 

Glavni plan se dve godine krčkao u kuhinji džezera, dok konačno nije serviran “na izvol’te” beogradskoj publici početkom 1955. godine i to na Kolarčevom narodnom Univerzitetu. Svakog meseca, izuzev leti, Udruženje je priređivalo tzv. džez revije za ljubitelje savremene muzike. 

Pozornica za neafirmisane izvođače

Na tim priredbama nastupali su bendovi, pevači i solisti-instrumentalisti. Sa porastom publike, porastao je broj izvođača, koji su nastojali da reprodukuju najnovije kompozicije koje su bile popularne sa druge strane okeana, ali i sa Starog kontinenta. 

Isprva, radilo se mladim muzičarima, neretko i bez “dan radnog staža” na pozornici, koji su kasnije postali etablirana imena u svetu džeza na ovim prostorima. Između ostalih, svojih “pet minuta” dočekali su Mirko Šouc na harmonici, Milorad Pavlović na trubi, Milan Stojanović na saksofonu, kao i vokalisti Dušan Simić i Mara Popović. Nekoliko uspešnih solističkih tačaka trasiralo ih je ka afirmisanosti.

Procvat džez revije

Vremenom su se ugošćavali sve veća i veća “imena”. Nastupali su mnogi kvarteti, među poznatijim M. Stojanović i S. Markićević, potom havajski ansambl Đorđević, kao i diksilend sastav M. Kotlić, izvodeći programe od preko trideset numera, domaćih, italijanskih, švedski i američkih autora.

Kada je došla aprilska džez revija 1956. godine, okupio do tada nezapamćen broj posetilaca. Uvidevši dupke pun Kolarac, izvođači su se publici odužili na prigodan način - priredili su im nezaboravan april u Beogradu, odsviravši najveći broj kompozicija u relativno kratkoj istoriji ovih priredbi. To je bila inicijalna kapisla da Udruženje džez muzičara Srbije pređe na drugu fazu svog grandioznog plana - uvrštenje izvođača moderne muzike iz ostalih republika u program.

Ubrzo se to ispostavio kao dar sa neba za žitelje glavnog grada. Prvo je popularni riječki pevač, Bruno Petrali, osvojio publiku sa poznatom numerom “Pesma za dve pare”, a ništa manje uspeha nije imao ni specijalni gost iz Zagreba, Stjepan Jimmy Stanić. 

U nadolezećim godinama svakog meseca se tražila karta više za džez reviju u Zadužbini Ilije Kolarca. Džez je ušao u uha Beograđana, kao i u njihove domove putem radio-stanica, koji su cupkali nogama svaki put tu kada bi čuli te zanosne taktove.