Da, zvuči potpuno neverovatno ali, Nikola Tesla u Beogradu se obreo samo jednom. Bilo je to 1. juna 1892. godine, a u prestonici se zadržao manje od dva dana. Ipak, ova poseta glavnom gradu ostavila je dubok trag kako u Teslinom, tako i u životu svih sa kojima se sreo.

Izmena u evropskoj turneji

Stara izreka kaže: "Najteže je uspeti u svom selu". Isto je važilo i za jednog od najvećih naučnika svih vremena Nikolu Teslu. Tek nakon što se njegovo ime proslavilo u čitavom svetu, oduševljenje ovim genijem zahvatilo je i njegovu domovinu.

Tokom 1891. godine evropski naučni krugovi su "poludeli" za Teslom i njegovim radom. Mediji su pomno pratili ovog naučnika, a svet je bivao sve gladniji njegovih izuma i postignuća. Tako se Tesla, naredne godine, obreo na svojevrsnoj turneji po Evropi držeći predavanja o svojim pronalascima iz oblasti struja visokog napona i visokih frekvencija.

Ovu priliku iskoristili su zvaničnici beogradske opštine i Inženjerskog udruženja kako bi slavnog naučnika pozvali da dođe u Beograd.

Foto: Wikipedia 

Naime, Tesla je imao zakazanu posetu Budimpešti što je Milovan Marinković, tadašnji predsednik beogradske opštine, iskoristio da uputi delegaciju u Mađarsku kako bi zamolila Teslu: "Da učini čast prestonici svoga plemena, našoj varoši Beogradu da bude njen gost koliko mu bude vremena bilo na raspoloženju i da nam tom prilikom, ma i posredno, pomogne svojim u svetu priznatim znanjem, naročito u pitanju našeg električnog osvetljenja varoši", navodi se u knizi "Nikola Tesla u Beogradu 1892", koju su napisali Zorica Civrić i Bratislav Stojiljković.

Naš naučnik je sa zadovoljstvom prihvatio poziv i odlučivši da napravi izmene u svojm rasporedu rekao:

"Sva slava, koju sam doživeo osobito u poslednje vreme u Londonu i Parizu, nije mi ništa, sićušno je sve ono prema odlikovanju vašem, gospodo. Kolievka mojih dedova, kraljevina Srbija... prestonica Srbinova poziva me - to je odlikovanje za mene veliko i ništa mi na svetu, u životu mome, neće biti draže od ovog odlikovanja. Ja sam srećan što sam Srbi i tim imenom ponosiću se do veka".

Nikola Tesla stiže u Beograd

Premda je Tesla delegaciju zamolio da mu u Beogradu ne prave svečani doček, te večeri 1. juna 1892. godine na železničkoj stanici u Beogradu okupilo se gotovo svako ime koje je nešto značilo. Uz njih nahrupila je i brojna omladina, a sve je uveličano vojnom muzikom i Akademskim pevačkim društvom "Obilić".

Ondašnja štampa je ovako opisala Teslu: "G. Tesla je lep, crnomanjast čovek, malih tankih brkova, visoka i lepa stasa, vedra čela izgleda mlađi no što je; pri tome je vrlo prijatan i simpatičan, a njegov blag osmeh privlači čovaka da mu odmah pokloni svoje simpatije", pisao je časopis "Branik". 

Prolazeći kroz gužvu obožavalaca koja je usklikivala njegovo ime i vikala "Živeo, živeo", Tesla je bio, reklo bi se, pomalo postiđen, pa se okupljenima obratio rečima: "Manje oduševljenja braćo".

Odmah sa stanice naučnika su ispratili do hotela "Imperijal" gde je prenoćio i sutradan započeo niz sastanaka.

  Foto: Milena Arsenić - Muzej Nikole Tesle u Beogradu danas je smešten u nekadašnjoj Genčićevoj vili 

Tesla među Srbima

Izgleda da je čitava varoš želela da stisne ruku Nikole Tesle toga dana. Ipak, prvi u nizu susreta naučnik je imao sa Androm Nikolićem, ministrom prosvete i crkvenih poslova, a zatim je otišao u kraljev dvor (danas zgradu Skupštine grada Beograda) na audijenciju kod maloletnog kralja Aleksandra I Obrenovića. Razgovor Telse i kralja bio je veoma zanimljiv pa, iako je planiran samo kratak susret, njihova beseda o naučnim otkrićima Tesle trajala je čitav sat.

Inače, kralj je želeo da naučnika odlikuje Ordenom sv. Save I stepena, ali je kraljevsko namesništvo prethodno obavestilo Obrenovića da tako nešto nije moguće zarad Teslinog dobra: "Tesla kao građanin demokratske Amerike, ne sme primati i nositi nikakvo odličje, pa kad bi primio ovo odličje morao bi da izgubi građanstvo Američke republike. I tako, zbog te američke skrupuloznosti, Ordenu sv. Save ne bi suđeno da ukrasi najdostojnije grudi".

Ipak, 30. maja 1892. Ukazom kraljevog namesništva srpski naučnik je odlikan Ordenom sv. Save II stepena koji mu je kasnije dostavljen.

Posle kralja, Tesla se sreo sa prvim kraljevim namesnikom Jovanom Ristićem i ministrima sa kojima je razgovarao o svojim pronalascima, a zatim se kočijama provozao po beogradskoj kaldrmi. Naučnik je posetio i Veliku školu i Narodni muzej koji je bio smešten u ovoj zgradi, a zatim se, uz obostrano oduševljenje, sreo i sa učenicima Velike škole.

"Gospodo i braćo. Neobično sam ushićen oduševljenjem kojim me vi preusretate i oduševljenjem svojim kad se ja posle toliko godina moga bavljenja na strani u dalekom svetu daleko od svoje otadžbine, daleko od vas gospodo, moja mila braćo, nalazim ovoga momenta ovde, među vama.

Svoju radost, koju ja ovoga trenutka osećam, ja ne umem da vam iskažem, ali se radujem što mogu ovom prilikom da pred vama, mila braćo, izrazim svagda svoje najmilije zadovoljstvo, da sam bio i da vazda ostajem samo Srbin i ništa više. Dešava se gosodo, da čovek, udaljen od svoje otadžbine zanet poslom kakvim se ja zanimam, po katkad smete s uma svoje ime, svoju narodnost i svoju otadžbinu. Ali toga, gospodo, kod mene nikad nije bilo, a nadam se da ga i neće i ne može nikad ni biti. Ako se ja i ne nalazim među vama, da kao i vi što više privredim na oltaru srpske misli, ja radim drugi posao, na drugi način proslavljam ime srpsko i na drugi način radim i trudim se, da koliko mogu i ja što korisno privredim svome narodu i svojoj miloj braći. I ako ima kakve slave i zasluge za čovečanstvo, da se pripiše mome imenu, to ta počast još više pripada srpskom imenu, srpskom narodu iz čije sam sredine ja ponikao", rekao je Tesla.

U nastavku, on je besedio o borbi naših predaka na Kosovu koji su morali podleći otomanskoj sili i o tome da će nazadovanje koje naš narod ima u nauci usled tog poraza nadoknaditi samo jedan genije, jedan srećan trenutak koji će Srbe uvrstiti u red najobrazovanijih naroda.

Foto: Milena Arsenić

Zabava u Teslinu čast

Tog popodneva na Kalemegdane je priređen koncert Tesli u čast na kome su izvođeni srpski marševi, dela Stanislava Biničkog, Stevana Mokranjca, Josifa Marinkovića i Davorina Jenka, a ovom prilikom prvi put je neki javni događaj prenošen telefonskim putem iz Beograda u Niš, navodi se u knjizi "Nikola Tesla u Beogradu 1892".

Druženje je nastavljenu u večernjim satima u kafani kod Vajfertove pivare gde je organizovan veliki banket. Prisustvovalo je više od sto zvanica među kojima su bili ministri, profesori, predstavnici rasnih korporacija i udruženja, opštinski odbornici i drugi ugledni građani.

Odgovarajući na mnoge zdravice koje su mu bile upućene Telsa je rekao:

"Gospodo i braćo. Ne bih bio Srbin i ne bih srpski osećao kad večerašnje veče ne bi računao u najsretnije i najdragocenije časove u životu. Od kako sam ostavio otadžbinu svoju i vinuo se u daleki svet, kao i svaki čovek, imao sam i uspeha i neuspeha i radosnih i mračnih, i sretnih i nesrećnih trenutaka. No opet za to mogu reći da mi je sreća bila kankonjena i da sam imao više radosnih no tužnih dana jer sam srazmerno za kratko vreme dostigao velike uspehe i dobitke.

Ali, slobodno, bez ikakva preterivanja, mogu reći da nikad nisam bio zadovoljniji niti sam ikada osećao ovako slast uspeha kao što to osećam sad ovde u sredini vašoj i uz vaše priznanje, mila braćo moja.

Kao i svaki mlad čovek, ja sam imao i imam puno planova, ideja, zamišljanja i ideala. Čovek se maša za hiljade stvari pa od hiljadu može biti samo jedna dobra, a od hiljadu dobrih samo jedna ostvariva. Goneći se za tim ostvarenjem moj je život bio neprestano trepetanje između agonije neuspeha i blaženstva uspeha. Ja sam se punih osam godina nosio i baktao s izvesnim idejama. Bivalo je doba kada sam bio sirotan, kad me je golemih napora stajalo da nabvim najpotrebnije stvari koje su mi nužne za opit...

U svim tim trenutcima uspeha i neuspeha vazda me je krepila nada da će moj rad biti od koristi za Srpstvo, za moj mili narod, u kome sam rođen. Ja osećam mnogo više nego što mogu da kažem. Stoga vas molim da jačinu mojih osećanja ne merite po slabosti mojih reči. Istrgnut sam iz sred poslova da amo dođem i još ne mogu da se oslobodim misli i ideja koje me evo i ovde prate. U meni ima nešto što može biti i obmana kao što čeće biva kod mlađih oduševljenih ljudi, ali ako budem sretan da ostvarim bar neke od mojih ideala to će biti dobročinstvo za celo čovečanstvo. Ako se te moje nade ispune najslađa misao biće mi da je to delo jednoga Srbina. Živelo Srpstvo".