Iako je označio tek začetak stvaranja budžeta za siromašne, Sirotinjski fond je za ono vreme bio prilično dobro organizovan. Vodilo se računa i o tome da se prosjacima omogući iole normalan život. Po planu beše određeno da svaki od njih prima po 37 i po groša mesečno.

Činovnici, elita i sugrađani-čovekoljupci: ko je sve punio Sirotinjski fond?

 U ono vreme to je bila sasvim pristojna suma, jer se za samo jedan groš moglo pazariti kilogram hleba i četvrt kilograma mesa. Do kraja te 1846. godine, za fond zaduženo Popečiteljstvo prosveščenija izdaje i službeni poziv da se „činovnici i drugi čovekoljupci umesto uobičajenog čestitanja idućih praznika ponešto žertvuju i sebe od dužnosti čestitanja razreše“.

Time su se praznična sledovanja državnih uposlenika, umesto u njihove džepove, slila u prosjačku kasu. Molba je upućena i Ministarstvu unutrašnjih dela, kako bi preko Uprave varoši pribavila spisak sirotinje i potom ga prosledla prosvetnom ministarstvu. Potonje je zatim uredno evidentiralo svaku paru koja se slila u Sirotinjski fond. Među činovnicima i drugim čovekoljupcima koji su se odazvali pozivu, priloge su tada dali Varoški, Okružni i Apelacioni sud, Mitropolija i Uprava varoši, kao i Načelstvo okružno, Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo finansija.

Uz to su se brojali i prilozi ostalih nadleštava, ali i oni koje su dali varošani. Takoreći ceo ondašnji Beograd ušestvovao je u stvaranju Sirotinjskog fonda. Novac je prikupljen iz crkvenih tasova i limenih kutija koje su po varoši nosili prosjaci. Pristojna suma sakupljena je i na balu upriličenom povodom rođendana kneza Aleksandra Karađorđevića – preko 2.000 groša, a gotovo pola te sume darovao je i izvesni mehandžija Panta Jakovljević.

I kasa puna i siromasi zbrinuti

Sveukupno, u Fondu je do kraja te 1846. godine sakupljeno preko 8 hiljada groša. Za 28 Beograđana ubogih i „kljastih“, to beše dovoljno da se izdržavaju, nahrane i propisno obuku. Prosvetno ministarstvo pritom je namenilo novac ne samo njima, već i udaji siromašnih devojaka, te se od cele sume izdvajalo po „sto groša čaršijskih, kupovini fesova, opanaka i čarapa sirotinji“.

Istinski uspeh pažljivo skrojene strategije pokazaće se i narednih nekoliko godina. O Sirotinjskom fondu su gotovo čitav vek kasnije opširno izveštavale i „Beogradske opštinske novine“, pa je tako ostao zabeležen ishod ovih inicijativa do decembra 1849. godine:

„Prilozi, skupljeni od blagodetelja čovečestva činovnog i građanskog reda prilikom prošlih praznika Roždestva Hristova i Nove godine u varoši ovoj, imali su spasonosan uspeh: za četiri prošle godine nismo videli slepe ni hrome, kljaste i bolne da idu od kuće do kuće, stoje pred kapijama varoši, ili pred crkvom, drkćući od zime i gladi“.