Elegancija na dva točka su reči koje je možda ponajbolje opisuju italijansku “Vespu”. Gregori Pek i Odri Hepbern su je provozali Rimom, a Beogradom je to prvi put učinio izvesni zubar iz Strahinjića Bana.

Od aviona do skutera

Pre nego što se fabrika “Pjađo” iz Firence proslavila “Vespama”, ona se, u stvari, bavila izradom aviona i motora za avione, a tokom Drugog svetsko rata proizvodila je i ratni materijal. No, suočeni sa teškim periodom nakon okočanja ratnih sukoba, Enriko Pjađo, sin osnivača Rinalda, tražio je od svojih zaposlenih da dizajniraju priuštivo motorno vozilo. Posle nekoliko neuspelih pokušaja, Koradino D'Askanio skicirao “osicu” iliti na italijanskom “Vespu”. Kada je dobio zeleno svetlo od vlasnika, dalo se u proizvodnju dvotočkaša.

Najbolja reklama ikada?

Isprva, prodaja nije bila sjajna. U prvoj godini, 1947, pazarano je svega 2,500 “osica”. Iz godinu u godinu prodaja jeste rasla, ali ne svetlosnom brzinom. Nepunu deceniju od proizvodnje prvog skutera, “Vespa” je doživela prvi pravi bum. “Praznik u Rimu”, romantična komedija sa Gregorijem Pekom i Odri Hepbern, promenila je tok fabrike iz Firence. Tokom dva sata ovaj filmski par je “zujio” italijanskom prestonicom upravo na “Vespi” i to dvosedu. 

Pobravši tri “Oskara”, ovaj uradak pobrao je i simpatije publike, koja je brže-bolje pohitala da pokupuje istovetne “Vespe” kako bi osetila kako je biti u koži novinara na zadatku Džoa Bredlija i odbegle ljupke princeze En. Zahvaljući tome prodaja je otišla u nebo pod oblake, rezultujući sa preko 100.000 prodatih primeraka iz toskanskog pogona.

“Praznik u Rimu” na beogradski način

Upravo te iste godine, 1956, kada je “Praznik u Rimu” doživeo premijeru i postao svetski hit, prva “Vespa” pojavila se na ulicama grada Beograda. Za razliku od dvoseda sa velikog platna, ovde se radilo o “Vespi” sa prikolicom. Ključ ovog trotočkaša našao se u šaci izvesnog g. Mileta Mijatovića. Beogradski zubar iz ulice Strahinjića Bana 41 doterao je svoje ganc novo vozilo ispred Saobraćajnog odseka, a sama pojava je istog trena privukla pažnju svih prisutnih.

On je mnogobrojnim radoznalim posmatračima do tančina objašnjavao karakteristike svoje “osice”, velevši da je reč o specijalno izrađenoj italijanskoj “Vespi”, čiji motor je dovoljno snažan da poveze tri osobe ili teret od 200 kilograma.

Izlaganje je zaključio rečima da taj “Pjađo” model i dalje nije bio u potpunosti njegov. Naime, on još uvek nije imao položen vozački, pa otuda je i bio primoran da dotera svoj skuter. No, pošto se već izvesno vreme spremao, marljivo učeći za šoferski ispit, položio je. Od tog dana pa nadalje, ova “Vespa” je svakodnevno krstarila beogradskim sokacima, halapljivo grabeći poglede žitelja prestonice.