Tog leta 1938. godine, mnogo se prašine podiglo uoči Jesenjeg sajma u Beogradu. Iako organizovan tek drugu godinu zaredom, naslućivalo se da će ponovo privući veliki broj posetilaca. I prethodne jeseni su organizatori, s obzirom na uspeh manifestacije, zadovoljno trljali ruke. Sada je nestrpljenje bilo još veće, i to zahvaljujući štampanim izdanjima koja su mesecima pre toga izveštavala o novom izumu koji će publika po prvi put imati prilike da vidi - prvom televizoru u Beogradu.

„Stigla je televizija, više niko neće moći da laže!“ – ondašnji komentari novinara podgrevali su znatiželju Beograđana. Kakvo li je oduševljenje izazvala objava da će novo čudo tehnologije stići pravo u prestonicu Kraljevine Jugoslavije!

Foto: Wikipedia

I to ne bilo kakvo čudo, već jedno koje će, kako se ispostavilo, u potpunosti promeniti svet. Avgustovsko izdanje lista „Vreme“ ovaj veliki trenutak najavilo je sledećim rečima:

„Iz Holandije jedna velika firma donosi gigantsku stanicu za televiziju. To je prvi put da aparati za televiziju budu prikazani u Jugoslaviji. Aparati su već stigli u Beograd. Za vreme trajanja Sajma, Beograđani će u nekoliko kabina moći da prate rad prijemnika i otpremnika.“

Istovremeno, pripreme za premijerni televizijski prenos već su uveliko bile u toku. Putujuća kola sa spravama za emitovanje, kao i mašine montirane oko njih, mogle su se videti u paviljonu holandske firme „Filips“, nedaleko od same zgrade u kojoj se Sajam priređivao. A odmah do paviljona beše smešten i mali studio iz koga je tekao prenos za veliki paviljon. Dok je publika u paviljonu preko posebnih prijemnika mogla pratiti zabavni program, mali studio je bio opremljen isključivo najneophodnijim stvarima. U njemu su se našli samo jedan mikrofon, pozadina od tkanine braon boje i aparat sličan filmskoj kameri.

Pazi, snima se!

Dolazak televizije na „Filipsov“ štand nisu željno iščekivali samo posetioci Sajma. Nestrpljivi su bili i novinari lista „Vreme“, ali učesnici programa, tačnije članovi beogradskog pozorišta i radija. Uprkos nastupima pred velikim auditorijumom, uzbuđenje nije zaobišlo ni glumicu Blaženku Katalinić i operskog pevača Žarka Cvejića.

Nije se, dakako, moglo dozvoliti da iko pred publiku izađe nepripremljen. Stoga je uoči Sajma organizovano i probno emitovanje, a članovi beogradskog radija, obučeni u narodnu nošnju, po prvi put su se našli pred kamerama. Sve je ovo pratilo i budno oko inženjera Milosava Vasiljevića (tadašnjeg direktora Sajma), a nakon uspešno završene probe – spektakl je mogao da počne!

Foto: Vreme (Arhiva NBS)

Već je pozdravni govor inženjera Vasiljevića pri početku emitovanja bio dovoljan da ućutka sumnjičavce koji su sa podozrenjem dočekali ovo moderno sokoćalo. Tačke su se potom nizale jedna za drugom – od nastupa glumaca, preko repertoara g-đe Katalinić i g-dina Cvejića, pa sve do prenosa jednog filma iz Beča i prikaza venecijanske panorame.

Zabava je, ipak, s’ one strane kamere

Dugo iščekivani spektakl, međutim, nije mogao proći bez sporadičnih komičnih momenata. Ondašnja tehnologija, naime, zahtevala je da studio bude osvetljen opskurnim, žućkastim svetlom. Takvo osvetljenje nimalo nije laskalo izgledu prisutnih, što je izazvalo čuđenje, podsmehe, pa i pošalice na račun nepravilnosti na licima svih koji su našli učešća u ovom neobičnom eksperimentu.

Pa ipak, najviše interesovanja izazvali su nasumični komentari posetilaca:

„Šta misliš kad se ova televizija toliko usavrši da treba samo da pritisneš jedno dugme, pa da vidiš koga god hoćeš, ma gde on bio?“

A o tome koliko su Beograđani pustili mašti na volju, zaključuje se i na osnovu sledećih opaski:

„Zamisli kad ovo čudo dostigne takav stepen usavršenosti! Zar to neće moći da prepolovi moći čovekove?! I nigde ne možeš da se sakriješ, nikoga da slažeš. Odmah te i čuje i vidi. Da, u budućnosti će ljudima zaista biti teško da lažu i da se skrivaju. Sva je sreća što možda neće imati ni potrebe za to!“

Da su kojim slučajem mogli zaviriti u budućnost Televizije, mnogi bi se tada verovatno ugrizli za jezik. Do okončanja manifestacije, ovo čudo tehnologije videlo je više od 200.000 znatiželjnika, a Jesenji sajam je te godine, osim po sjajnoj atmosferi, upamćen i po rekordnom broju posetilaca iz svih krajeva Srbije.