Za jedne skandalozan, a za druge jedva dočekan – tako se mogao opisati dolazak u Beograd slavnog indijskog pesnika Rabidranata Tagora. Još se nije pošteno smirila graja povodom njegovog iskrcavanja na Železničku stanicu, a već se digao drugi oblak prašine.

Dva predavanja Tagorina na Beogradskom univerzitetu Beograđani su iščekivali kao ozebli sunce. Tako je bar delovalo po gužvi koja se stvorila, a u kojoj nisu bili samo Tagorini poštovaoci.

Ipak, incident na početku njegovog predavanja nije uspeo da u potpunosti poljulja atmosferu. Naročito su bili zadivljeni novinari „Vremena“ i „Politike“. Kada je pesnik odrecitovao svoje stihove na bengalskom jeziku, „Politika“ je o tome pisala kao o najlepšem delu večeri, navodeći da „to u stvari nije bilo recitovanje, već muzika...“.

Ovako je bengalski zvučao novinarima, pa su i oni očito bili inspirisani Tagorinom poetičnošću: „On govori nežno, toplo, s osećajem, a teškoće engleskog jezika savlađuje lakim gestovima ruku, mimikom bronzanog, ali toplog i blagog lica i sugestivnim sjajem krupnih očiju...“.

Po tome se dalo videti i da je incident s početka predavanja ipak bio neutralisan. „Veliki govornik“ – tako je Rabidranat Tagor jednoglasno nazvan od strane beogradskih reportera, a pod pero ga je uzeo i pesnik Stanislav Vinaver.

On je o Tagori pisao kao o gospodinu mirnog i tihog držanja, u čiju neobičnost se i sam uverio. Tagor, naime, nije odstupao od skromnosti, iako je proputovao bezmalo čitav svet. I u beogradskom hotelu „Palas“ se držao rutine: ustajao je u 3 časa izjutra, hvatao se zapisivanja stihova, ideja i eseja i tek kasnije započinjao dan kakav priliči važnom gostu.

A u pauzama između prepiski i razgovora sa posetiocima, stigao je da da i nekoliko intervjua – između ostalog, i kolegi-pesniku Vinaveru. Baš kao i Tagorino držanje, njegove poruke su bile jednostavne i pitke. Verovao je da pesnik mora stvarati lepe pesme i nalaziti „lepe oblike za naše misli“ – jer, tako i sam „pomaže ljudima da budu bolji“. Nije bio ni ljubitelj politizacije pisane reči, verujući da „pesnik nema političke misije, niti određenog zadatka“.

Mada je u Beogradu proveo samo dva dana, retko se videla takva vreva na ulicama, a kasnije i pred zgradom Beogradskog univerziteta. No, i prestonica je bila tek jedna od destinacija na Tagorinoj podužoj listi svetskih gradova. Sa putovanjima je, zapravo, započeo još davne 1878., a u narednih pedesetak godina proputovao je 5 kontinenata i više od 30 zemalja.

U koji god deo sveta da uperite kažiprst, verovatno nema onog koga Tagor nije obišao: od Amerike i Japana, do većine Evropskih zemalja poput Nemačke, Italije, Mađarske, Švajcarske i Danske. Nije propustio da se nađe ni u Sovjetskom Savezu i Meksiku, a u Beogradu se, nakon dva burna dana, 16. novembra 1926. ukrcao na voz za Sofiju.

A 95 godina nakon posete tadašnjoj Kraljevini, Tagora se u Beogradu našao i po drugi put – ali bez povratne karte. Njegova bista je 2021. godine otkrivena u parku Ušće, ovoga puta bez suvišne graje.


Prvi deo priče:

Rabidranat Tagor u poseti Beogradu (1): Kada zbunjeni nobelovac razbudi demonstrante