Jedan Pašić je zadužio Srbiju i Kraljevinu SHS toliko da ulice i trgovi nose njegovo ime. Drugi, njegov naslednik je potpuno marginalizovan, izbrisan iz naše istorije. Zašto?

Burno od početka

Radomir Rada Pašić, bio je prvi sin Nikole Pašića, rođen 1892. godine. Znalo se da je Rada očev mezimac, ali i da je od malena pokazivao da neće biti uzoran građanin Kraljevine pošto je tokom školovanja izbacivan redom iz svih beogradskih škola. Na kraju je, pod Nikolinim pritiskom, upisan u privatnu Zdelarovu gimnaziju. Usput, stari Pašić uspeo je tu gimnaziju da proglasi za javnu školu. I nju je mlađani Pašić završio na jedvite jade.

Posle završene gimnazije privlače ga "svetla velegrada", te se obreo u Parizu da nastavi školovanje. A liberalni Pariz tog vremena Rada shvata kao novi izazov, kao čašu šampanjca, koju on ispija naiskap. I to svakodnevno. Ulazi u čudna društva pariskog džetseta. Iako poreklom sa Balkana, mladi Pašić se lako uklopio. Sa svojim mondenskim prijateljima delio je ljubav prema raskoši i burnom život. U godinama pre Prvog svetskog rata stizale su u domovinu priče o njegovim lumperajkama i basnoslovnim sumama koje je koristio za život na "visokoj nozi". Na sve te priče, stariji Pašić je samo odmahivao rukom i podmirivao dugove - ovako ili onako. 

Veliki rat u "gradu svetlosti"

Napad na Srbiju od strane Austrougarske iznedrio je Srbe kao heroje i stradalnike. U sklopu onih prvih su bili i 1.300 kaplara, Milunka Savić i hiljade znanih i neznanih heroja. Desetine hiljada dobrovoljaca, sa svih kontinenata hitali su u otadžbinu, Srbiju. 

Na drugoj strani, jedan je hitao iz Srbije. U pitanju je bio niko drugi do Rada Pašić, sin predsednika vlade Kraljevine Srbije. Čim je dobio poziv za mobilizaciju, donosi uverenje kojim ga oslobađaju vojne obaveze. Ni rat ga ne sprečava da nastavi da živi burnim pariskim životom.

Pričalo se čak da je bio upleten u sumnjivu nabavku dragulja, vrednog čak 350 hiljada franaka, koji je kupio kod čuvenog juvelira ostavivši mu kaparu u visini 10% vrednosti nakita i adresu srpske ambasade u Parizu, kao zalog ispunjenja obaveze. Kada je već postalo izvesno da od ostatka novca nema ništa, juvelir se obratio policiji koja Pašića hapsi. Ispostaviće se da je Rada dragulj prodao, novac potrošio, a kako bi se skandal zataškao, predstavnik srpskog poslanstva Milenko Vesnić kreće u pregovore sa policijom i oštećenim. I dok je Vesnić smatrao da je red da stariji Pašić nadomesti dug svog sina, ovaj mu odgovara da račun ispostavi fondu koji su ministri i vlada imali za pokrivanje tekućih troškova i troškova reprezentacije.

U sukobu sa princem Đorđem

U međuvremenu je prošla mobilizacija, veliki bojevi i bitke. Srpska vojska u epskoj epizodi golgote pređe Prokletije, stiže na Krf, na oporavak. "Čudesno" oporavljen, u Grčkoj se pojavljuje i Rada. O tom kontrastu između mladog i bahatoh Pašića koji vozi najskluplje automobile, krstari na jahti, uživa u lagodnom životu i namučenih srpskih vojnika kolale su se razne priče. Skandal je nizao za skandalom, a stariji Pašić molio je ili naređivao da se bruka sakrije.

U svom tom ludilu koji ga prati ženi se Grkinjom, ali ne prestaje da pravi skandale. Naprotiv, ne preza ni pred kim, pa u svoju mrežu "ubacuje" i krunsku glavu, princa Đorđa Karađorđevića. Naime, u ime princa piše njegovoj sestri Jeleni, udatoj za ruskog princa Ivana Konstantinoviča, kako je na ivici egzistencije. Ona mu hitno šalje 30 hiljada franaka. U pismu koje potom šalje bratu, kneginja se čudi koliko je Srbija propala da ni prinčevske glave više nemaju novca. Princu Đorđu, zapanjenom sestrinim rečima i informacijom da je poslala novac, nije dugo trebalo da otkrije prevaru mladog Pašića. Rada priznaje krivicu i princ ga prepušta na milost oca. Pričalo se da se Đorđe tu nije zaustavio. U razgovoru sa starijim Pašićem koji je po svedočenju savremenika bio izuzetno žustar pale su teške reči, a oni skloniji traču govorili su i da je bilo čupanja brada. Bilo kako bilo, država je još jednom pokrila troškove i novac vratila princezi.

Nastaviće se...