Marijana Fejtful je svoj koncert u Beogradu otpevala bez prevelike reklame. Možda je zato i Beograđana bila samo šačica, ali za one koji su došli, svirka je pre nalikovala improvizovanoj stend ap komediji.

Poslednja ekskurzija Kralja guštera

Publiku su zabavljali duhoviti komentari i šale na račun Džima Morisona i Mika Džegera. Ipak, sporadična iznenađenja nisu zaobišla ni obezbeđenje SKC-a. Noć uoči koncerta, rokenrol pesnikinja je umesto u hotelskoj sobi prenoćila u kancelariji. Nakon toga, Stanku i Ranku, dvojici šefova obezbeđenja, preostalo je samo da prepričavaju ovu ne toliko zvaničnu posetu.

Za to vreme, Džim Morison, koga je Marijana uzela na zub radi šale, ipak se odlučio za udobnu sobu u hotelu. Bilo je to 1971., kada se sa jednim prijateljem uputio u obilazak Istočne Evrope, a dvojica avanturista se ka Beogradu zakotrljala na motociklu. Utanačili su i da na tom proputovanju odsednu u čuvenom hotelu „Metropol“.

Kralj guštera je te godine već gledao smrti u oči. Ni sam nije bio ni nalik onom „gušteru“ iz zlatnih godina „Dorsa“: onako visok i kršan, obreo se na prestoničkoj železnici, izazivajući zabrinutost jedne Beograđanke.

„E, si mi dobro, sine?“ – na stepenicama ga je presrela vremešna Ciganka koja je prodavala cveće. Kao da je slutila da nešto neće izaći na dobro, jer je Morison leta iste godine ispraćen na pariski Per Lašez.

Josip Broz, nesuđeni pi-ar rokenrola

Od svih proslavljenih imena koja su Beogradom kročili slučajno ili sa namerom, delić neformalne istorije pamti i neke koji su tih godina mogli da zasviraju, a ipak nisu. Kuriozitet je da se to (umalo) dogodilo pod pokroviteljstvom Josipa Broza, a na predlog koji je na jednom savetovanju o kulturi došao od Saveza socijalističke omladine. Malo je nedostajalo da se ovamo upute u to vreme najveći svetski bendovi, u okviru posebne turneje koju bi pokrila državna kasa.

Postojao je još jedan uslov: da svi ovi svetski bendovi budu po izboru domaćina. Ideja je bila da se omladina edukuje uz rokenrol, a u obzir su dolazili prikladni sastavi poput tada popularnih Derek i Dominos (koji su imali vrlo popularnu pesmu sa lepim imenom „Lejla“), zatim „Fri“ (sastav čiji je naziv direktno asocirao na slobodu) ili Dip Parpl (ljubičasta boja je bila najbliža crvenoj, što je SSOJ-u bilo sasvim dovoljno).

Sve je do tančina osmišljeno: u obilasku većih gradova i poprišta revolucionarne borbe, karavan bi, zašavši na poznate turističke destinacije, primamio i goste sa strane. Još interesantnije bi se ova turneja zvala „Tito’s Rock’n’Roll Review“, iliti – Titova rokenrol revija.

Međutim, ideja se pokazala izvodljivom u teoriji, ali nešto teže u praksi. Računica je, naime, pokazala da bi cela svita bendova morala da zasvira u proseku na oko 70 lokacija širom SFRJ. Engleskim menadžerima se to pokazao kao prevelik zalogaj, te je ceo poduhvat pao u vodu i pre nego što je zaživeo. Kako god bilo, u onoj paralelnoj istoriji je ostala još jedna crtica o (ne)zvaničnim posetiocima Beograda.