Knez Milan Obrenović je 3. jula 1881. godine "kraj mosta na Mokroluškoj rečici do Topčiderskog puta", nedaleko od današnjeg mosta "Gazela", srebrnim budakom zakucao klin u železnički prag i tako utemeljio Srpske državne železnice. Prvi zvižduk lokomotive začuo se 15. juna 1883. na pruzi do Zemuna. I danas u parku pored hotela Jugoslavija postoje stubovi kao spomen na zemunsku stanicu.

Oko 200 zvanica, devet vagona svrstanih u tri klase, 23. avgusta 1884. uz ondašnje domaće i strane važne goste, koje je predvodio, sada već, kralj Milan, krenuli su na put do Niša dug 243 kilometra. Putovanje je, sa zaustavljanjem na usputnim stanicama uz svečane dočeke, trajalo punih 9 časova.

Značaj Beograda kao dela Panevropskog saobraćajnog koridora

Zahvaljujući geografskom položaju ali i infrastrukturi, Beograd je jedno od najznačajnijih evropskih putnih čvorišta i prirodna veza Istoka i Zapada, Severa i Juga. Tako kroz Beogradski železnički čvor prolazi sedam glavnih međunarodnih pruga. Preko Beograda se putuje za Pariz, Istanbul, Budimpeštu, Atinu, Bukurešt, Bar.

Beogradski železnički čvor je, u isto vreme, epicenter železničke mreže Srbije ali i regiona. Beogradsk čvor čini 15 putničkih stanica, ranžirna stanica Makiš sa dnevnim kapacitetom od 600 vagona kao i tehničke putničke stanice u Zemunu i Kijevu.

Zbog izmeštanja pruge oko Kalemegdana, danas se teretni i putnički saobrćaj prema Banatu, Pančevu odvija "ispod Beograda", kroz mrežu tunela. Vračarski, tunel Karaburma, Dedinjski, Stadion, Senjak i tuneli veznih pruga čine mrežu beogradskih tunela, kao i mostovi: Novi železnički, most na stanici Karađorđev park, most preko autoputa, most u železničkoj stanici Beograd centar, most na pruzi Rakovica-Resnik, most preko autoputa Beograd - Novi Sad, drumski most u Rakovici na beogradskoj obilaznici, te mostovi između tunela Dedinje i Rasputnice.

Prilikom planiranja čvora vodilo se računa da se transport obavlja što bezbednije, kao i da se izvede što manje ukrštanja sa gradskim saobraćajem. Tako je sa tri tunela, dužine 14 km, stanica Prokop povezana sa glavnim prugama na zapadu, severu i jugu grada. Beogradska železnica će dobiti svoj krajnji izgled izgradnjom metroa i obilaznicom oko Beograda.

Posle 134. godine "A sad adio"…

Ima ona jedna stara izreka: "Šta na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš!" Kada se povede priča o beogradskoj Savamali, ova izreka znači da je prestonica dobila jedan novi simbol, a izgubila drugi. "Beograda na vodi" je taj novi, a ovaj stari simbol je izmeštanje železničkog i autobuskog saobraćajnog čvorišta, a pre svega Glavne železničke stanice iz centra grada. Zgrada Glavne železničke stanici u Beogradu, izgrađena je 1884. godine po projektu arhitekte Dragutina Milutinovića. Tada je Beograd imao 35 480 stanovnika. Bila je jedan od najupečatljivih simbola grada i u funkciji punih 134 godina.  

Milioni putnika

A za tih 134 godine milioni znanih i neznanih, kroz Beogradski železnički čvor, čiji je epicenter bila Glavna železnička stanica i infrastruktura u Savskom akvatorijumu, dolazili su i odlazili znani i neznani. Od kneževa i kneginja, preko kraljeva i kraljica, Obrenovića i Karađorđevića. Vozom je u jedinu posetu Beogradu došao i slavni Nikola Tesla.

I dan danas se prepričava da je nezaobilaznim Orijent ekspresom, početkom dvadesetog veka, u proputovanju Beograd posetio i ser Vinston Čerčil, tada mladi novinar, koji u to vreme i nije baš lepo pisao o Srbima. I nije se dobro proveo u srpskoj prestonici. Aleksandar Deroko je zapisao: "Vinston prolazi Orijent ekspresom kroz Beograd, gde voz zastaje nekoliko sati. Čerčil odluči da protegne noge i razgleda prestonicu o čijim je žiteljima tako loše pisao. U restoranu kod "Grčke kraljice" odlučuje da se osveži. Ta vest se brzo pročula. Obavešten je o tome i mladi poručnik Tankosić. Dojurio je u kafanu kao bez duše, ispsovao i išamarao nadobudnog Engleza, tako da ga je morala žandarmerija otpratiti do voza. Incident je nakon zvaničnih izvinjenja izglađen, a kasnije, zbog karijere koju je načinio Čerčil, o tome se nije smelo ni govoriti".

Doživotni predsednik Jugosavije, Josip Broz, supruga mu Jovanka i čuveni "Plavi voz" prvi put su krenuli, sedamdesetih godina prošlog veka, novoizgrađenom prugom Beograd – Bar, upravo sa perona Glavne železničke stanice. Plavi voz i danas jezdi prevozeći turiste do Vršca i Sremskih Karlovaca (do potonjeg mesta ne vozi do 2021. zbog rekonstrukcije i izgradnje drugog koloseka pruge Beograd - Novi Sad).

Glavna železnička stanica prestala je to da bude sredinom 2018. godine. Da je Momo Kapor živ pitanje je da li bi njegova legendarna rečenica bila napisana: "Svi koji dolaze da osvoje Beograd penju se uz Balkansku ulicu i svi poraženi koji ga napuštaju, spuštaju se njom". Morao bi da piše o Prokopu kao železničkoj i novobeogradskoj, još neizgrađenoj, novoj autobuskoj stanici, i pitanje je da li bi pomenute destinacije bile inspiracija Kaporu?

Ono što je sigurno je da je, izmeštanjem železničkog saobraćaja iz centra Beograda, zatvoreno je jedno poglavlje istorije srpske i beogradske železnice.