Priča o seljaku iz Kremna koji je na užičkoj pijaci vikao "Ubiše knjaza!" samo dan pre atentata na kneza Mihaila i njegovim predskazanjima u prvim decenijama 20. veka uzburkala je beogradsku javnost. Navodno je postojao je i policijski zapisnik koji je beležio ovaj događaj, a koji je misteriozno nestao. Kasnije se iz ovoga izrodila legenda o porodici proroka Tarabić i Kremanskom prorčanstvu koje do dana današnjeg puni novinske stupce.

Međutim, postoji i druga verzija  – da je cela priča oko Kremenskog proročanstva izmišljena i da nema istorijskog traga o tom događaju.

Vladavina kneza Mihaila Obrenovića

Knez Mihailo je bio mlađi sin Miloša i Ljubice Obrenović. Mladić koji je bio više naklonjen umetnosti i lepim ženama, na presto stupa posle abdikacije oca i smrti starijeg brata Milana. Njegova prva vladavina potrajaće samo tri godine – od 1839. do 1842., kada na vlast dolazi knez Aleksandar Karađorđević.

U godinama iznganstva, putuje po Evropi gde se sazreva u ozbiljnu i progresivnu ličnost, te period njegove druge vladavine od 1860. do 1868. predstavlja vreme kada Srbija stupa na evropsku scenu i napokon stiče skoro punu nezavisnost od osmanske vlasti. Ipak nezadovoljstvo u državi raste, te se njegov život i vladavina završavaju atentatom na Košutnjaku 1868. godine.

Do današnjih dana, njegova smrt do kraja nije razjašnjena. Suđenje je završeno po hitnom postupku, i iako je bilo javno, motiv i stvarni ogranizatori ubistva nikada nisu saopšteni.  Javnost obaveštena da je postojao i strani faktor koji je finansirao ubistvo knjaza, ali ništa više od toga. Ipak, počinioci su samo 40 dana po ubistvu knjaza pogubljeni na Karaburmi. Sve ovo je u godinama posle izrodilo niz teorija o tome ko je bio stvarni naručilac, da li je ubistvo voljenog kneza moglo biti sprečeno. A onda se umešala i taobloidna štampa onog vremena. 

Famozni prorok sa pijace

Jedna od popularnijih priča potiče iz 1903. godine, kada Pera Todorović, novinar, književnik, prvak Narodne radikalne stranke, u svom časopisu "Ogledi" objavljuje sledeći tekst:

U užičkom okrugu postoji selo Kremna, a kako legenda kaže, u tom selu, u prošlom veku, živeo je čovek po imenu Mateja Tarabić (ili Mitar prema nekim izvorima). U svom selu, ali i u okolnim mestima, Mateja zvani Mata je bio poznat kao čovek koji je bio miran i dobronameran, ali malo blesav. Poslepodne, 28. maja 1868. godine, Mateja je otišao u Užice i na sred užičke čaršije i naočigled svih koji su se tu zatekli, povikao punim glasom:"Haj... ljudi!... braćo!... ne dajte, ako Boga znate, ubiše nam vladaoca, ubiše nam knjaza!... Ne dajte... ne dajte, za Boga... Eno ga seku, eno ga svega jataganima iskasapiše!... Gle kako krv teče! Uh, ala je strašno!... Krv... krv... Teško nama!.. Kuku nama!.. pogibe nam knjaz Mihailo!"

U nastavku teksta, Todorović opisuje kako je ovaj događaj izazvao veliku pometnju na pijaci i okupljanje oko čoveka koji je u očiglednom nervnom rastrojstvu pričao detalje ubistva knjaza. Na scenu je stupila i policija koja ga hapsi zbog klevetanja knjaza. Ali, sve se menja dan kasnije kada iz Beograda stižu vesti o zločinu na Košutnjaku.

Nevoljni prorok je potom ispitivan kako bi se utvrdilo njegovo učešće u atentatu, ali posto su utvrdili da naoko prosti seljak nema nikakve veze sa atentatorima, pušten je na slobodu. Zanimljivo je da Todorović sve ovo navodi kao činjenicu, iako u samom tekstu ne nudi nijedan dokaz za to. Takođe, postoje naznake da ovo nije prvi put da se ova priča izrodila iz Todorovićevog pera. Naime, prema istraživanjima Voje Antonića, koji je objavio opstežnu studiju o poreklu ovih priča "Kremansko neproročanstvo: studija jedne obmane", istu priču je Todorović napisao godinu dana ranije, 1902. godine u svojom tabloidu "Male novine".

Legenda ili proročanstvo?

U narednim godinama, priča o proroku Mati, ali i ostalim prorocima iz  porodice Tarabić, širila se kao vatra po srpskim novinama. Istovremeno, počinju i da se javljaju i prvi kritičari koji izražavaju sumnju u istinitost ovih priča koje su uvek nekako poticale iz pera dvojice intrigantnih ljudi – Pere Todorovića i Čedomilja Mijatovića.

Osnovni argument koji se ističe je da se Matino proročanstvo prvi put u pominje pismenoj formi tek 35 godina posle događaja na koji se odnosi, i to baš u novinama Todorovića koji je bio poznat po svojoj živopisnoj ličnosti i sklonosti raznim porocima. S druge strane, Mijatović u svojim zapisima navodi da je pročanstvo u usmenoj formi bilo poznato i ranije, još iz vremena kralja Milana i da je kraljeva abdikacija bila, između ostalog, bila uzrokovana time što je kralj pročitao zapisnik o hapšenju Mate u kome su i druga proročanstva koja se odnose na sunovrat porodice Obrenović. Treba naglasiti da su i tajanstveni Mata, i sam Mijatović bili zakleti obrenovićevci.

Upravo je taj zapisnik još jedna od tački spoticanja. Navodno, ovaj zapisnik je bio sačinjen od strane policijske uprave Užica i odložen u fasciklu Ministarstva Unutrašnjih dela za 1868. godine. Do danas nije pronađen nijedan dokaz da je ovaj zapisnik zaista postojao ili, kako se često navodi u svedočanstvima navodnih očevidaca, sklonjen od očiju javnosti. Takođe, nijedan od autora koji tvrde da ovi pisani dokumenti postoje, nikada nije posvedočio da ih je svojim očima video.  Tu je i pitanje njegovog imena koje je bilo Mateja, Mata, ali i Miloš.

Sve u svemu, ništa ne znamo sa sigurnošću o zagonetnom vidovnjaku iz Kremana - naravno, ako je on uopšte postojao. Niko ne može ni da potvrdi ili dokaže da li su predskazanja prethodila događajima ili su ona "post festum" izmišljena. Sigurni smo jedino da postoji legenda – i to je nešto, zar ne?