U vreme kada nije bilo društvenih mreža i televizije, korzo u ulici Kneza Miloša bio je mesto na kome je večernji žagor predstavljao uvertiru za sutrašnja ogovaranja. S jedne strane šetali su momci, sa druge devojke, razmenjujući značajne poglede i sramežljive osmehe. Za to vreme bake i majke su se mrštile na svoje ćerke koje su ih držale pod rukom i komandovale im - "Gledaj pravo!" 

Kraljica i influenserka

Po dolasku na vlast, knez Mihailo je činio sve kako bi ostvario svoju ambiciju da "u Srbiju dovede Evropu". Zato je davao novac za izgradnju Narodnog pozorišta, Varošku bolnicu, uređivanje ulica i sokaka, a dukate nije štedeo ni za pravljenje velikih balova.

Međutim, korzo nije bio njegovih ruku delo. Za ovakav poduhvat bila je potrebna ženska ruka i poseban plan koji je uspela da izvede kraljica Natalija. Naime, ona je, po uzoru na svoj rodni grad Odesu, odlučila da u Beograd donese korzo i to baš u ulicu Kneza Miloša.

Još kao mlada devojka, Natalija je veoma volela da pešači. U Beograd je došla 1875. nakon što je jula iste godine obnarodovana njena veridba sa knezom Milanom Obrenovićem.

Foto: Wikipedia - Kraljica Natalija Obrenović

Praktično preko noći, Natalija je postala uzor ondašnjim ženama u prestonici – danas bi rekli prava influenserka. Odjednom, sve su počele da se takmiče koja će je bolje oponašati. Od haljina i manira, do pokreta i omiljene dvorske hrane, svaka je dama želela da usvoji što više iz života nove kraljice.

A umela je Natalija sa ljudima. Bila je ljubazna prema svima, rado bi ugostila supruge svih viđenijih ljudi u Beogradu, uspevajući pritom da se ipak drži na pristojnom odstojanju.

U to vreme Beograd je imao neku vrstu šetališta u ulici Miloša Velikog, današnjoj Kneza Miloša. Džada je počinjala kod kafane London, a zatim se, kao i danas, kotrljala naniže dok su se oko nje ređala različita ministarstva, zgrada Narodne skupštine, Vaznesenjska crkva, kasarna kneza Miloša i tako sve do Nemanjine ulice. Ovde reč ulica treba shvatiti rastegljivo. Beše tu zarpavo put sa potokom koji je lagano žuborio ka železničkoj stanici.

I od kud, baš ovde, da nikne korzo?

Glavni krivac je zapravo bila Vojna akademija na uglu sa Nemanjinom. Logično, ona je okupljala zdrave i valjane momke koje je čekala perspektivna karijera. A to ih je činilo krajnje privlačnim budućim muževima. Tako su devojke, u početku, izmišljale razne izgovore kako bi tuda prolazile baš u vreme kada su akademci dobijali dozvolu da izađu u šetnju.

Kada je došla u Beograd, kraljica Natalija se raspitala gde se mladi "okupljaju", a nakon što je prikupila brojne pratioce, napravila je lukav plan kako da u ulici Kneza Miloša napravi korzo.

Plan je imao tri koraka i kraljica je svaki savršeno sprovela u delo.

Prvo se, jedno vreme, tuda redovno vozila fijakerom. Gotovo svakog dana u tempirano vreme. Kada je bila sigurna da je čaršija dobro upoznata sa time da je baš u ovoj ulici mogu videti, Natalija je odlučila da je vreme za sledeći korak – šetnju.

Za kratko vreme sva beogradska gospoda i njihove supruge znale su za njen novi hobi. Tako svi počeše da dolaze i štrapaciraju ulicom Kneza Miloša.

Ali, da bi postala pravi korzo, bila je potrebna još jedna, možda presudna stvar.

Kraljica Natalija je bila provodadžija i glavni odgovorni za prvu ljubav na beogradskom korzou. Naime, desilo se da je kraljica šetajući niz Kneza Miloša ugledala na jednoj kapiji veoma lepo devojče. Bila je to mlada Stevka, sirotica iz Smedereva. Odmah ju je bezercovala za svog dvorskog terziju, Jovu Gagića iz Valjeva, dobrog čoveka, ali u poodmaklim godinama. Jova i Stevka se već na prvi pogled dopadoše jedno drugom pa je sve brzo bi svršeno brakom.

Nakon ovog događaja, svaka je devojka imala probuđenu nadu da će baš tu, na prvom beogradskom korzou u ulici Kneza Miloša, pronaći budućeg muža, a momci supruge.

Foto: Photobucket / reljabgd - Stara zgrada Vojne akademije u Kneza Miloša

Šetnja da bi te videli i bili viđeni

Tako bi, i staro i mlado, čim bi posvršavali sa dnevnim poslovima, od kasnog popodneva do rane večeri, šetali korzoom. Devojke su šetale u pratnji neke starije tektke, rođake, pouzdane služavke ili guvernante, a momci u grupicama sa svojim prijateljima, kako bi čuvali strah jedan drugome.

Ulica je bila sa dugačkom alejom zasađenih jablanova, pa iako se hodalo uzbrdo-nizbrdo, šetnja beše prijatna.

Devojke su oblačile najlepše haljine kako bi bile primećene, a dolazile su i čitave porodice sa umivenom i opeglanom decom, čak i sa starijim roditeljima koji su nosili starinska odela i štapove. Tokom šetnje, bio je običaj da se zastane, skine šešir i pozdravi poznata osoba uz neobavezno razmenjivanje nekoliko reči.

S druge strane, svako nedolično ponašanje, raskošna haljina pa i predugo zagledanje, sutradan bi postajali sočni trač o kome je brujala čaršija.

Momci su se takođe doterivali za korzo, pokušavajući da pariraju akademcima koji su u svojim uniformama i uglancanim čizmama ponosno paradirali šetalištem. Ali, i oni su imali na koga da budu ljubomorni. Najviše ženskih uzdaha, devojačkih, ali i damskih, izazivali su lepi oficiri koji su na svojim konjima paradirali sredinom ulice.

Dakako, niz korzo bi se često spustila i kraljica Natalija. Šetala bi ispod jablanova, okružena dvorskim damama i beogradskim gospođama. I tada bi, kada se pojavi, kao po komandi sve stalo. Gospoda su izlazila iz fijakera, muškarci da se poklone i skinu cilinder pred kraljicom, a dame da pred njom naprave reverans i nastave šetnju pešice kao i kraljica.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - Ulica Miloša Velikog početkom 20. veka

Ulica za elitu

Kako se korzo razvijao, tako je i sama ulica Kneza Miloša postajala sve otmenija. Prvo je ugledna i bogata porodica Cukića u njoj podigla kuću, a potom i general Bogićević, inače blizak rođak kralja, a zatim i mnogi drugi poznati ljudi.

Čak je i prva električna sijalica u Beogradu zasijala na korzou 1880. i to baš na mestu gde je danas zgrada Elektrodistribucije. Tada je tu bila kafana koju je držao jedan Šapčanin, kome je sijalica bila pravi mamac za goste koji su želeli da vide to "čudo tehnike".

Interesovanje za korzo u ulici Kneza Miloša počelo je polako da bledi nakon što su se pojavili tramvaji.

Pruga koja je vodila do Topčidera postavljena je baš kroz korzo i otvorena 1894. godine, a ovom tramvajskom linijom, zar je iko sumnjao, obožavala je da se vozi i kraljica Natalija sa svojim sinom Sašom, budućim kraljem.

Tramvaj i korzo nisu nikako mogli zajedno. Dok su tramvajska kola vukli konji, još je i bilo neke nade, ali nakon što je uveden električni tramvaj, postojala je velika opasnost da će nekoga pregaziti, a i podizao je previše buke što nije bilo po volji šetačima. Tako je korzo zauvek preseljen u Knez Mihailovu ulicu.