Beograd se, početkom 20. veka, po ko zna koji put našao u ulozi pograničnog grada prema sili sa pretenzijama prema Balkanskom poluostrvu. Austrija i Nemačka su samo tražile povod da napadnu Srbiju. Nakon što je Gavrilo Princip 28. juna 1914. godine u Sarajevu izvršio atentat na austro-ugarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda, Austrija je napala Srbiju i time je započet jedan od najvećih ratnih sukoba u istoriji.

Prvi svetski rat

Nakon četvoromesečnog bombardovanja, austrijska vojska je 2. decembra 1914. godine ušla u Beograd. Međutim, pretrpevši težak poraz u Kolubarskoj bici, okupator je bio prinuđen da se iz srpske prestonice povuče već posle dve nedelje.

Novi talas austrijskih napada na Beograd usledio je oktobra 1915. godine. Posle žestoke sedmodnevne bitke tokom koje je pretrpela ogromne gubitke, predvođena feldmaršalom Mekenzenom, austrijska vojska je zauzela Beograd i naredne tri godine gospodarila njime. Srpska vojska je tek posle proboja Solunskog fronta uspela da oslobodi Beograd. Učinila je to 1. novembra 1918. godine.

Tokom Prvog svetskog rata, Srbija je izgubila bezmalo trećinu stanovništva, a Beograd je među gradovima koji su najviše stradali. Nakon ratnih razaranja, iz kojih je izašao kao prestonica novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd je doživeo brz razvoj i značajnu modernizaciju. Grad se naglo širio i ubrzano gradio svoj moderni, evropski izgled. U to doba, Zemun postaje sastavni deo Beograda. Zdanje Aerodroma je otvoreno 1927. godine, a dve godine kasnije sa radom počinje i Radio Beograd. U četvrtoj deceniji 20. veka, Beograd je dobio Most kralja Aleksandra i Pančevački most, a tih godina je otvoren i Beogradski sajam. Broj stanovnika se drastično uvećavao iz godine u godinu.

Drugi svetski rat

Međutim, ubrzo nakon atentata na kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju 1934. godine, nad Beogradom se nadvilo novo zlo – fašizam. U tadašnjoj Jugoslaviji jačale su političke struje simpatizera Hitlera i Musolinija, što je dovelo do sklapanja saveza sa silama osovine.

Svega dva dana nakon pristupanja Trojnom paktu, 27. marta 1941. godine u Beogradu dolazi do državnog udara i masovnih narodnih demonstracija protiv Pakta sa nacistima. Ovi događaji odredili su dalju sudbinu Beograda, ali i čitavog naroda. Već 6. aprila beogradsko nebo su zamračili Hitlerovi avioni.

Tokom strahovitog bombardovanja Beograda poginulo je i ranjeno na hiljade ljudi, a sam grad je razoren. Hiljade zgrada su uništene ili oštećene. Narodna bibilioteka je u potpunosti spaljena, čime su brojna kulturna blaga zauvek izgubljena.

Nemačke snage su zauzele Beograd već 12. aprila i time je započela četvorogodišnja agonija Beograda. Posebno mračne tačke okupiranog Beograda bili su koncentracioni logori na Banjici i Sajmištu, kao i strelište u Jajincima. Desetine hiljada ljudi, uglavnom Jevreja, Srba i Roma, pogubljeno je na ovim stratištima.

Nakon teških patnji koje je preživeo pod nacističkom okupacijom, Beograd je žestoko stradao i prilikom savezničkog bombardovanja s jeseni 1944. godine. Tom prilikom život je izgubilo preko hiljadu ljudi, a Beograd je ostao bez svih svojih mostova na Savi i Dunavu, kao i bez mnogih zgrada.

Beograd su od okupatora 20. oktobra 1944. godine oslobodile snage Narodnooslobidilačke vojske Jugoslavije i Crvene Armije.

Posleratni Beograd

Nakon četvorogodišnjeg bezumlja, tokom kojeg je izgubio oko 50.000 svojih žitelja i pretrpeo strahotna razaranja, Beograd je lagano počeo da se podiže iz pepela. Obnavljaju se porušeni i grade novi objekti, radi se na izgradnji industrijskih kapaciteta i saobraćajnica, razvijaju se kulturne i prosvetne institucije. Beograd je 29. novembra 1945. godine postao prestonica Federativne narodne republike Jugoslavije.

U decenijama vladavine Josipa Broza Tita, Beograd je postao značajan međunarodni politički, kulturni, sportski i privredni centar. U njemu su održavani važni međunarodni politički skupovi, kao i brojne sportske i kulturne manifestacije. Omladinske radne brigade započinju izgradnju Novog Beograda 1948. godine. Redovno emitovanje TV Beograd počelo je 1958 godine. Prvi BITEF je održan 1967, a FEST 1971. godine. Istih godina su izgrađene i palata Beograd i most Gazela.

Sa smrću Josipa Broza Tita 1980. godine, Jugoslavija je počela da tone u sve dublju krizu, koja je na kraju rezultirala raspadom države 1991. godine.

Od 1992. godine Beograd je bio prestonica SR Jugoslavije, koju su činile Republika Srbija i Republika Crna Gora. Krajem 20. veka, Beograd su učestalo potresali nemiri izazvani borbom opozicije protiv režima Slobodana Miloševića.

NATO bombardovanje

Tokom 20. veka Beograd je već tri puta bio bombardovan, a onda su se, pred sam kraj stoleća, beogradskim ulicama ponovo zaorile sirene koje upozoravaju na vazdušnu opasnost. Tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju, koja je trajala 78 dana, ovaj zlokoban zvuk čuo se gotovo svakodnevno. Nažalost, taj zvuk nije bio najgori.

Eksplozije su odjekivale uglavnom po prigradskim naseljima, pre svega po Rakovici i Batajnici, ali ni uži centar grada nije bio pošteđen. Avalski toranj, zgrade Generalštaba, Ministarstva odbrane, republičkog i saveznog MUP - a, Centralnog komiteta (današnji poslovni centar Ušće), RTS - a, kao i zgrada kineske ambasade samo neki su od ciljeva na koje su se NATO bombe sručile. Nažalost, bombardovanje je odnelo mnoge ljudske živote. O broju stradalih tokom NATO agresije i dalje se vode polemike.

Nakon Petooktobarske revolucije 2000. godine i smene režima Slobodana Miloševića, Beograd je sa velikim optimizmom dočekao 21. vek.

Foto: Pavle Kaplanec