Njegovo ime u Beogradu nose jedna čuveno kulturno umetničko društvo, jedna ulica, jedan spomenik u parku "Manjež" i jedna škola. Gotovo neverovatan podatak ako se zna da je živeo tek 19 godina. Nije bio ni vladar, ni sin bogataša, njegovo delo nije promenilo tok istorije, pa ipak je bio značajan. Ko je uopšte taj Kosta Abrašević?

Kratka a burna biografija

Dečak koji će izrasti u rodonačelnika prolterske proze u Srbiji rođen je 1879. godine na dalekom Jugu. Otac Neum Hristić, Makedonac, bio je oženjen Sotirom, Grkinjom sa kojom je u Neumu dobio sina Kostu. U rodom mestu, mladi i vispreni Kosta završava tri razreda grčke škole, te školovanje nastavlja u Šapcu u koji se porodica seli kada je imao samo devet godina. Šabac je u to vreme bio živo i razvijeno mesto, prvo u mnogo čemu, a zbog svog evropskog šarma nosio je naziv "Mali Pariz". Zato i ne treba da čudi što se Neum, trgovac po zanimanju odlučio na seobu sa jednog na drugi kraj Balkana. 

Upravo zbog svog naprednog statusa, koji ponajviše može da zahvali Jevremu Obrenoviću, Šabac je bio na glasu i po dobrim školama i biblioteci. Upravo je u njoj mladi Kosta upijao ideje koje su za to vreme bile i te kako opasne. Srčani mladić bio je jedan od onih buntovnih, nepokolebljivih, nepotkupljivih koje je nepravda pekla. A Srbija na prelazu vekova je upravo bila takvo mesto. Razvoj industrije doneo je i novi talas raslovljavanja, seljaci su po ko zna koji put za vratom osetili čizmu poreznika koji su nemilosrdno špartali kako bi napunili uvek praznu državnu kasu. Pronevere, bahaćenje, politička nestabilnost i očigledna otimačina, bile su plodno tlo na kome su cvetale ideje Svetozara Markovića. U njima su gimnazijalci i studenti videli spas i put kojima potlačeni treba da idu. 

Zato ne treba ni da čudi da je Kosta, sada već Abrašević, ime koje je dobio po očevom nadimku Abraš (pirgavi), bio jedan od vođa mladih socijalista u šabačkoj gimnaziji. Još uvek golobradi, ali duhovno zreli mladić piše stihove svoje čuvene pesme "Crvena":

Crvena je krvca što kipi u nama;
Crvena je munja što oblak prolama,
Crveno je nebo kad se zorom smije,
Crven nam je barjak, što se gordo vije,
Crvena je mržnja u našim grudima,
Pa i gnev je crven što nas obuzima.
O, tirani, čujte — ne treba vam kriti —
I osveta naša crvena će biti.

U to vreme sa grupom prijatelja pokreće i dva časopisa koja su se bavili temama onoga što se danas moderno zovu "ljudska prava", a tada socijalističke ideje. Jedan se zvao "Omirov venac", dok je drugi bio satiričnog sadržaja i nosio prigodno ime "Grbonja". Pošto nisu imali sredstava za štampanje časopisa, prepisivali su ih ručno u nekoliko primeraka, koji su zatim prenošeni iz ruke u ruku i sa velikim uzbuđenjem iščitavani. 

Zaustavljen u koraku

Mada je sa književno-društveno strane njegov život bio ispunjen uzbuđenjima, zdravlje mladog Abraševića počelo je rano da popušta. Nikada nije završio gimnaziju koju zbog bolesti napušta posle završenog šestog razreda. Ipak, to ga ne sprečava da i dalje upija svaku knjigu i članak koji mu dopadnu ruku, a i sam piše borbene pesme koje izlaze u socijalističkim magazinima. Iz bolesničke postelje u Šapcu i Banji Koviljači, u kojoj se više puta lečio, piše i prevoda nemačkih socijalnih pesnika. Neki čak tvrde da kako mu se život gasio, tako je njegov pesnički kapacitet rastao. 

Da se zaista radi o kvalitetnom piscu, govori i činjenica da je alfa i omega savremene srpske književnosti, čovek zbog čijeg su (možda i pogrešnog?) suda neki od starih pisaca gotovo potpuno iščezli, Jovan Skerlić pisao pohvalno o Abraševićevoj poeziji, sa žalom što zbog njegove prerane smrti nije uspela da dostigne svoj puni potencijal. Naime, izmučen teškom tuberkulozom, Kosta Abrašević umire 1898. godine u Šapcu. 

Mada Abraševićevo pero više nije pisalo nove pozive na bunt, njegova poezija nastavlja da živi. Zahvaljujući grupi srednjoškolaca 1903. godine izlazi njegova prva i jedina zbirka pesama. U narednim godinama, doživeće veliki uspeh i više puta će biti preštampavana. Takođe, dve godine kasnije u Beogradu osnovana je Samostalna radnička umetnička grupa "Abrašević", koja i dan danas postoji pod imenom Kulturno umetničko društvo "Abrašević" i slovi za jednu od najznačajnijih kulturnih institucija kroz sve države do sada - sve tri Jugoslavije i obe Srbije.