Doktor Eduard Mihel bio je jedan od najobrazovanijih lekara svog vremena i začetnik patologije, sudske medicine i mikrobiologije u Srbiji.  Zaslužan je za sprovođenje vakcinacije protiv kolere, a u istoriji je ostao upamćen i kao doktor koji je radio obdukciju Drage Mašin.

Uvek najbolji 

Eduard Mihel rođen je 24. juna 1864. godine u Rihnovu u Češkoj. Iako je njegova porodica živela u Beogradu pretpostavlja se da su imali više poverenja u stručnost čeških lekara čim je njegova majka otišla toliko daleko kako bi se porodila. Postoje podaci da se školovao u Beogradu i u rodnom gradu, a medicinu je završio u Beču 1889. godine.

Iako je, kao vredan i perspektivan student i poliglota, imao mogućnost da svoju karijeru nastavi u Beču, mladi doktor Eduard je, kao i mnogi velikani srpske medicine, odlučio da se vrati u Beograd kako bi unapredio zdravstveni sistem zemlji u kojoj je živeo.

Po povratku prima srpsko državljanstvo i dobija svoj prvi posao kao lekarski pomoćnik na odeljenju hirurgije Varoške bolnice na Paliluli u ulici Džordža Vašingtona broj 19. Načelnik ovog odeljenja, u to vreme, bio je čuveni doktor Vojislav Subotić. Na ovoj klinici otpočelo je prijateljstvo, poštovanje i saradnja ova dva lekara koje će trajati celog njihovog života. Nakon godinu dana, doktor Eduard odlazi na Odeljenje za unutrašnje bolesti, pod okrilje doktora Svetislava Atanasijevića. I ovde dobija sve pohvale i najviše ocene, a ubrzo posle toga postavljen je na mesto opštinskog lekara u Beogradu.

Život u visokom društvu

Doktor Eduard Mihael, iako još mlad, brzo se uspinje na društvenoj lestvici. Kao jedan od najobrazovanijih i najkulturnijih ljudi Beograda, počinje da se druži sa istaknutim intelektualcima, političarima, naučnicima i umetnicima. Bio je rado viđen gost prestoničkih večera i prijema na kojima se diskutovalo o politici ili umetnosti.

Njegova izabranica, Olga Kumanudi-Stanišić, takođe je bila iz ovih krugova. Par je ubrzo kupio kuću u Knez Mihajlovoj, u blizini Kalemegdanskog parka. Inače, baš na ovom mestu kasnije će se nalaziti restoran Grčka kraljica. Par je imao samo jednu ćerku koja se kasnije udala za nekog Francuza i odselila iz Srbije. Od tada joj se gubi svaki trag.

Patolog bez mane

Srbija onog vremena bila je u zanosu razvoja tako da je stručnih kadrova stalno nedostajalo. Tako se osećala velika potreba i za lekarom specijalistom iz oblasti patologije i sudske medicine. Zbog toga je, na sastanku Srpskog lekarskog društva, doktor Vojislav Subotić predložio da se jedan od lekara pošalje na specijalizaciju iz patološke anatomije, patološke histologije, sudske medicine i bakteriologije. Izbor je ubrzo pao na doktora Eduarda Mihela koji po znanje odlazi prvo u Beč, potom u Frajburg, pa u Pariz. Odmah po povratku sa usavršavanja, doktor Mihel dobija nameštenje kao glavni stručni prosektor Vojne i Varoške bolnice.

Ukazom kralja Aleksandra Obrenovića, doktor Eduard Mihel postavljen je za referenta za javnu higijenu Sanitetskog odeljenja pri Ministarstvu unutrašnjih poslova. Sa ove pozicije bavio se poboljšanjem higijenskih uslova u Srbiji, ali i epidemiološkim praćenjem i borbom protiv zaraznih bolesti, a najviše kolere.

U svom radu u domenu patologije i sudske medicine, redovno je izlagao različite prikaze patoloških slučajeva sa kojima se susretao. Bilo je tu najrazličitijih bolesti koje su mahom dovele do smrtnog ishoda. Sve ovo imalo je velikog uticaja na povećanje obima znanja srpskih lekara i članova Srpskog lekarskog društva pred kojima su ovi slučajevi prikazivani i, potom, diskutovani.

Doktor Edvard Mihel bio je veliki zaljubljenik u sudsku medicinu i patologiju te je, 1898. godine, u Prosekturi Opšte državne bolnice, počeo da prikuplja različite preparate i osniva sudsko-medicinsku zbirku. Ona je kasnije preseljena na Institut za sudsku medicinu. Njen osnivač, doktor Milovan Milovanović, nastavio je sa prikupljanjem različitih istorijski i medicinski važnih uzoraka, a ova zbirka i danas postoji na ovom institutu.

Osnivanje Medicinskog fakulteta u Beogradu

Kao jedan od najcenjenijih lekara i velikih stručnjaka svog vremena, zajedno sa doktorom Milanom Jovanovićem Batutom i doktorom Milanom Radovanovićem bio je član komisije koja je trebalo da proceni koliko novca je potrebno da bi se osnovao medicinski fakultet u Beogradu. Njih trojica obišla su medicinske fakultete u više evropskih gradova kako bi utvrdili na koji način ove institucije rade i šta je sve neophodno kako bi se organizovalo otvaranje ovakve obrazovne ustanove u Srbiji. Nakon povratka, ovi veliki lekari podneli su referat koji je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Stojan Protić, odobrio. Tako je krajem maja 1914. godine doneto rešenje o osnivanju Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Doktor Vojislav Subbotić želeo je da doktor Eduard Mihel bude osnivač i prvi predavač na Katedri za patološku anatomiju i sudsku medicinu. Nažalost, doktor Mihel preminuo je pre nego što je dobio priliku da održi svoj prvi čas.

Etika pre svega

Doktor Mihel je, gotovo od početka svog lekarskog rada, uključivan u donošenje različitih odluka u vezi organizacije lekarske službe u Beogradu. Tako je, u jednom trenutku, došlo do potrebe za osnivanjem noćne lekarske službe u glavnom gradu. Zajedno sa kolegom doktorom Milanom Radovanovićem napisao je predlog kako bi taj vid celonoćne lekarske pomoći trebalo da izgleda. Njihov predlog prihvaćen je na sastanku Srpskog lekarskog društva prihvaćen. Ubrzo je ovaj predlog poslat Predsedništvu opštine varoši Beograda i svim lekarima. Pored toga, doktori su pitani da li pristaju da se prihvate noćnog dežurstva prema dostavljenom predlogu. Ova inicijativa može se smatrati začetkom organizovanja hitne medicinske pomoći u Beogradu.

Doktor Mihel imao je jako visoke zahteve u vezi medicinskog usavršavanja i moralnih i etičkih kvaliteta. Rekao je da „lekari treba da dignu svoj ugled usavršavajući se ne samo naučno nego i etički“. Takođe se zalagao za organizovanje posebne ustanove lekarske komore koja bi  se bavila etičkim prekršajima koje je obuhvataju nijedan od postojećih zakona. Naveo je i da se postojeći Sud časti pokazao kao neproduktivan. Smatrao je da bi u novi sanitetski zakon trebalo uneti i odredbu o „ustanovi lekarske komore koja bi imala disciplinsku vlast na osnovu zakona“.

Doktor Mihel je bio ispred svog vremena i što se tiče isticanja žena kao lekara. Naime, zalagao se za punu ravnopravnost žena lekara. Tražio je da se „prizna ženskinju-lekaru jednakost i prava i dužnosti“.

Vakcina protiv kolere 

Primanjem srpskog državljanstva, doktor Mihel postao imao je vojnu obavezu prema svojoj domovini. Kako su se ubrzo nizali Balkanski ratovi, on je učestvovao u sva tri. Posle prvog je unapređen u čin sanitetskog majora. Doktor Eduard Mihel bio je pozvan da iznese svoje mišljenje o vakcinaciji protiv kolere koja je kosila srpske vojnike. On je dao pozitivno mišljenje te je komisija izradila „uputstvo za vakcinaciju u srpskoj vojsci“. 

Kraljev lekar

Kralj Aleksandar Obrenović je, 1897. godine, imenovao doktora Mihela za svog ličnog lekara. Ovu dužnost napustio je tri godine kasnije, a kao razlog naveo je medicinske probleme.

Zapravo, doktor Eduard bio je protiv kraljeve odluke da se oženi Dragom Mašin i nije želeo da bude kralju i njegovoj ženi na „zvonce“. Ipak, kako to često biva, on će još jednom pružiti kraljevskoj porodici svoje medicinsko znanje. Naime, nakon Majskog prevrata i ubistva kralja Aleksandra Obrenovića i njegove supruge Drage Mašin, doktor Mihel bio je obducent ovog kraljevskog para. Neki tvrde da je obdukciju izvršio nad oboje, a neki podaci ukazuju na to da je pod njegovim skalpelom bila samo Draga Mašin tako da je on bio osoba koja je u medicinskom izveštaju posvedočila na kako stravičan način je skončala srpska kraljica.

Život za ranjenike

Kada je počeo Prvi svetski rat doktor Eduard Mihel rado je prihvatio svoju vojnu dužnost i uputio se ka vojnim bolnicama kako bi lečio ranjenike koji su pristizali sa fronta. Bio je postavljen za upravnika i lekara vojne bolnice u Smederevskoj Palanci. I pored svih mera predostrožnosti i pokušavanja podizanja higijenskih uslova na viši nivo, pegavi tifus harao je po rovovima, na frontu i u vojnim bolnicama. Požrtvovani doktor Mihel brinuo se o svakom pacijentu bez obzira na prirodu njegove bolesti. Na kraju je i sam oboleo od ove teške zarazne bolesti. Doktor Edvard Mihel preminuo je 24. marta 1915. godine u Rezervnoj bolnici u Smederevskoj Palanci.