U čast velikoj doktorki dr Elzi Inglis, Edinburški komitet škotskih žena odlučio je da, u znak sećanja na nju, njenu ljubav i nesebično pomaganje Srbiji u Prvom svetskom ratu, u Beogradu podigne memorijalnu bolnicu koja će nositi njeno ime. Danas je ta bolnica deo KBC "Dr Dragiša Mišović”.

Dr Elzi Inglis 

Elzi Inglis rođena je 16. avgusta 1864. godine u Indiji. Njen otac je bio glavni komesar kolonijalne uprave u Laknou. Roditelji su shvatali da je važno da se devojčiva obrazuje te je mala Elzi školovala privatno kod najboljih učitelja. Po povratku u Edinburg, Elzi se 1886. godine upisuje na Edinburšku žensku školu medicine. Međutim usled nesuglasica sa beskompromisnim načinom rada ove ustanove, buduća doktorka studije nastavlja u Glazgovu. Godine 1892. dobija zvanje lekara i počinje da radi u Novoj ženskoj bolnici u Londonu, a nakon toga i u porodilištu u Dablinu. Doktorka Inglis biva duboko pogođena veoma lošim tretmanom žena kao pacijenata u bolnicama, naročito ako su bile siromašne.

Već nakon dve godine vrednog rada, naoružana znanjem koje je stekla u velikim i renomiranim bolnicama, mlada Elzi vraća se u Edinburg. Rešena da promeni položaj žena dr Inglis otvara privatnu ordinaciju i porodilište za siromašne ali i centar za školovanje i pomoć babica. U isto vreme radi i kao savetniva u Bolnici za majku i dete u Brentsfildu. Posle nekog vremena njeno porodilište i ustanova za babice spajaju se sa ovom bolnicom.

Brižna i darežljiva doktorka često je otpisivala dugove svojih pacijentkinja, a povremeno bi svojim pacijentkinjama plaćala i oporavak na moru.

Žene nisu slabiji pol

Po izbijanju Prvog svetskog rata, doktorka Elzi odmah je uvidela da njena znanja i veštine mogu imati veliku ulogu u zbrinjavanju ranjenika. Kao suosnivač i aktivni član Škotske federacije žena sufražetkinja, videla je priliku za razbijanje stereotipa u kojem bi žene trebalo da sede kod kuće i ratne igre prepuste muškarcima. Doktorka je verovala da istovremeno može da pomogne u lečenju i zbrinjavanju ranjenika ali i da pokaže koliko su žene zaista sposobne.

Foto: Wikipedia/ Capital Collection catalogue - dr Elzi Inglis sa sestrama u Bolnici škotskih žena za službu u inostranstvu tokom Prvog svetskog rata

Bolnice škotskih žena za službu u inostranstvu

Doktorka Inglis oformila je žensku bolnicu i uputila se pravo u Ministarstvo rata u Londonu. Ponudila im je već gotovu bolnicu, visoko obučeno i obrazovano žensko osoblje, svi željni da pomognu. Takođe, Elzi je sakupila i novac za uniforme, opremu i sve što je bilo neophodno za uspešan rad bolnice. Sve to je uspela da prikupi uglavnom preko svojih poznanstava iz zajednice sufražetkinja.

Rečenica koja ju je dočekala u Ministarstvu rata ostavila je sposobnu doktorku u potpunom šoku. Naime, rečeno joj je: "Draga damo, idite kući i ne radite ništa”.

Hrabra doktorku ovo nije zaustavilo. Ustala je i otišla da svoje usluge i pomoć ponudi saveznicima koji su je oberučke prihvatili.

"Mi organizujemo žene doktore, medicinske sestre i tehničare. Šaljemo svoje ekipe gde god su poželjni. Potreba je toliko velika i strašna da nema vremena da se natežemo oko toga ko će da obavlja posao.”

Na prvoj liniji fronta

Od preko 1500 zaposlenih u Škotskoj ženskoj bolnici samo 20 od njih bili su muškarci. Žene nisu bile samo lekari, hirurzi ili medicinske sestre već i vozači ambulantnih kola, kuvari i ostalo nemedicinsko osoblje.

Svoj rad započele su i mestu Kale – morskoj luci na severu francuske, pomažući belgijskim vojnicima. Međutim, potreba za medicinskom pomoći rasla je velikom brzinom te je dr Elzi Inglis oformila 17 bolnica širom Evrope – u Makedoniji, Grčkoj, Rumuniji, Srbiji i Rusiji. Pored toga osnovala je i veliki broj pridruženih bolnica i ambulanti za hitnu medicinsku pomoć koji su bili raspoređeni i na prvim linijama i Istočnog i Zapadnog fronta. Bez obzira koliko su okolnosti bile teške i opasne, jedinice doktorke Inglis uvek su bile spremne da pruže medicinsku pomoć svima kojima je ona bila neophodna.

Foto: Wikipedia / Ванилица - Spomen-česma "Crkvenac" u Mladenovcu posvećena dr Elzi Inglis

Škotska srpska majka

Doktorka Elzi došla je sama u Srbiju 1915. godine i to u trenutku kada epidemija tifusa hara našom zemljom. Početkom godine osniva prvu ratnu bolnicu. Brzo se vezala za srpski narod, osećajući njihov bol i patnju. Zvala nas je "moji voljeni Srbi”. U novembru 1915. godine u Kruševcu biva zarobljena. To je nije nimalo uplašilo, te hrabra doktorka, zajedno sa svojim osobljem, odbija da napusti bolnicu u kojoj je lečeno preko 900 ranjenika, i povuče se sa srpskom vojskom.

I pored svega dr. Inglis pružala je medicinsku pomoć ne samo srpskom narodu već i vojskama koje su okupirale našu zemlju.

Nažalost, dok se, tokom Velikog rata, borila za druge i patila sa njima, vredna doktorka vodila je i veliku ličnu borbu, u potaji, daleko od očiju drugih. Dobila je rak. I dok se uspešno borila za zdravlje drugih, njeno je propadalo. Doktorka Elzi i njena armija žena spasile su nebrojene živote.

Godine 1917. nakon dugog puta kući u Škotsku, stanje požrtvovane lekarke naglo se pogoršalo. Samo dan nakon što je kročila u domovinu, velika doktorka je preminula.

U svom životu, doktorka Elzi je imala nemerljiv uticaj na ljude oko sebe. Svojim nesebičnim zalaganjem uspela je da spasi mnogo života, da organizuje celu armiju koja će, usred rata, biti u službi zdravlja i života, da značajno poboljša bolničke uslove za žene i da dokaže da "slabiji pol” nikako nije slabiji već izrazito jak i sposoban.

Doktorka Elzi Inglis bila je prva žena koja je odlikovana najvišim srpskim odlikovanjem – Ordenom belog orla. Pored toga, zakićena je i ordenom Svetog Save.