Pored one zvanične istorije, zapisane u prašnjavim knjigama, Beograd ima i onu drugu, nezvaničnu, sačuvanu u pričama, sećanjima, krošnjama drveća, pločnicima, pesmama, porukama ispisanim na zidovima ili  u receptima naših baka i prabaka. A deo ove potonje, slatke istorije, bio je Karlo Perolo, poslastičar, Italijan u Beogradu i još ponešto.

Srpski "Garibaldi"

Karlo Perolo rođen je 30-ih godina XIX veka, verovatno u Sijeni. Njegov put do Beograda, kao i školovanje, danas su nepoznanica. Neki smatraju da je iz domovine pobegao zbog svoje podrške revolucionaru Đuzepeu Garibaldiju, pa otud i nadimak koji je kasnije stekao. U Beogradu ga zatičemo 1862. godine kao kuvara italijanskog konzula Skovasa, kada u istoriju grada uleće na velika vrata uz par pucnjeva i jednim ustankom. Naime, upravo je Perolo bio svedok koji je pod zakletvom svedočio da su čitav događaj kod Čukur česme zakuvali Turci. U njegovoj verziji događaja, pak, ne spominje se ubistvo (ili ranjavanje) dečaka Save Petkovića, već samo ranjavanje jednog srpskog i jednog turskog vojnika. Ono na čemu je u svom svedočenju insistirao, bilo je da sukob nije bio izazvan od strane srpskih žandarma, koji su, prema njegovim rečima, čak i pokušali da umire Turke i spreče dalje krvoproliće. Nije pomogao ni pokušaj mita od strane turskog izlaslanika, Perolo je bio odlučan – Srbi nisu bili krivi.

Posle ovog događaja, Perolo se trajno nastanjuje u Beogradu i postaje zakupac "Kneževe pivare", koja se nalazila na uglu današnjih ulica Admirala Geprata i Balkanske. Takođe, jedno vreme je radio kao pomoćnik dvorskog kuvara kneza Mihaila. Njegova specijalnost bile su pre svega poslastice, a posebno torte po kojima je bio čuven. 

Grafika: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković"/ "Male novine" 

Slatke i slane delicije kod Perola

Angažman simpatičnog Italijana na dvoru nije dugo potrajao. Prvo otvara radnju na uglu Knez Mihailove i današnje Sremske ulice, a potom uzima u zakup i kafanu "Hajduk Veljko", koja se nalazila u produžetku. Sama radnja bila je nešto novo, nesvakidašnje i poprilično čudno za ne toliko prefinjena nepca starih Beograđana. U delu koji je bio i poslastičarnica, mogli ste da nađete torte i slatkiše ukrašene prefinjenim šećernim ukrasima, filovane najboljim kremama i čokolade na kojima bi mogli da pozavide i belgijski majstori. O njegovom ugledu govori i to da se u biografijama poznatijih Beograđana može naći i da im je slatkiše na kućnu adresu "isporučivao lično Perolo".

Drugi deo radnje bio je delikatesna radnja, pa se u jednom od oglasa navodi da u njoj možete naći i: "madžarske" salame, praške šunke, ruski ajvar (kavijar), raznog stranog sira, sve vrste konzervi, francuske bonbone, engleski biskvit, italijanske makarone. Danas popis izgleda čudno, jer predstavlja deo svakodnevne potrošačke korpe, ali tada je grašak u konzervi ili francuski konjak bio delicija koja se iznosila samo o slavama i sličnim praznicima. Takođe, Perolo je Beograd upoznao i sa nezaobilaznim sastojkom svakog mezetluka uz pivo – kobasicama frankfurter, debreciner, leberkase, kremviršlama.

A sve to, i još mnogo više, bilo je na meniju kafane "Hajduk Veljko", kojoj je Perolo vratio ugled, uvodeći u mešavinu srpsko-turske trpeze ukuse francuske i italijanske kuhinje, kao i odlično minhensko, plzensko i Bajlonijevo pivo. Pored toga, Perolo je vrlo vodio računa i o uređenju kafane, a posebno bašte, koja je važila za najprijatnije mesto u gradu za vreme letnjih vrućina. Uveče se velika sala prevarala u mesto gde su se održavale zabave i  bokserski mečevi, organizovale prve škole plesa, igrale pozorišne predstave. Oglasi iz tog vremena svedoče da su rado bili viđeni umetnici iz inostranstva, a posebno iz Italije. Bila je i mesto gde je 1896. godine prikazan prvi fonograf, a već sledeće, 1897. godine, postaje i prvi bioskop kada Andre Kar u njoj prikazuje filmove. Istorija kafane završena je 1911. godine kada je imanje kupilo Osiguravajuće društvo "Srbija" koje je na njemu izgradilo svoju zgradu, danas bivšu zgradu RK "Beograd". 

Grafika: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković"/ "Male novine" 

Diskrenti patriota

Iz vremena Perolovog najvećeg uspona ostala je priča o njegovom diskretnom patriotizmu. Naime, stari Beograđani su pričali kako je jednog jutra delikatesna radnja osvanula potpuno prazna. U njoj se nalazio samo jedan artikal. Okačena o kanap, visila je kruška od 1750 grama iz jednog smederevskog voćnjaka. Na njoj je bila zakačena cedulja sa tekstom: "Blagoslovena zemlja Srbija." Ovu poruku mudrog stranca kao da ni do danas nismo do kraja ozbiljno shvatili.

Karijera Perola kao najpoznatijeg beogradskog poslastičara naprasno je prekinuta 1900. godine, kada je  pokušao da digne ruku na sebe. Srećom, preživeo je zastrašujući pucanj, a posle oporavka okreće se slanim delikatesima. Šta je nateralo Perola na ovaj potez i zašto je završio "slatku" fazu svog života, čaršija nikada nije saznala. Ipak, povremeno bi, posle dugog nagovaranja, pravio slatkiše za proslave viđenijih Beograđane, ali im je ovo i papreno naplaćivao. Karlo Perolo radio je skoro do poslednjeg dana. Preminuo je 1923. godine u Beogradu.

U novoj domovini je zasnovao porodicu i iz ovog mešovitog braka dobio sina Viktora i ćerku Maricu. Njihovi potomci i danas žive u Beogradu. 

*Naslovna fotografija Ljiljana Đokić