Kada se spoje umetnost i preduzetnički duh i kad se jedna praktična ideja predstavi u okruženju u kome do tada nije postojala, tada bi i tvorac te ideje mogao ostati upamćen na stranicama istorije umetnosti. Ne samo zbog talenta i veštine koje je pokazao kao umetnik, već i zbog činjenice da je svojim savremenicima i budućim generacijama pružio mogućnost da u rodnoj zemlji pronađu mesto gde će učiti i usavršavati svoje veštine i talente.

Ime Kirila Kutlika možda je manje poznato van umetničkih krugova, ali za likovnu umetnost u Beogradu i Srbiji ostaće upamćeno upravo iz pomenutih razloga. Rodom iz čeških Križlica i Slovak po poreklu, Kiril je još od ranog detinjstva pokazivao izuzetan dar za slikarstvo. Nažalost, kratak životni vek naglo je prekinuo njegove najplodnije godine stvaralaštva. Ipak, ni bolest koja ga je pratila od studentskih dana ni prerana smrt nisu ga sprečili da iza sebe ostavi zavidnu kolekciju likovnih dela.

Grafika: Wikipedia / Kiril Kutlik - sin Feliksa Kutlika 29. marta. 1888. godine u Kulpinu

Ideja koja će pokrenuti stvaralački duh prestonice

Kao treće dete u porodici, Kiril Kutlik (Križlice, 1869. – Beograd, 1900.) trebalo je da odrasta u velikoj porodičnoj zajednici uz još dvanaestoro braće i sestara. Od toga, tek je petoro njih poživelo duže od 10 godina. Majka Ana bila je rodom iz Češke, a otac Bogdan Kutlik, rođen u Staroj Pazovi, poticao je iz ugledne svešteničke porodice. Mladi Kiril, završivši osnovnu školu i gimnaziju, nije iskazivao preteranog afiniteta prema glavnim školskim predmetima. Oduvek ga je više zanimalo slikarstvo – sa 15 godina već je slikao uljanim bojama i pravio replike tuđih slika.

Slikarsku akademiju upisao je 1885. godine u Pragu. Dve godine kasnije, put ga dovodi u Beograd povodom svečanosti organizovane u čast Vuka Stefanovića Karadžića. Primetio je tada da, za razliku od evropskih gradova, u srpskoj prestonici ne postoji nijedna umetnička škola. Interesovanja za umetnost, međutim, postojalo je među mladim Beograđanima koji su na studije mahom odlazili u inostranstvo. Tada se i kod Kutlika rađa ideja o osnivanju umetničke škole u glavnom gradu.

U narednih 8 godina, ipak, sve će ostati na ideji. Pokazavši zavidan uspeh na studijama, Kutlik nakon završene akademije odlazi na usavršavanje u Beč. Na tamošnjoj akademiji upisuje odsek istorijskog slikarstva, radeći pored toga i kao samostalni umetnik. U tom periodu će se i konačno opredeliti za sopstveni umetnički stil. Prigrlivši ideju istorizma, okreće se motivima i tehnikama karakterističnim za pređašnje slikarske epohe.

Foto: Digitalna NBS / "Istorija Narodne biblioteke u Beogradu", dr Miraš Kićović - Zgrada Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu u kojoj je delovala prva Srpska crtačka škola

Prva beogradska umetnička škola

Još za vreme studentskih dana, Kiril Kutlik će se, zdravlja ugroženog od tuberkuloze, prvi put susresti sa teškom bolešću. Po savetu lekara odlazi u Tirol gde ostaje do 1895. godine. Promena okruženja, po svemu sudeći, prijala je mladom umetniku koji je tokom dvogodišnjeg boravka u Tirolu naslikao oko 40 dela.

Sredinom iste godine Kutlik ponovo pristiže u srpsku prestonicu. Dva meseca po dolasku, ideja koja ga je pratila od prve posete Beogradu napokon će doživeti realizaciju. Srpska crtačka i slikarska škola otvorena je 1895. godine na Kosančićevom vencu, postavši prvom umetničkom školom i kamenom temeljcem umetničkog obrazovanja u Srbiji. Njen osnivač, pak, postaće jedan od prvih likovnih pedagoga u našoj zemlji.

U novoosnovanoj školi, Kutlik je isprva držao isključivo praktične kurseve. Teorija umetnosti uvedena je naknadno, a polaznici su prilikom učenja na raspolaganju imali gipsane modele, reprodukcije poznatih umetničkih dela i školsku biblioteku. Bez obzira na nacionalnost i veru, mladi slikari su nastavu pohađali redovno i vanredno, a od 1897. godine, mogli su je upisivati i zanatlije i žene. Škola je jedno vreme nudila časove nemačkog i francuskog jezika, a Kiril Kutlik je redovno priređivao likovne izložbe svojih polaznika.

 

Foto: "Prosvetni glasnik", 1898. 

Kolevka modernog slikarstva u Srbiji

Srpska crtačka i slikarska škola ubrzo je postala rasadnik modernog srpskog slikarstva. Od Kutlikovih učenika izdvojiće se imena poput Nadežde Petrović, Koste Miličevića, Milana Milovanovića, Branka Popovića, Dragomira Glišića i Rafaila Momčilovića. I sam Kutlik išao je u korak sa umetničkim trendovima svog vremena – uz veliko interesovanje za istorijske teme i religijske i etnografske motive, njegov stil je varirao od romantizma i realizma, a kasnije i impresionizma i stila secesije.

Dela koja je slikao po porudžbini, pak, uključivala su portrete, ilustracije i motive mrtve prirode. Na nesreću, pet godina po osnivanju škole, Kutliku se ponovo vraća teška bolest. Samo tri meseca pre  toga oženio je kćerku tada poznatog češkog inženjera Františeka Nekvasila, Miladu Nekvasil, sa kojom je u to vreme bio na svadbenom putovanju. 4. aprila 1900. godine Kiril Kutlik umire u Beogradu u 31. godini.

Nakon kraće pauze u radu, Kutlikova umetnička škola nastavila je sa podučavanjem polaznika. Zahvaljujući umetničkom dvojcu Risti i Beti Vukanović, tadašnje Ministarstvo prosvete omogućilo je budućim slikarima da grade i usavršavaju svoje talente. Naziv škole nije se menjao, ali je slikarski par Vukanović u međuvremenu proširio nastavni program. Iste godine, predstavljajući Srbiju na Svetskoj izložbi u Parizu, Kutlikova dela izložena su posthumno. Iako je slovio za talentovanog slikara, veliki broj njegovih dela u međuvremenu je izgubljen. Od onih sačuvanih, najviše njih danas se nalazi u Slovačkoj, a u Beogradu njegove slike čuvaju Muzej grada Beograda i Narodni muzej.


Nažalost, Kutlik je i dalje malo poznat i izučavan na našoj umetničkoj i pedagoškoj sceni, ali je u prethodoj deceniji pobuđeno novo interesovanje za njegovo delo, pre svega zahvaljujući doktorki Ivi Paštrnakovoj čiji su stručni radovi korišćeni kao podloška za pisanje ovog teksta.